Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

sr

Rooftop Sessions with Sara Renar su završili s programom za ovu sezonu. Super zgodni koncerti na krovu grada, na kojem si svaki posjetitelj može priuštiti neobaveznih par minuta razgovora s izvođačem. Na posljednjem ovogodišnjem koncertu na krovu i SoundGuardian je učinio isto. Povukli smo Saru za rukav i u stranu te joj postavili par kratkih pitanja.

SG: Kako je došlo do ideje da sviraš koncerte na krovu svoje zgrade?
Sara Renar: Provela sam zadnje 3-4 godine po turnejama, i koliko god da je to prekrasno, isto te i iscrpi. A pogotovo je teško održavati stalni tempo koncerata koji bi trebala uskladiti sa skladanjem i produciranjem novog materijala koji se s vremenom nakupio u tebi, ali ga ne stigneš izrealizirati. I onda sam se dosjetila ove varijante kao rješenja da jesam koncertno aktivna, ali da ljudi dolaze k meni. Mala serija ekskluzivnih koncerata s intimnijom atmosferom u kojima ljudi dobiju poseban doživljaj, a ja recimo mogu isprobati novi materijal i slično.

SG: Koliki je problem kad ovako gledaš publiku u oči i na svakome vidiš reakciju?
Sara Renar: Pa to je frka. Na ovom stejđu publika osjeti svaku tvoju reakciju. A i ti njih čuješ i osjetiš kako dišu. No to ti samo pomaže da rasteš kao izvođač. Ima tu puno ljepote.

sr

SG: Što kažu susjedi na svirku?
Sara Renar: Imam dogovor s vijećem stanara. Od svakog koncerta dio platim za pričuvu zgrade, a i svakom susjedu je besplatan upad na svaki koncert. Vikendom je i uvijek je u zalazak sunca. Dakle nije prekasno pa da nema problema. Na kraju krajeva, mi smo tu iznad kluba Boogaloo, koji kad krene od jedan do šest ujutro, to je ono što se čuje. Ali ja sam zadnja osoba koja se smije na to žaliti, jer živim od slične stvari.

SG: Izvodiš i nove, neobjavljene stvari?
Sara Renar: Da.

SG: Kada se očekuje finalizacija tog novog materijala?
Sara Renar: Uh, užasno sam praznovjerna, pa najradije ne bih o tome. Ali recimo da bih se voljela sljedeće godine nagraditi s novim albumom za svoj rođendan. Za Dan žena.

sr

SG: A u kojem smjeru bi išlo tvoje daljnje stvaralaštvo, ako uzmemo u obzir promjene od nekih bluz početaka, pa do posljednjeg posve eksperimentalnog albuma s pjesnikinjom Marijom Dejanović?
Sara Renar: Pa i dalje pričamo o pjesmama, o nekoj formi koja bar okvirno zadovoljava nekakav radijski format. Ali pri tome je ideja da stvari budu malo nabrijanije što se tiče nekog groova i beata. Ne baš plesno, jer to sam ipak ja, ali da te malo mrda. Recimo da sam sa „Gdje povlačiš crtu” završila jednu cjelinu i da je ovo sad jedna druga faza u životu. Možda ne bih više bila sama kao izvođač, gdje bi netko drugi radio taj beat.

SG: I za kraj, otkud u Širokim ulicama?
Sara Renar: Moj bratić je njima svirao bas. Pa eto, rod je rod.