Njujorška jazz ikona, saksofonist i skladatelj Jon Irabagon jedna je od zvijezda ovogodišnjeg Muzičkog Biennala Zagreb i ciklusa Jazz.hr 2018/2019. On će 7. travnja održati solo koncert u Jazz & Cabaret clubu Kontesa, a 10. travnja će u Gradskom dramskom kazalištu Gavella nastupiti uz Zagrebački kvartet saksofona.
Nazivan revolucionarom koji je posvećen neprestanom mijenjanju postavki jazz glazbe, mladi globalno slavljeni virtuoz saksofona i improvizacije, Jon Irabagon je od početka karijere privlačio pozornost glazbene javnosti. Pobjednik je natjecanja Thelonious Monk Saxophone, New York City Jazz Records proglasio ga je glazbenikom godine, uvršten je među 25 ikona njujorškog jazza i dobitnik je mnogobrojnih nagrada. Surađivao je s uglednicima jazza kao što su Wynton Marsalis, Evan Parker, Barry Altschul, Dave Douglas, Herbie Hancock, Kenny Wheeler, Christian McBride, Joey DeFrancesco, Tom Harrell, Nicholas Payton, ali i čuvenim orkestrima: James Argue’s Secret Society i Maria Schneider Orchestra. Svirao je također s glazbenicima drugih žanrova kao što su Billy Joel i Lou Reed, a djeluje i kao vođa sastava te svira solo. Posebice je zapažen njegov album “Inaction is An Action” sa solo izvedbama na sopranino saksofonu, što ga je objavio za vlastitu diskografsku kuću Irabbagast Records.
U tom kontekstu - solo - predstavit će se u prvom od dva nastupa što će ih održati u Zagrebu. Na tom koncertu svirat će rijetki mezzosopran saksofon in F, kao i soprillo saksofon, najviši u obitelji saksofona.
“Uskoro ću objaviti novi album sa solo izvedbama na mezzosopran saksofonu i nadam se da ću do zagrebačkog nastupa imati nekoliko primjeraka” rekao je u razgovoru što smo ga vodili u povodu skorašnjeg gostovanju na Biennalu u Jazz.hr-u. “Svoj prethodni solo album, 'Inaction is an Action', snimio sam na sopranino saksofonu, a ovo je proširenje i promjena u odnosu na taj CD. Mezzosopran saksofon ima prekrasan ton i karakter. Nadam se da ću na ovom koncertu publici prenijeti mnogo različitih osjećaja i smjerova - od najosjetljivijih do nekih vrlo turbulentnih.”
Ograničenja i mogućnosti
O tome zašto voli svirati solo, kako osmišljava svoje solo nastupe, koliko je teško i rizično svirati solo i što je važno za dobru i uvjerljivu solo izvedbu, kazuje:
“Solo sviranje za mene je najviša razina osobnog izražavanja. Nema granica - u potpunosti je na vama kako želite predstaviti glazbu i baviti se svim njezinim ograničenjima i mogućnostima. Neki će dani biti bolji od drugih, baš kao u životu. Ponekad će glazba sama teći i vaše je da joj se jednostavno sklonite s puta. Ponekad ćete morati biti lukavi i paziti kako se nosite s ograničenjima ili kako se osjećate. Solo sviranje je doista lijepo i jedinstveno za svaku osobu, a čitava vaša glazbena i životna filozofija, kao i ideali, odmah će se pokazati kroz svirku. Da biste tako pristupili sviranju morate se upustiti u rizik, ogoliti i dati srce publici bez skrivanja i oslanjanja na kolege glazbenike. Da biste bili uvjerljivi, zaista se ne smijete skrivati od sebe ili publike; morate biti potpuno iskreni. Što više solo iskustva imate, to ćete biti bliže tom idealu.”
Iako sviranje saksofona solo nije čest slučaj, u usporedbi s, primjerice, sviranjem glasovira ili gitare, neki su saksofonisti ostavili važan trag upravo u tom segmentu stvaralaštva. Među njima važno mjesto zauzimaju upravo oni koji, poput njega, djeluju na području free-jazza. Irabagon je studiozno proučio povijest solo jazz saksofona i nastavio razvijati na toj tradiciji.
“Očito je da su na tom polju trag ostavili Anthony Braxton, Roscoe Mitchell i Evan Parker te John Zorn i John Butcher”, zbori Irabagon. “Tu su i solo ploče Leea Konitza i Stevea Colemana na kojima oni zapravo sviraju na isti način kao i sa skupinom, što je za mene bilo sjajno otkriće. One su doista važne u širenju mog koncepta i pogleda na ono što bi solo sviranje moglo biti. Morao sam u umu imati nekakav prekidač kako bi popunio prostor ili stvorio novi, kad bi sitacija nalagala takav pristup. Naravno važan je i Coleman Hawkins u izvedbi skladbe 'Picasso'. Osim toga, pronašao sam zaista sjajne snimke manje poznatih glazbenika, što pokazuje da solo sviranje može biti za svakoga i pomoći svima da prodube svoje djelovanje kao glazbenici i osobnosti.”
Irabagon je jednako uspješan na području srednjostrjaškog i free jazza, ali i klasične glazbe, ne samo kao izvođač i skladatelj nego i kao glazbeni pedagog. Zato će 8. travnja održati glazbenu radionicu na Muzičkoj akademiji.
“Radujem se radionici, rekao je. “Pozivam sve da donesu svoja glazbala, ali što je još važnije, da se ne ustručavaju postavljati pitanja! Sretan sam što s drugima mogu podijeliti svoja iskustva - kao glazbenik ili osoba ili vlasnik diskografske kuće ili novopečeni otac ili vječiti učenik. Što više to bolje!”
“Orbit, za kvintet saksofona”
Jon Irabagon izrazio je želju da svojoj drugi nastup održi uz Zagrebački kvartet saksofona koji će uskoro obilježiti trideset godina djelovanja. Naime, taj Kvartet svjetskoga glasa često je nastupao u Sjedinjenim Američkim Državama i tamo je stekao ugled u klasičarskim, ali i jazz krugovima. Nakon prvih nekoliko turneja po SAD-u snimio je CD “Tsunagari” - tsunagari znači poveznica - na kojem se nalaze skladbe američkih skladatelja za kvartet i kvintet saksofona. Time su povezani američka glazba, Zagrebački kvartet saksofona i veliki američki saksofonist, Dr. Eugene Rousseau, kao i skladatelji s kojima je Zagrebački kvartet saksofona surađivao. Na programu će biti praizvedbe Jona Irabagona i Zorana Ščekića. Ščekić je svoju novu skladbu “Konstrukcija 5.1.” pripremio točno po mjeri kvarteta i Irabagona kao solista.
Irabagon je, pak, za tu prigodu pripremio djelo “Orbit, za kvintet saksofona”, upravo razmišljajući o izvedbi sa Zagrebačkim kvartetom saksofona.
“Oduvijek sam želio pisati za kvartet saksofona, a nisam želio propustiti ovu prigodu da radim s tako poznatim kvartetom“, veli. ”Naravno, u ovom slučaju pisao sam za kvintet, ne samo zato da bih mogao s njima nastupati, već i da iskoristim priliku da čujem mezzosoprano saksofon u spoju s tradicionalnijim saksofonima. Imao sam sreću u srednjoj školi i na koledžu svirati u nekoliko različitih kvarteta saksofona s kojima sam bio na nekoliko nacionalnih natjecanja. Ali to je bilo davno, a Zagrebački kvartet saksofona glazbeno je na mnogo višoj razini i zato se iznimno radujem toj suradnji. Za našu suradnju napisao sam djelo s tri stavka posvećeno Anthonyju Braxtonu. Dok sam ga pisao, kroz glavu mi je stalno strujalo nekoliko različitih verzija koračnica, jer znam da Braxton voli koračnice i varijacije na takve skladbe. Nadam se da je skladba dovoljno izazovna za glazbenike, ali i da će biti zanimljiva i dopasti se publici.”
Temeljna sila
O tome koje ga ideje vode u stvaranju, koja glazba najviše utječe na njegov rad, na koje se poticaje usredotočuje u skladanju i koju poruku želi poslati svojom glazbom, Irabagon govori:
“Danas se ne pokušavam referirati niti na jednog majstora glazbe, ni u svojem sviranju ni u skladanju. Umjesto toga, nadam se da će glazba kliziti kroz mene i izlaziti kao poklon drugima. Bio je to zanimljiv proces u posljednje vrijeme, pisati djela dugih formi, uključujući ciklus četrnaestostavačnih skladbi za mezzosopran glas, mezzosopran saksofon, klavir, naratora, klarinet i obou, kao i 'Klavirski kvintet' koji je svirao Matt Mitchell uz Mivos Quartet. Osjećam da, što više pišem glazbu i sviram solo nastupe, sve dublje ulazim u razvijanje vlastitog jezika i ostvarivanje mojih ideala. To je definitivno posao koji još uvijek traje, ali istinski uživam u njemu. Glazba je bila pozitivna i temeljna sila u mom cjelokupnom životu. Može vas uzdizati, ali i pomoći vam da se iskobeljate iz vrlo teških situacija. To je također igra, poput šahovske partije ili slaganja puzzla. Mogućnosti su neograničene, a to pomaže mojoj mašti da ostane živahna i da se razvija. Mnogi se glazbenici drže žanra koji osjećaju kao dio vlastite glazbe i svoju glazbu nastoje prilagoditi tome, ali za mene je ljepota u onome što je zapisano tisućama godina, u stotinama kultura. Pitanje je što možemo izvući iz toga. Na nama je da od toga stvorimo nešto novo. Volim paninkluzivnu zamisao, i iako je život kratak, pokušavam naučiti koliko god mogu iz što više različitih izvora. To moj um neprestano drži okupiranim, a zamisli stalno bujaju, što obožavam. Slušajući glazbu - klasičnu glazbu, rock, rap, jazz, country, yodelling, koju god - doživio sam raznorazne ekstatične i čarobne trenutke. Zato sam svoj život posvetio potrazi za glazbom jer, kao što je rekao Sun Ra, to je iscjeliteljska moć svemira, i to je istina!”
(Preuzeto iz Novog lista od 17. ožujka 2019.)