Njihov prvi album objavljen je krajem prošle godine i, prema mišljenjima mnogih, ubraja se u jedno od najkvalitetnijih izdanja 2006. Svirali su na prošlogodišnjem INmusic festivalu ispred Franz Ferdinanda, a uskoro ih očekuje i mnoštvo interesantnih koncerata. Oni su mlada, ali ne i nepoznata riječka grupa, zovu se
My Buddy Moose, a o budućim planovima, novom albumu, nogometu, toplom moru i još mnogo čemu razgovarali smo sa njezinim frontmenom
Lukom Benčićem.
Prošlo je gotovo godinu dana od izlaska debi albuma te godinu dana od nastupa na Šalati na Inmusicu ispred Franz Ferdinanda. Što su My Buddy Moose radili, gdje su nastupali?
Pa, dosta smo svirali, uglavnom po Hrvatskoj, nešto malo i u inozemstvu. Imali smo nekoliko koncerata u Zagrebu, Rijeci, Puli, Opatiji, Ičićima, bili smo u Kninu, Vinkovcima, Murskom Središću, Mariboru, Grazu... Redovito održavamo probe i radimo nove stvari.
Znači bit će materijala za novi album?
Materijal za drugi album je u potpunosti gotov, nove pjesme već duže vrijeme sviramo na koncertima i samo treba otići u studio i snimiti ih. To se sve skupa malo oteglo, ja sam se nadao da ćemo snimati početkom ove godine, ali čini se da ćemo početi tek na jesen.
02. 08. vas očekuje nastup u Zadru u sklopu Zadarskog kulturnog foruma. Taj koncert je značajan i po tome što ćete nastupiti s jednim od začetnika moderne americane, Howe Gelbom. Što za vas znači taj nastup? Kako je uopće došlo do suradnje s Gelbom?
Zajednički nastup bila je ideja Domagoja koji organizira Gelbove koncerte u Hrvatskoj, kao i koncerte drugih americana izvođača. Svi u bendu volimo Gelba i Giant Sand i svakako nam je drago što ćemo zajedno svirati.
Osim autorskih, pretpostavljam da ćete svirati i nešto neautorskih stvari... Ili nije tako?
Na samostalnom dijelu koncerta vjerojatno ćemo odsvirati neku od obrada koje redovito izvodimo, znači Townes van Zandta, Roky Ericsona, Remainse, Charlija Richa... S Gelbom ćemo odsvirati pet pjesama Giant Sanda i baš me zanima kako će to ispasti.
Kako je u Rijeci? Kako My Buddy Moose podnose ove velike vrućine?
Vrućine podnosimo teško, kao i stanovnici ostalih dijelova Hrvatske i Europe. Jedini spas su ventilatori, klima uređaji, more tu i tamo...
Kupate li se što u Kostreni? Čuo sam da slovi kao omiljeno kupalište Riječana.
U Kostreni sam ovog ljeta na kupanju bio samo jedanput. Plaže su lijepe, ali ima previše ljudi za moj ukus. A i onaj dimnjak rafinerije Urinj u pozadini nije im baš plus. Osobno, preferiram plaže nešto južnije, Oštro ili kod Uvale Scott, otok Krk... Također, teta mi živi u Jablancu pa i tamo volim otići na kupanje.
Počela je nova nogometna sezona. Prate li My Buddy Moose nogomet?
Moram priznati da nisam neki zaluđeni ljubitelj nogometa, pogotovo domaće lige. Osobno, volim pogledati na TV-u utakmice Lige prvaka, pratim i svjetska i europska prvenstva, ali na utakmice ne odlazim. Zadnji put sam bio na Kantridi prije 4-5 godina kada je Rijeka igrala protiv Hajduka. Bilo je sukoba navijača, utrčavanja u stadion, utakmica se prekinula. Sve to nogometno huliganstvo izrazito mi je antipatično i vjerujem da je mnogima ogadilo odlaske na utakmice. Također, jako su mi antipatični likovi poput Štimca i Mamića koji drmaju hrvatskim nogometom. Ali, u novinama redovito pratim stanje u domaćoj ligi, pogotovo uspjehe i neuspjehe Rijeke, pogledam i prijenose ako su na TV-u. U našem bendu najviše voli nogomet bubnjar Jasmin pa bi on vjerojatno bolje odgovorio na ovakvo pitanje.
Pošto Jasmina nema ovdje morat ću tebi servirati još jedno nogometno pitanje kad si već spomenuo uspjehe i neuspjehe Rijeke. Misliš li da je ovo godina u kojoj bi se Rijeka konačno mogla vratiti u sam vrh hrvatskog nogometa i je li trebalo Scoriu vratiti na mjesto trenera?
Vrag će ga znati s Rijekom. Dalić mi se čini kao dobar trener i možda bi mogao nešto napraviti, start je bio solidan, kapetan Sharbini je sjajan igrač. Problem je što su u Hrvatskoj osim Dinama i Hajduka svi klubovi margninalizirani, posebice što se tiče sponzorstava i dotoka novca. Rijeka je sa Scorijom bila sjajna, mislim da se s time slažu svi Riječani, i šteta je što se ovo ljeto nije vratio, iako je bilo nekog govora o tome.
Čitaš li internetske glazbene portale?
Čitam, i to prilično redovito. Budući da u Hrvatskoj dosad nije uspio opstati ni jedan tiskani glazbeni časopis, dobro je da takvi portali postoje i da se o glazbi ipak nešto piše. Nažalost, ne vjerujem da glazbeni portali kod nas imaju neku veću čitanost.
Kakva je budućnost tiskanog medija u odnosu na virtualni?
Vjerujem da virtualni mediji neće potisnuti tiskane, barem ne u dogledno vrijeme. Ljudi još uvijek novine vole držati u rukama, čitati ih uz kavu ili barem na zahodu (smijeh). U odnosu na tiskane medije, virtualni mi se čine puno demokratičniji i slobodniji, ali to je vjerojatno zato što upliv oglašivača još nije toliko jak. Oglašivači kod nas još uvijek vole "klasične" novine, ali i to će se s vremenom promijeniti. Veliki problem kod tiskanih medija je snažna autocenzura koju više toliko ne diktira politika koliko oglašivači. Također, sve naše dnevne novine glasilo su malograđanštine i glavni promicatelji osrednjosti. Užasno mi je to podilaženje masovnom ukusu. I kod tiskanih i kod virtualnih medija jedan od problema je i pismenost koja je na vrlo niskoj razini.
Hrvatska je ove godine prilično bogata koncertnim događanjima, a i u susjedsvu je sve vrvilo dobrim koncertima. Jesi li ti našao nešto po svom ukusu?
Osim koncerata na kojim smo i sami svirali, baš i nisam bio na previše takvih događanja. Na koncerte najviše odlazi gitarist Matko koji živi u Zagrebu, a tamo ima puno više interesantnih svirki. Raduje me što će na festivalu u Zagrebu uskoro gostovati Stoogesi, New York Dollsi, a posebice Hold Steady koji su jedan od najboljih bendova današnjice. Na to ću sigurno otići.
Rijeka je uvijek slovila kao plodno tlo za nicanje talentiranih i vrlo uspješnih bendova. Ima li sada nekih novih klinaca koji bi mogli u bliskoj budućnosti zabljesnuti na glazbenoj sceni?
Iskreno, ne pratim baš previše riječku scenu pa nisam upućen što se događa. Ali, vjerujem da bi se moglo pojaviti nešto dobro.
Kako su uopće My Buddy Moose krenuli? Odakle vi u Dancing Bearu?
Priča je manje-više klasična. Svi smo nešto svirali i prije, a budući da slušamo sličnu muziku, bilo je prirodno da se okupimo u My Buddy Mooseu. Počeli smo negdje na ljeto 2004., snimili demo koji se svidio Daliboru Pavišiću iz Bambi Molestersa i on nas je predložio Dancing Bearu. U njihovom smo studiju snimili materijale za prvi album koji su oni objavili u ljeto 2006.
Osim glazbe bavite li se još čime?
Budući da od glazbe ne možemo živjeti, svi imamo nekakve dnevne poslove koji nam plaćaju račune. Jasmin i ja bavimo se novinarstvom, Matko povremeno dramatizira kazališne predstave, a basist Ištvan izrađuje i postavlja reklame.
I za kraj neka dubokoumna misao
E, to baš neće ići (smijeh).
Luka, puno ti hvala i nadam se da se uskoro vidimo na koncertu My Buddy Moosea.
