Intervjui
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Mike 1Najnovije vijesti i izdanja iz svijeta blues glazbe, na SoundGuardian portalu svakodnevno vam donosi Mladen Lončar - Mike. Struka je prepoznala njegov predan rad te je primio nagradu za poseban doprinos u promociji blues glazbe. Bio je to povod našeg razgovora.

Kako je počela vaša ljubav prema bluesu? Koji je prvi izvođač koji vas je očarao?
Vrlo teško pitanje jer je vezano direktno uz moju ljubav prema glazbi općenito. Naime, moje godište i moje odrastanje i sazrijevanje vezano je uz r'n'r, rock i općenito modernu glazbu. The Beatles, Rolači i iz njih cijela plejada banova sa Otoka, a s druge strane Atlantika Chuck Berry, Bob Dylan, Beach Boysi, Creedence Clearwater Revival i opet cijela gomila izvođača. Svi oni, i jedni i drugi, imali su u svojoj glazbi na ovaj ili onaj način dodirnih točaka sa bluesom. I tako uvijek su me privlačile upravo takve stvari.
Evo primjerice Led Zeppelin, bend s gomilom odličnih stvari, ali meni su uvijek nešto posebno bile njihove obrade tipa "You Shook Me", pa sve do narastajuće "No Quarter". Ili prvi istoimeni album Black Sabbatha; mene su posebno dirale "The Wizard" i "Sleeping Village"; ako idemo dalje dolazimo do mog omiljenog banda Jethro Tull, a i oni, kao i mnogi bendovi imali su bluesa koliko god hoćete, pjesme tipa: "Some Day the Sun Won't Shine for You", "It's Breaking Me Up", "Cat's Squirrel", "A Song for Jeffrey", s albuma "This Was", te "We Used to Know" i "A New Day Yesterday" s njihovog drugog albuma "Stand Up". Bile su svojevrsne vodilje ka onome što su izvodili Alexis Korner, Cyril Davis, Long John Baldry pa sve do John Mayall & the Bluesbreakers. Od tuda zapravo sve počinje. Eric Clapton, Peter Green, Mick Taylor, preko Jeffa Becka do Wintera.
Da, kod mene je slučaj obrnutog sučeljavanja s bluesom. A onda, mislim tamo negdje 1977./78. počinjem otkrivati stare blues majstore i tradicionalni, mada mnogi vole kazati klasični blues. Za mene osobno, bilo je to veliko otkriće jer slušajući sve te stare bluzere zapravo sam doznao od kuda vjetar puše. A tko me je očarao? U prvoj fazi Clapton - Green, definitivno. U drugoj to je svakako Son House pa svi drugi.

Mike 2Svakodnevno preslušavate djela bluesera iz raznih krajeva svijeta. Koje vas geografsko područje glazbeno posebno očarava?
To mi zapravo uopće nije bitno, bitno je kako neki izvođač taj 'blues feeling' donosi, kako ga predaje i daje publici, alušateljstvu. Volim nova imena, volim glazbenike, koji još uvijek nisu afirmirani u onom opsegu kojem bi trebali, a svojom glazbom, svojim bluesom to doista zaslužuju. Od kuda dolaze to je manje bitno, ali ako je dobro onda je to samo plus više, a atraktivnost cijele priče time biva sve veća i značajnija.
 
Kako da ste novinarsku karijeru, ali na neki način i sam život odlučili posvetiti baš bluesu?
Sebe uvijek doživljavam kao osobu koja voli blues, koja u tome uživa. Moji tekstovi nisu nikakve recenzije, to su samo moje osobne impresije, kako sam nešto doživio, kako je to na mene djelovalo i što je nakon preslušavanja ostalo. Zadnjih preko trideset godina pratim intenzivnije blues scenu, jer jednostavno volim tu glazbu, taj blues... i to je naprosto tako. Uvijek volim citirati pokojnog Davida 'Honeyboya' Edwardsa, koji je rekao citiram u slobodnom prijevodu: Što je blues? Ne znam, ja to živim svaki dan i to je tako. To je blues, svaki moj novi dan... sve do onog dana, kada odem ondje gore... A tek gore... tamo je prava ekipa.' Mislim da je to to! Nema drugog razloga.

Koji vam je koncert ostao u najboljem pamćenju, a koji u najgorem?
Ne jedan, nego više njih i to osobito oni, gdje su nastupali: BB King, Winter, Clapton, Bonamassa, Charlie Musselwhite, John Mayall, Sardinas, Ana Popović, Eugene Hideaway Bridges, ali i primjerice koncert, koji je održao Mike Zito i kada su se mnogi pitali a tko je on? Najgori? .. tu imam problem, kao i kod mojih tekstova, nema najgorih, najlošijih... zašto? Imam previše godina da bi se trošio tamo gdje ne treba. I zato slušam i pišem, svoje tekstove za albume, koji mi se svide; a i idem na koncerte isključivo, kada znam da ću uživati. Do sada još nisam 'fulao'. Naime, nekada smo na koncerte i ne samo na koncerte, nego i u disko klubove (diskače) išli u Zagreb i ništa nam nije bilo teško.
U mlađim danima nije bilo bitno kako i gdje ćemo ići na koncert; da li je to Slovenija, Vojvodina ili pak Italija, Austrija ili nešto drugo. Danas je situacija takva da jednostavno moram imati određenu komociju, nisam više za neke velike avanture i vratolomije.

Koji vas se susret s glazbenikom posebno dojmio? Zašto?
Definitivno Mike Zito i Eugene Hideaway Bridges i nažalost pokojnu Candye Kane... izuzetno normalni ljudi i vrlo pristupačni i ugodni sugovornici. To volim, cijenim i poštujem!

Kakvo je vaše mišljenje o hrvatskoj blues sceni danas? Razlikuje li se ona od nekadašnje?
Teško je to uopće uspoređivati, hrvatska blues scena je za mene osobno jedna velika oranica, gdje treba stalno, uporno i teško raditi da bi se ostvario bilo kakav uspjeh, ali čak i tada... nema nikakve garancije da će to ostati. Sve je pod velikim upitnikom. .
Nekada zapravo blues scene u hrvatskoj ruku na srce uopće nije ni bilo. Bili su to samo neki pokšaji, neke pjesme, koje su uglavnom kopirale strane stvari ili pak su to bile obrade poznatih blues standarda. Ono što me  posebno veseli je ta autorska crta, koja svakim danom biva sve deblja... to je doista dobro i vrlo važno!

Ukinute su kategorije Porina vezane za blues glazbu. Što mislite, što je tome razlog?
Nema tu neke love, nema tu neke velike zarade, nema tu zapravo komercijale... to je razlog. Blues je oduvijek bila glazba za jednu određenu grupaciju ljudi, koji da bi u bluesu uživali, ipak moraju kužiti 'što je pjesnik želio reći'. Kao i kod glazbenika možeš ti biti No. 1 instrumentalista, virtuoz ali ako nemaš 'ono nešto' drž' se podalje od bluesa. Osobno, držim da je tu kategoriju trebalo zadržati, pa čak i ako nemamo godišnje više od tri blues izdanja.

Mike 3Dobitnik ste Mega Muzika nagrade za doprinos u promociju bluesa u Hrvatskoj. Što vama osobno znači ta nagrada?
Ova nagrada za promociju blues glazbe osobito mi je draga jer je dokaz da upornost i rad ima svoju svrhu. To je važna poruka svim našim suradnicima, osobito mlađim generacijama. Ona je priznanje i samom glazbenom portalu www.Soundguardian.com i mom Blues Corneru, kao mjestu gdje možete naći neke informacije a dalje je sve na vama. Nadalje, ovo je priznanje i mojoj dugogodišnjoj radijskoj promociji bluesa: četrnaest godina u sklopu radijske emisije 'ROCK-OKO' a zadnjih gotovo sedam godina to isto radim u svojoj samostalnoj specijaliziranoj emisiji 'BLUES ZA VAS'.
Ovo je priznanje i radio Križevcima 96,6 MHz, koji me već toliko dugo 'trpe'!
Ovo je i nagrada mom mlađem kolegi i prijatelju, realizatoru tona Vedranu Delić, koji zadnjih gotovo sedam godina marljivo uči, sluša blues i radi sa mnom u emisiji 'BLUES ZA VAS'.
Osobno, držim da je ovo nagrada za sve one, koji rade ovo što mi radimo i da vjeruju... u to što rade, te da budu u tome ustrajni.
Ovo je nagrada i mojim prijateljima Krunoslavu Markutović - DJ Krunodlaku i Žarku Inhof-Žaretu, kojima doista puno dugujem. Jednako tako duboko vjerujem da bi se sada nažalost, pokojni Dražen Buhin- Buha, Carl Reuter i Neven Mijač samo onako, vragolasto nasmiješili!
Meni osobno, zaista je istinsko zadovoljstvo, biti uz imena kao što su Drago Mlinarec/Ivica Kiš i Tomislav Goluban.
Ovo je samo dokaz, da sam bio na pravom putu!
Na kraju, ali... to je zapravo početak...  naime, svega toga ne bi bilo, da nije bilo puno strpljivosti i razumijevanja moje supruge i mog sina. I što kazati osim ... HVALA vam svima!



Izvještaji



freekind. nastupile u Vintage Industrial Baru


Depeche Mode emotivno i snažno u Budimpešti


Galerija fotografija: Billie Joan, Boebeck i I Love You Honey Bunny


Đubrivo + Iron Kingdom


KODO bubnjari protutnjali Lisinskim


Održano treće izdanje "Vintage Rock Sessionsa"


Rijeke pravde: Jura & Film u Tvornici


Večer u Tvornici kulture uz “The Quarantinos”


Riblja čorba u sportskoj dvorani Brežice


Ida Prester u Tvornici


CHUI u Vintage Industrialu


Dvostruko glazbeno slavlje


Taake supp. Nordjevel i Theotoxin - Crnometalni Dan očeva


Peperton Fest u Močvari najavio neke nove početke


Psytrance spektakl u Željezničaru


Ante Jeličić Quintet nastupio u Providurovoj Palači u Zadru


Večer fada u Hrvatskom domu u Splitu


Mašinko + nabod! i IDEM u Tvornici Kulture - trijumf punka


Pocket Palma i Jymenik nastupili u Tvornici Kulture


Galerija fotografija: Sjena & Zerc u Križevcima