Pred Vatrom je veliki izazov - nakon više od deset godina uspješne karijere došao je trenutak kada će se zagrebačkoj publici predstaviti koncertom u dvorani Vatroslav Lisinski. Ususret koncertu, popričali smo s glavnim i odgovornim čovjekom u bendu, Ivanom Dečakom.
Kako si?
Dobro, evo sto na sat. Tako je već zadnje dvije godine. Non-stop je strka. Već sam navikao. Postojimo od '99 i uvijek je bio nekakav tempo. U zadnje vrijeme je stvarno jak tempo – jako puno koncerata, jako puno angažmana i mimo benda. Sve je vezano uz glazbu, tako da, navikao sam, to sam si i htio.
Pripremaš koncert u Lisinskom, veliki koncert?
Pa, sad, to je dvorana za tisuću osamsto ljudi, ali to je ipak jedna dvorana u kojoj nemaju svi mogućnosti svirati. Zahvalni smo ljudima iz Lisinskog koji su nam omogućili da tamo nastupimo, u prostoru u kojem bendovi ove orijentacije rijetko nastupaju. Za bendove izvan klasične glazbe, to je veliko zadovoljstvo. Imat ćemo interesantne goste – perkusioniste, gudaće, bras sekciju, onda dečke iz Svadbasa... bit će nas u jednom trenutku tridesetak na pozornici. Bit će to nešto drugačije, naše pjesme imaju posebne aranžmane. Svi oni koji su navikli na naš zvuk sada će čuti jednu novu varijantu.
Setlista će se fokusirati na nove stvari ili?
Neće biti naglaska ni na jednima, proći ćemo sve naše faze i svirati pjesme koje ljudi znaju. Svirat ćemo i pjesme koje baš i ne sviramo live, a nama su jako drage. Izvukli smo ih iz naftalina i odlučili smo ih predstaviti u Lisinskom.
Imaš li odgovornost prema koncertu, imaš li tremu?
Ne doživljavam nikakvu odgovornost, jedino odgovornost prema samom sebi da odradim taj koncert na najbolji mogući način. Prije svega mi je zadovoljstvo, ali i velika trema jer se nisam nikada prije susretao s takvim ambijentom i tom vrstom koncerta. Tek sad kad smo odradili probe sa svim tim gostima sam shvatio da je to apsolutni gušt i zadovoljstvo. Odgovornost je utoliko što je skupa karta, ali ljudi koji nas prate znaju da uvijek dajemo svoj maksimum i dat ćemo ga i ovaj put. Koliko ćemo uspjeti, to je druga stvar, ali vjerujem da će ljudima biti interesantno.
Prošle ste godine radili Dom sportova, osim Lisinskog, pripremate li još neki veliki koncert?
Zapravo, svaki je koncert jednako velik. I od početka naše karijere svirali smo pred oko osam ljudi i među njima se našao jedan bitan koji bi nam dao vizit kartu i rekao: „Ja sam vlasnik Jabukatona, izdao bi vam album.“ Tako da zapravo nikada ne znaš koji je koncert veliki ili mali, svi su jednako veliki. Uz Lisinski, radit ćemo ranije i dva koncerta u Virovitici, u Gradskom kazalištu. Mi smo bend koji je nastao u Virovitici i dolazimo tamo svirati dva dana koja su rasprodana. Sviramo s kompletnom produkcijom – i rasvjetom, i razglasom, i gostima. Doći će četrdesetak ljudi s nama u Viroviticu održati koncert. To će biti jako lijepo. Prije toga ćemo raditi i akustični koncert u Čakovcu, 15. listopada. To ćemo biti samo nas pet na bini, čisto da vidimo kako i to zvuči. I onda poslije sve ovisi o mogućnostima. Sada kada vidiš kako je fora, kako je dobro svirati s toliko ljudi na pozornici, koliko dobro zvučiš s gudaćima, s bras sekcijom, perkusionistima, onda pomisliš kako je Bruceu Springsteenu jako lijepo sve ove godine (smijeh). Ali to netko nažalost sve mora i platiti, to su ogromni troškovi. Bit će nam drago ako nas nakon toga angažiraju za još takve nekakve koncerte, ali samostalno organizirati takvo nešto je jako teško.
Jeste li razmišljali o filharmoniji?
Razmišljali smo mi o mnogočemu, samo te na kraju dana limitiraju financije. Već ovo nam je fenomenalno. Ovdje smo uložili jako puno truda i vremena, ali i novca. Jedva čekam da se popnem na pozornicu! Snimat ćemo ovaj koncert i audio i video. Ako ispadne iole dobro imat ćemo svoji prvi live koncert i to akustični. Vatra na drva! (smijeh)
Novi album, je li već u pripremi?
Imamo dobar dio gotovog novog materijala. Iako i sam se pitam kada to sve stignemo. U trećem bi mjesecu trebao izaći novi singl, u drugom mjesecu ulazimo u studio snimati album. Pjesma je već u potpunosti gotova, trebamo je samo snimiti u studiju. Jedva čekam!
Misliš li da će je ljudi prihvatiti kao što su prihvatili „Tango“ ili?
Pa ne znam... pokušavamo raditi nešto novo, igramo se s novim instrumentima. Isto je bilo i prije „Tanga“... Da budem iskren, mislim da se „Tango“ ne bi desio da nije bilo svih pjesama prije njega koje su nekako stvorile put i omogućile da ljudi žele dati priliku pjesmi kada smo je objavili. Urednici su znali tko smo i što smo – imali smo prije toga „Bilo je dobro dok je trajalo“, „Vrati se“, „Rusku“, „Tremolo“... sve su te pjesme pomalo otvarala vrata i kada je došao „Tango“ na stol ljudi su joj dali šansu. Isto tako nakon se desio „Saturn“ i „Zmajevi na vjetru“ koje super prolaze kod publike. Nikad zapravo ne znaš koliko će koja pjesma daleko dobaciti.
Sami radite selekciju?
Imamo nekoliko ljudi unutar obitelji ili najužem krugu prijatelja prezentiramo pjesme još u demo fazi. Oni čuju dobar dio materijala i kažu što im se sviđa. Ali mi već sami znamo s kojom bismo se pjesmom trebali prezentirati u kojoj fazi. Tako da već sad znamo što će biti prvi singl s novog albuma.
Nalaže li vam sada već pomalo diskografska kuća u kojem biste smjeru trebali krenuti?
Nikada nam nisu nalagali, imamo takav odnos od početka. To je razlog zašto smo s Dallasom ostali toliko dugo, imamo apsolutnu slobodu. Kada smo došli kao mladi bend, nismo imali toliko široko otvorena vrata u smislu pokrivanja troškova studija, snimanja spotova... morali smo odvajati dio koji smo zaradili na gažama. Sada nam oni osiguravaju takve troškove. Što se tiče umjetničkog dijela, tu imamo apsolutnu slobodu. Od omota našeg albuma, preko pjesama, do spotova, tu sami odlučujemo, nitko ne plete svoje prste i jako nam je drago zbog toga.
Kako pišeš pjesme? Dođe li ti inspiracija i pjesma nastane ili ideš ciljano?
Nekad se to desi, ali u stanu imam mali studio i tamo sam izoliran od vanjskog svijeta. To je soba u sobi, tamo me nitko ne čuje, tamo su mi svi instrumenti. Čak sam išao kod susjeda u stan da provjerim čuje li se što, ali mi je susjeda rekla da ima sve albume Vatre pa da joj je drago da čuje pjesme u nastanku (smijeh). Uđem u tu svoju sobu i krećem od ničega. Ne čekam da mi krene inspiracija, pokušavam je sam isprovocirati i ako uspijem, onda je uhvatim i radim na njoj.
Dok pišeš za druge, je li drugačije?
U principu, uvijek pišem pjesme za sebe i onda kada ih dovršim skužim je li to pjesma za mene ili mi zazvoni neku drugi izvođač u glavi. Uglavnom mene kontaktiraju iz izdavačke kuće imam li pjesmu za nekoga. Tada pregledam neke pjesme koje imam, iza kojih stojim, ali nisu mi to pjesme za Vatru. Pjesma mi je dobra, ali mi kao bend ne možemo ju iznjeti na način koji ta pjesma traži pa je stavim u jednu ladicu koja je za nekog drugog. Sve ih radim jednakim žarom.
Što slušaš u slobodno vrijeme? Zasitiš li se glazbe zbog stalnog sviranja?
S glazbom se lako možeš predozirati, pogotovo ako si tri-četiri dana putu. Putuješ u kombiju, slušaš glazbu. Slušaš na pozornici na vlastitom koncertu. Onda mi u kombiju odgovara ili tišina ili neka glazba koja me odgovara, na primjer Sigur Ros. Obožavam ih slušati baš na tim putovanjima jer, jednostavno te opuštaju. Meni se to mijenja iz dana u dan. Jedan dan slušam Brucea Springsteena i Nicka Cavea, a drugi mi dan paše neki rap. Nisam ograničen stilovima i ne volim to raditi ni s nama samima. Ne volim svrstavati nas ni u koji žanr, mi smo bend koji radi pjesme. To su osjećaji koji izlaze iz nas, radimo ih u krugu Vatre, ali ne želimo imati ograničenja u smislu glazbenih pravaca. Slušajući glazbu se također ne ograničavam na žanrove. Mogu slušati od Briana Adamsa, preko Nicka Cavea, do Sigur Rosa, Brucea Springsteena...
Jesi li bio na Springsteenu sada u Italiji možda?
Bio sam na prvom koncertu europske turneje u Barceloni. Bilo je krasno. On je stvarno čudo od izvođača. Njegov bend, ali i njegova karizma su fantastčni. To je riječima neopisivo. Ne možeš to doživjeti ni slušajući njegovu glazbu, moraš biti tamo da to doživiš. Kada čitava njegova svita na pozornici izvodi te pjesme, to je stvarno čarolija. Slično i sam sada doživljavam kada oko sebe imam hrpu fenomenalnih glazbenika i kada čuješ svoje pjesme u tom aranžmanu, to je čarobno.
Pratiš li mlađe bendove? Bio si na RockOffu...
Odlični su mi bili. Baš sam komentirao na prvom finalnom koncertu, bila su mi dva stvarno sjajna benda. Chasing su bili sjajni. Big Strip Gorila bili su također odlični i S3ngsi su pobijedili. Neki dan kada sam se vozio u autu sam čuo jednu pjesmu koja me totalno odvalila. Nisam uopće skužio što je to, ali smo uspjeli iskopati. Bio je to Fil Tilen, a groove mu je radio moj susjed, inače iz benda Chui koji je fenomenalan. To je neki hip hop koji mi zvuči kao rani TBF, ali nešto novo i sjajno. Obožavam nove bendove, oni su mi inspiracija, oni su dobra i svježa krv za scenu i sve nas općenito.
Radio si na Voiceu, kakvi su dojmovi od tamo?
To je bilo super. Kada je stigao poziv za sastanak nisam ni znao o čemu se zapravo radi. Gledao sam po YouTubeu i shvatio sam da je to show koji propagira glazbu i glas, ono čime se ja bavim, što je moj život i moje zvanje. Savjetovao sam se s ljudima u bendu i s obitelji i svi su me podržali. Mislio sam da ne mogu to, ali danas bi mi bilo jako krivo da to nisam učinio. Upoznao sam jako puno mladih i odličnih pjevača, puno profesionalaca iz produkcije s HRT-a koji su stvarno odlični. Ima ih jako puno, ne primjećuješ ih, ali bez njih ničega ne bi bilo. Sudjelovao sam u showu koji još domaća publika nije imala priliku vidjeti, jer to nije freak show, to je show koji pruža šansu mladima da se izraze u onome što najbolje znaju. To je show koji je pomaknuo mogućnosti televizijske produkcije, zvučalo je stvarno svjetski.
