Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Bobo KnezevicKantautor Bobo Knežević pjesmom "Ninočka" oduševio je stručni žiri Karlovačko RockOff festivala i stigao do samog finala. Najava je to novog albuma kojeg marljivo priprema kako bi oduševio sve poklonike njegove "organske" glazbe.

Pjesma "Ninočka" omogućila ti je sudjelovanje u finalu Karlovačko RockOff festivala. Što misliš da je žiri najviše privuklo kod te pjesme?

Pretpostavljam da je žiri bio zaintrigiran beskonačnim monologom kojim sam nastojao prepričati nesretnu ljubav između Meksikanca i Ninočke. "Ninočka" je pjesma naratorskog karaktera gdje osim pjevnog refrena nailazimo na izrazito voluminozan lirski izričaj. Ta činjenica, kao i činjenica da je pjesma lijepo i kvalitetno snimljena, po meni su bili glavni razlozi njenog prolaska u finale Karlovačko Rockoff festivala.

Ujedno je to i najava novog albuma. Što možemo očekivati od novog albuma?
Tako je. Uz dosadašnje pjesme koje smo izbacili kao singlove, trenutno snimamo nove glazbene uratke koje ćemo uskoro zaokružiti u albumsku cjelinu. Ostali smo vjerni svom dosadašnjem stilu, a on se prvenstveno temelji na šarolikosti tema. Tematska raznolikost je nešto publika može očekivati od nadolazećeg albuma.

Kako nastaju pjesme? Što te inspirira? Možeš li mi opisati tvoj kreativni proces?
Po nekom mom osobnom iskustvu ustanovio sam da postoje dva osnovna načina pisanja pjesama. Prvi je automatski, a drugi kumulativni način pisanja. U automatskom načinu pisanja pjesme vidi se ili osjeti određeni motiv i istog trena on se zabilježi - nešto kao selfie. U kumulativnom načinu pisanja neki proživljeni, izmišljeni ili čak sanjani motiv koji se dogodio prije u nekom periodu života u jednom trenutku se može pretvoriti u pjesmu. Postoje i neki hibridni sistemi pisanja koje još nisam uspio dobro razaznati. O samoj inspiraciji nikad nisam posebno razmišljao - nema teme o kojoj se ne može napisati pjesma tako da inspiracija može biti apsolutno sve.

Na Facebook stranici stoji da se baviš organskom glazbom. Možeš li mi opisati taj žanr?
Organska glazba bi u sviračkom smislu bila akustična glazba koja se izvodi iz prve - bez nadosnimavanja i miksanja. U lirskom kontekstu to bi značilo tekstualno necenzurirana glazba. U biti, to bi bila akustična glazba izvedena uživo, ništa novo ni egzotično.

Poznat si i kao crtač stripova. Što te najviše fascinira kod te vrste umjetnosti? Tko su ti bili uzori kada si se počeo baviti s tim?
Sklonost prema glazbi javila se paralelno sa sklonošću prema likovnoj kulturi. Kod crtanja stripa fora je u tome što crtež omogućava jednaku slobodu izražavanja kao i npr. pisanje pjesme. Ne postoje tehnička ograničenja koja su čest problem ako si dio neke od industrija. Za crtež su potrebni samo olovka i papir. Identično je i s tekstom pjesme. Jedini presudan faktor u crtanju ili pisanju je volja onoga tko to radi da nešto nacrta ili napiše. Likovni i glazbeni dio idu fantastično pod ruku jedno s drugim. Postoje brojni spotovi koji su kao animirani filmovi bolje donijeli pjesmu publici nego što bi to napravio pjevač snimljen s mikrofonom u klasičnom video broj izdanju. Od domaćih utjecaja neizbježno bih naveo Dubravka Matakovića i karikaturista Ota Reisingera. Od vanjskh utjecaja naveo bih Maxa Bunkera i Magnusa, tvorce legendarnog Alana Forda čiji sam pasionirani fan.

Koje bi glazbenike izdvojio kao vlastite uzore?
Nemoguće je imenovati toliki broj uzora. Svatko tko je imao neku pjesmu koja mi se svidjela u nekom periodu života bio mi je uzor u glazbenom smislu. Recimo da mi je odličan kompletan cijeli novi val, Posljednja igra leptira. Zabranjeno pušenje, Elvis Kurtović, Mance, Rambo Amadeus, Arsen, Ibrica... popis je jednostavno predug i redovito se proširuje. Od stranih su mi najdraži Cohen i Cash i Reanato Carosone. Nakon njih imam stvarno velik broj omijenih izvođača. Trenutno preferiram slušati havajsku glazbu, Inke, Maje, Peruance itd. To bi bila organska glazba u pravom smislu te riječi. Ne smijem zaboraviti ni meksičke marijačije kao ni gotovo sve blues izvođače.

Nedavno si nastupio u KSET-u. Kakvi su dojmovi s nastupa?
Nastup u KSET-u je tradicionalno odlično iskustvo. Tamo je nemoguće ne napraviti dobru atmosferu, jer je sam filter tog prostora jako intiman, izrazito klupski, što odgovara našem repertoaru. Koncert je na žalost pred kraj prekinula policija zbog dojave o buci. Bilo nam je malo bezveze napustiti pozornicu i publiku uskratiti za neke od pjesama koje su došli čutu,a nismo ih stigli izvesti pa smo sve pozvali u backstage i uživo unpluged smo im odsvirali sve pjesme po njihovoj želji i izboru. Po tome ću najviše zapamtiti taj koncert i razmišljam o stalnom uvođenju unplugged dopunske backstage nastave na koncertima u vidu sviranja onih pjesama koje nismo stigli izvesti u službenom dijelu nastupa, a koje bi netko od naših prijatelja rado želio čuti.

Za kraj, što publika može očekivati od nastupa u finalu RockOff Festivala?
Publika može očekivati jedan solidan organski nastup.