Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

PunckeSimpatičan ženski trio Punčke nedavno su izdale novi album "Ništa nije kako se čini". U subotu 14.5. imaju koncert u Tvornici kulture pa razloga za razgovor nije nedostajalo. Nešto o novom albumu, koncertnim iskustvima, što ih veže uz Slavoniju a što uz Sloveniju, saznali smo od Lucije Ivšić.

Budući da sam ja šokica onda za početak par šaljivih pitanja na tu temu. Zašto ste Punčke a ne npr. šokice?

Sad smo nedavno zaključile da smo se trebale zvati ŠROKICE. Odličan spoj rocka i šokadije.

Jeste li kada nastupale na kirvaju i biste li željele (ako niste)?
Nismo, ali nastupale smo u Andrijaševcima, Rokovcima, Batini i ostalim slavonskim selima. Nama to nije problem, ali mislim da bi publici bio.

Gdje volite nastupati budući da imate široki dijapazon, od malih gradova i malih klubova do velikih gradova i velikih festivala?
Slovenija nam je najdraža, tamo se osjećamo kao kod kuće, imamo puno prijatelja, puno publike i uvijek se tamo dogode najljepši koncerti.

PunckeMožete li navesti što vam se je najviše svidjelo, čemu se najviše veselite kada idete nastupati, čega se najviše bojite, što onako potajno želite?
Potajno želimo svirati pred 20 000 ljudi i bit najbolji bend na svijetu hehehe. Na stejđu smo uvijek u svom filmu, izbacujemo demone iz sebe i ako je publika dobra, istovremeno ćemo se puniti ogromnom dozom pozitivne energije. Upravo tome se i najviše veselimo, koncerti su nam kao droga.

Je li teže animirati publiku vani?
Prilikom koncerta u Nizozemskoj nismo primjetile nikakvu razliku i bilo nam je odlično. Isto to vrijedi i za Austriju, Sloveniju i ostale Europske zemlje. Ako si dobar, iskren, originalan i energičan, svi će uživati (osim onih ljubomornih hejtera koji bi si ruku pojeli najradije koliko ih živciraš).

Nedavno ste izdale novi album. Koja je simbolika u "Ništa nije kako se čini"?
Baš ništa nije onako kako se čini na prvu. Pa tako ni naš rad, ni naš album, naš bend i mi kao osobe. Oni koji se žele otvoriti i prihvatiti sve što im se nudi bez predrasudi i preuranjene prosudbe će zasigurno pronaći nešto lijepo u našem stvaralaštvu. Svi ostali su nas već odavno kategorizirali, stavili u jednu od svojih ladica i sa strane ocjenjuju naš rad. Mi samo želimo da ljudi slušaju našu glazbu, da se pitaju zašto to radimo tako kako radimo, zašto pjevamo o tome o čemu pjevamo....mi želimo reakcije, pitanja, znatiželju.

Je li bio rad lakši na ovom albumu ili na prethodnima?
Iako imamo samo dva albuma iza sebe (i jedan EP i demo), ovaj album nas je dočekao sa mnoštvom izazova, plakanja, tuge, odustajanja i ljutnje. Ništa nije išlo po planu, u nekoliko navrata smo mislile da je najbolje odustati, ali eto, tu smo s novim albumom i spremne na sve nove izazove. Tako da ako je netko mislio da smo se raspale, nismo i teško da hoćemo uskoro.

Otkud crpite inspiraciju?
Iz svakodnevice i problema s kojim se suočavam. Prije svega su tu depresija i OKP s kojima vodim već dugo borbu, oni su dio mene ali im ne dopuštam da zavladaju mojim životom. U teškim trenucima ti treba puno snage da se ponovno digneš, ali puno toga se može naučiti, pogotovo o sebi.

S kime ste surađivali na albumu?
Na albumu se pojavljuju naši prijatelji i talentirani glazbenici: Sven Sorić i Goran Grey iz benda ###, Dunja Ercegović aka Lovely Quinces, Dora Kramar, izuzetna violončelistica, Laura N, Ana Uzelac i cure Jelena, Ružica i Željka (na Olovu). Bilo nam je izuzetno zadovoljstvo surađivati sa svima njima, svi oni su uvelike doprinjeli ovom albumu i njegovom konačnom zvuku i atmosferi.

Album je crn a imate povjesničarku umjetnosti i graf. dizajnericu. Zašto je samo crn?
Album nije „samo crn“. Na njemu se prije svega nalazi ženski torzo, obezglavljen, bez udova. Pod određenim kutom se torzo vidi, pod određenim ne. Crna nikad nije samo crna, ona ima svoje značenje, svoju simboliku. Crna predstavlja strah, smrt, pobunu, snagu, misteriju, agresiju, sofitsticiranost. Cijela poanta je gledati i grebati dublje, ne zaustaviti se samo na vanjštini i formi, nego pružiti priliku sadržaju (u našem slučaju glazbi i pjesmama) koji je jedini bitan. Samo oni koji su kupili CD znaju što se sve nalazi unutra, nije „samo crn“.

Želite li biti "kritika kritike" pa prokomentirati recenziju Tonija Matošina? Slažete li se s njim?
Slažemo. Baš smo nedavno komentirale da od svih recenzija bi svakako izdvojile vašu i Ziher.hr.

Pratite li recenzije Punčki?
Pratimo i moramo priznat da smo u većini slučajeva razočarane jer nam se ponekad čini da se dogodilo baš ono o čemu govorimo u albumu: nekome se nije dalo ulaziti dublje u priču pa je prosudio album po koricama.
Nemamo ništa protiv recenzija, uvijek postoje osobe za koje vidiš da su se potrudile poslušati album i napisati nešto smisleno. Svjesne smo da ne dijelimo svi isto mišljenje, ali mislim da je ključno argumentirati kritiku da bi ona uopće bila kritika, a to je kod nas rijetkost.

Volite li komunicirati s fanovima na koncertima i putem društvenih mreža? Imaju li kakvih sugestija? Je li koja bila šašava?
Uvijek nastojimo biti pristupačne jer smo ljudi kao i svi ostali. Bilo je slučajeva da dobivamo ponude za brak, izjave ljubavi (to uglavnom je na kraju bilo kripi, a ne romantično)...bude svega. Jednom prilikom smo dobile i pjesmicu o nama na mail i to je vjerojatno bilo nešto najbolje na svijetu.

Uskoro imate koncert u Tvornici. Što želite poručiti čitateljima kako bi ih došlo što više?
Ovo će biti jedinstven koncert Punčki, bit će i vizualnih i zvučnih iznenađenja, stoga dođite!