Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

BrkoviDva će dana najpoznatija punk folk wellness i spa grupa Brkovi predstavljati novi album u Tvornici kulture. Ususret koncertu, razgovarali smo sa Shamsom 69 i Tomcem koji su nam otkrili mnoštvo detalja i zanimljivih činjenica o bendu i njihovim osobnim stavovima. Zašto vole Bugare i penzionere, kakve probleme radi Shamso 69, hoće li uskoro svirati u Lisinskom i mnoštvo ostalih informacija možete pronaći u nastavku, a Brkove uživo čuti 8. i 9. travnja u Tvornici kulture.

Znaš što bih te na samom početku pitala, ovaj Porin jučer, što misliš o tome?
T: Pa moram ti priznati da nisam niti gledao. Nas to ne zanima, pa čak i da budemo nominirali, to bi trebalo biti neko čudo. To je diskografska nagrada, a mi diskografski zapravo ne postojimo. Baš razmišljam to tome, spremam se pogledati snimku jer sam čuo da je nešto bilo baš zanimljivo. Ne znam kako bih se postavio da nas zovu, kako su pozvali Dječake na primjer. Mislim da mi ne bismo došli.

Zašto?
T: Ne razumijem smisao te nagrade. Za što je tu pojedinac ili skupina nagrađena? I onda kao kad dobiješ to onda si ti nešto. Ne priznajem sud Porina. Niti znam tko tamo uopće sjedi. Priznanje takve jedne komisije mi ne znači ništa. Čak i da je pohvalno, ne priznajem. Smatram to nepotrebnim, to je više nekakav sajam taštine. Ne računajući sad tko je tu sve sudjelovao, nego daj koncept je sajam taštine, nađe se neka ekipa i međusobno si odaju priznanje da je netko nešto napravio. Mi smo zabavljačka djelatnost i nama je nagrada da radimo to što radimo kao posao. A kad nam to prestane biti nagrada, onda će to sve izgubiti smisao.

A novi album, jeste li zadovoljni?
T: Zadovoljni smo. Prvi put da smo album snimili u Piknik studiju. Inače je vlasnik studija dolazio u Zagreb da nas snima u raznim studijima koje smo iznajmljivali. Sad smo imali više vremena, jer je za vrijeme snimanja samo jedna osoba bila zaposlena. Mogli smo si dozvoliti da odemo na par dana u Novi Sad i snimimo čitav album. Sama ta činjenica da imamo producenta koji radi u vlastitom studiju je već bila dovoljna da to zvuči bolje. I Emir Hot je tu uskočio umjesto našeg stalnog gitarista Prasca koji je slomio prst ljetos. Što sa svojom svirkom, što sa savjetima, on je pravi muzičar, za razliku od nas. Zato je to ispalo bolje, tehnički i svirački. Sad, kakve su pjesme, to je druga stvar.

Najavili ste da će vam premijera novog spota biti u RTL-ovoj emisiji. Kako vam se to čini? Brkovi u dnevnom programu?
T: Totalno kužim što me pitaš. Mi smo se dosad služili samo Youtubeom kao sredstvom i nismo uopće ulagali u spotove. Ja sam ih sve radio, vrlo minimalističkim pristupom. Mi smo na nekakvom raskršću putova na kojem ni mi samo ne znamo što bismo trebali. Došli smo do neke faze gdje više ne možemo bez pomoći medija, a sve što smo napravili bilo je bez pomoći medija. Možda baš i to je zaslužno za to što smo napravili. Tako da, uistinu ne znamo. Gledamo gdje smo, tko smo, što smo, i možemo li se uopće baviti takvim stvarima.

Nije to loše, naprotiv, samo vaša vrsta glazbe u sklopu takvih emisija nije uobičajena pojava.
T: Otkako je krenula priča da bi nas radio htio pustiti, shvatili smo da je došlo do nekog zanimanja ljudi i medijski je nemoguće prešutiti da Brkovi postoje. A s druge strane, pustiti Brkove u eteru je veliki problem jer nama svaka pjesma sadrži nešto neprimjereno. Muzički ili tekstualno. I za zadnji album smo razmišljali, morali smo pronaći pjesmu koja bi bila kao radiofonična, a da nema psovanja u njoj. Problem. Nas ne smeta da nas pušta televizija, zašto ne, mi i dalje ostajemo to što jesmo.

To je neki način i pomjeranja granica, s obzirom da u zadnje vrijeme svjedočimo i određenoj vrsti cenzure...
T: Pa ne znam, vrtit će se pjesma možda jednom, možda pet, možda petsto puta... Nije nas ni zanimalo da uopće budemo tamo negdje. Ali smo došli do zaključka da smo nastupili pred par tisuća ljudi i da bismo zato trebali snimiti već jednom pošten spot s nekim tko to zna i tko se trudi oko toga. To smo i napravili. I sad što s tim. To bi se trebalo pusititi negdje, a ne samo na Youtubeu. Premda je meni je Youtube vrh vrhova što se tiče te forme. I sad gledamo gdje bi se to pustilo, a oni su pokazali zanimanje, pa zašto ne.

BrkoviA Sassja, kako ste došli do nje?
T: Ona se javila nama i predložila suradnju. Čuo sam nekoliko njenih stvari i svidjelo mi se pa 'reko zašto ne.

Opasna je ona...
T: A gle, nisam je dovoljno dobro upoznao da bih mogao reći da nije opasna. Sva je neka bijesna, zvuči bijesno. Ne znam je dovoljno dobro da bih mogao reći „ma pusti je, nije ti ona takva“ (smijeh).

Neki ste dan bili u Beogradu i svirali ste besplatan koncert...
T: Super je bilo, odlično iskustvo. To je organizirala LongPlay agencija koja nam organizira i koncert tamo u Hali sportova. To je neki njihov običaj kad rade neki koncert da dva tjedna prije rade svirku na tom platou ispred Doma omladine što je u samom centru Beograda, što su radili već s Goblinima i Dubiozom. Svidio nam se koncert. Mogu reći da sam oduševljen. Svirali smo u jedan popodne u samom centru Beograda i skupilo se toliko ljudi da je u jednom trenutku čak i promet stao. Bilo je zanimljivo jer se desilo nekoliko stvari koje se inače na koncertu ne događaju. Bilo je roditelja s malom djecom koji su doveli tu djecu da vide nas. Znači mala djeca, pet godina i čak mlađe. Kao, djeca slušaju Brkove kući, ali ih roditelji ne mogu voditi na koncert jer je prekasno, prebučno ili neprimjereno. I pojavili su se neki penzioneri kao slučajni prolaznici koji su se totalno uživili u našu glazbu.

Tamo ste puno popularniji nego ovdje...
T: Vidiš, to je glas koji nas prati dugo vremena, makar nije utemeljen na stvarnim činjenicama. Okej, možda ćemo sad, ako napunimo Halu sportova, doći do toga da smo jednako popularni u Zagrebu i u Beogradu. Zagrebački koncert ostaje najveći do sad. Sad je prilika da Beogradski bude jednak kao on. Puno puta sam to čuo. Mislim, jesmo mi tamo popularni, ali nismo nikada imali veći koncert nego u Zagrebu.

Možda ste medijski eksponiraniji...
T: To da. Tamo imamo, recimo, lakši ulaz u medije nego u Hrvatskoj. Možda je zbog toga što ne zaziremo otići na recimo TV Pink. Bili smo tamo već nekoliko puta gosti. Kad kažemo nekim našim prijateljima alternativcima tamo da smo bili na Pinku onda dobijemo odgovor „Ma 'de brate, kamo na Pink“. Možda bismo mogli ići i kod nas u tako neke emisije, ali smatramo da ne pripadamo. Vjerojatno su nas ljudi tamo više gurali u medije, a nama je to bilo zabavnije. Ovako, što se tiče matematike, mislim da smo jednako popularni i u Beogradu i Zagrebu.

U sklopu promocije novog albuma, imate koncerte u najvećim gradovima regije.
T: Da, imamo Beograd, Zagreb, Sarajevo, Split. Poklopilo se. Da smo htjeli, htjeli smo, da smo mi utjecali na to – nismo. Dogodilo je to da je Bule koji nam radi taj beogradski koncert davno nas bukirao za 1.4., gađali smo Zagreb da bude negdje nekon izlaska albuma. Sarajevo i Split su tu uletili i drago mi je zbog toga. Da mogu birati, bila bi tu i Ljubljana i Skoplje i još neki grad.

Nemate ništa osim toga bukirano?
T: Imamo mi puno toga osim toga bukirano, samo ne znam više što smo objavili, što ti smijem reći (smijeh).

Odlučili ste se za dvije Tvornice. Niste opet išli u Dom sportova?
T: Bilo je tu par ponuda, za više klubova, više varijanti. Ne znam kako bih to rekao, htjeli smo nešto drugačije u odnosu na prošlu godinu. Dvije Tvornice su se učinile kao dobro rješenje. Stane dovoljan broj ljudi u ta dva dana, a opet... sa sviračke strane je svejedno gdje sviraš, ali organizacijski je bilo lakše napraviti dvije Tvornice nego Dom sportova i to nam se učinilo okej. Nema prevelike filozofije, a skupi se mislim jednak broj ljudi.

BrkoviA kad ćete u Lisinski?
T: E pa vidiš, Emir je predlagao da se napravi neki unplugged i to, ali ne znam što bismo mi trebali raditi u Lisinkom?

Pa Saša Matić dolazi...
T: Sreli smo mu brata, Dejana Matića, na benzinskoj sad za vikend, pa smo malo pričali s njim. Ne znam, možemo mi raditi tamo koncert, nek nam samo najave dovoljno rano da se možemo pripremiti za koncert. Ne znam je li primjereno. Nemam ništa protiv Lisinkog, ali mislim da nismo bend za tamo. Što će publika sjediti i slušati nas kako sviramo akustično? Ma, može i to ali... Imali smo mi svakakvih avangardnih ideja za koncert, ali na kraju se dogodi da je najbolje organizirati u klasičnom klubu svirku i tada su ljudi najzadovoljniji. A s obzirom na publiku, ne bih preporučio Draženu Sirišćeviću da to radi (smijeh).

Ali bilo bi zanimljivo...
T: Da, svakako, ali morali bismo to navježbati sve, predugo bi to trajalo. Sve traži neku pripremu, razmislit ćemo o tome (smijeh).

Kako se inače pripremate za koncerte?
T: Nikako. Ne priremamo se. Imamo u prosjeku jednu do dvije probe tjedno i to je to. I sad, kad smo već sve navježbali, sad više niti ne sviramo cijele pjesme nego samo refrene. Prođemo dvadeset pjesama – stofa, refren, strofa, refren, znamo, 'ajmo dalje.

Kako formirate setliste?
T: Joj, to je teška filozofija. A ne znam ti objasniti... slažeš setlistu i onda ti netko kaže „ma nemoj to, izbaci to, dodaj ovo, dodaj ono“. Raspored pjesama na koncertu nije nebitna stvar, bitna je. Znali smo imali takozvane dobre setliste kojih smo se držali neko vrijeme. Ali traže te negdje da sviraš dvadeset i pet minuta, sat vremena, negdje sat i pol... i onda se sve poremeti.
Sad imamo problem... mi smo bend koji najbolje zvuči kad svira sat i pol. E sad promoviramo novi album, gdje bismo htjeli odsvirati sve pjesme s albuma uz stare hitove. Sad to treba upakirati u nekakvi vremenski interval da to ne zamori publiku. Ako imaš neku ideju...

Bila je situacija s Korpiklaanijem zadnji put u Zagrebu. Krenuli su derati po novim stvarima koje nitko ne zna, užasno je bilo naporno, jedva se dočekao bis...
T: Ma znaš, to je pitanje shvaćanja vlastitog smisla. Hrpa bendova želi raditi nešto više, nešto samo za sebe, s vremenom dođe ta želja. Ja se nadam da ćemo mi sa svakog albuma imati dvije do tri pjesme koje će ostati za setlistu. Ako primjetimo da publika ne voli niti jednu pjesmu s albuma, onda znamo da radimo nešto loše. Znam za tu pojavu među bendovima kada oni snime nešto u čemu oni uživaju, a zapravo publiku to ne zanima.

Razgovoru se sada pridružio i Shamso69.

Jesi li ti gledao Porin?
S: Malo samo, gledao sam utakmicu, ja navijam za Liverpool, pa sam na poluvremenu prebacio.

Što ti misliš o tome?
S: Mi nemamo veze s tim. Kao neki građanin, gledao sam to petnaest minuta u poluvremenu i mislim da je to jako dosadna manifestacija, a pravi se šou. Po meni ne bi trebalo biti tako, trebalo bi tu biti puno više zabave. A o kriterijima ne bih govorio, nisam stučnjak i ne znam. Dosta je tu meni apsurda i neki izvođači koji osvoje nagrade i tvrde na nisu pop izvođači, da ih ima malo u medijima, stvarno ne znam.

Pjesme su ozbiljnije...
S: Glazba ili tekstovi?

Tekstovi, ali i glazba, manje je folka...
T: To mi je žao za čuti.
S: Ništa ne planiramo unaprijed. Kako pjesme nam padnu napamet, tako će biti. Ja napravim pjesmu, dođem u garažu i predstavim to bendu, oni kažu "uuu super, zakon" ili kažu da je bezveze i onda odustanem. Ili poslije mjesec dana dođu i kažu "e, ono što smo ti rekli da je smeće, sad ti kažemo da je super". I tako to ide, nema nikakvog drugog kriterija.
T: Možda nije nebitno u toj cijeloj priči, on ima uvijek hrpu pjesama na lageru. I na album upadnu, štajaznam, neke od njih. Na novi album su igrom slučaja upale te "ozbiljne". Nije da smo mi imali plan biti ozbiljni. Baš nismo.
S: Pa čuj, kakav sam takav sam. Nisam se analizirao, pa ne znam jel sam ozbiljniji ili ne. Ali ako je to tako, onda dobro okej. Nekome je to super, nekome neće. Nekome će sve stvari biti odlične, netko će reći da su smeće... Meni je uvijek zadnji album najdraži i najbolji jer je friški. Ali mislim da ne najbolje snimljen od svih albuma dosad. Napredujemo lagano.

BrkoviPratite li mlade bendove sa scene?
S: Pratim ja, ali prije sam puno više pratio jer sam radio noćne smjene, pa upalim kompjuter i pratim. Sad imam više nekih drugih obaveza. Više vremena provodim s prijateljima i ukučanima i sviramo. Ali svjedno pratim.
T: Ja sam ekipi iz Mašinka dao savjete što će jest i pit na festivalima na kojima će svirat ovo ljeto, i tako (smijeh).
S: Družimo se kad sviramo zajedno s njima, pitamo šta ima novo. Pomažemo jedni drugima.

Gosti su vam Pero Defformero i Sila nečista...
S: I jedan i drugi prijateljski bend. Svirali smo već puno puta s Perom Defformerom, kućni smo prijatelji. To je bio odličan izbor. Njima je lako svirati s nama, ne trebaju se peglati oko organizacije i svega. Drugi bend također prijateljski, svirali smo zajedno u Šibeniku.
T: Svirali smo još davno s njima dok su se zvali Sirova snaga. Znamo se jako dobro.
S: Organizator nije imao ništa protiv... gosti su to, ne volim reći predgrupe. Nismo mi neke mega svjetske zvijezde pa imamo predgrupe nego uvijek su to gosti. Radije kažem prijatelji nego fanovi, i gosti nego predgrupe. To mi je bolji pristup, nego "sad sam ja zvezda, ovo su mi predgrupe i fanovi".

Imate li kakva loša iskustva s turneja?
S: Imamo, ali većina potiće od nas (smijeh). Nikad nitko nas nije prevario, nismo ostali ni kune dužni nikome. Niti je nama netko, ni dinara, ni eura. Nekad bude malo bolji smještan, nekad malo lošiji, isto tako i razglasom...
T: Nekad netko malo glasnije hrče...
S: Ima nekih organizatora koji varaju publiku. Recimo, najave koncert u osam sati, a počinje u ponoć ne bi publika popila što više pića. I onda mi ispadamo tu prevaranti, ali mi nemamo s tim ništa. Mi sviramo kad nam kažu. Ali kada se ugostitelj bavi biznisom organiziranja koncerata onda to zna završiti i malo neprofesionalnije.

Jeste li svirali negdje van regije?
S: Jesmo, Austrija, Švicarska, Bugarska...

Australija? Tamo domaća ekipa rasprodaje koncerte...
S: Jako bih volio ići tamo, tamo mi brat živi. Jako je teško, avionske karte su jako skupe, financijski je teško to podnijeti. Oprema, teglimo sve sa sobom, tamo ne bismo mogli to sve ponijeti, vjerojatno samo gitare i palice pa bi nam netko tamo trebao to sve organizirati.
T: Htjeli bismo i Australiju, i Kanadu... i Armeniju. Sve vani smo svirali za dijasporu. Ali u Bugarskoj nismo, u Bugarskoj zaista imamo fanove domicilnog stanovništa. Prošle godine mogu izdvojiti taj koncert u Sofiji kao jedan koji rado pamtim. Mi smo zadovoljni i organizatori su zadovoljni. Izgleda da će se opet naći prilika da tamo sviramo.
S: Bugarska mi je super jer uvijek sam mislio na zemlje u regiji i dijasporu, ali i Bugari razumiju naš jezik, a skroz sam na njih zaboravio. Oni su totalno otkriće i to pozitivno otkriće.

Što mislite o najnovijoj pjesmi Mileta Kekina?
S: Ne sviđa mi se jer nas političari stalno opterećuju s prošlošću, a mi imamo stvarnih problema. Nisam to očekivao od njega, ali kad ga vidim ću ga pitati o tome. Nije mi to... imamo mi većih problema od prošlosti. Budućnosti i sadašnjost, mladi se iseljavaju. A ne mi i oni. Apsolutno mi je svejedno tko je tko. Njemačka je najveći faktor u Drugom svjetskom ratu bila i njihovi penzioniri uživaju i piju vino, a naši kopaju po kontejneru. Ja to nikad ne bih napravio - "moj deda je bio partizan i ustaša, pa ću ja sad biti tvoj" i tako. Čovjek valjda ima svoje razloge, svatko radi za sebe.

Ti isto na koncertima imaš zanimljive govore...
S: Imam alter ego. Evo sad sam usred bijela dana, nisam još ništa popio. Sjedim tu, trijezan sam... nas smo trojica. Zdravko, Shamso i ja. Shamso je najgori kad se napije i onda ja imam problema zbog toga. Poludi i napije se i počne baljezgati. I onda se ja se sramotim poslije. Šta ti je to trebalo, kažem. „Šta si ono radio, jesi ti normalan?!“. A ja si mislim... ali to je sve on. Imao sam još jednog, Krešo on je studirao, njega sam izbacio, jedva. Sad Zdravko, on je dobar, on mi ne pravi probleme. Shamso mi najveće probleme radi, htio bih ga se riješiti ali ne mogu. Oni bi isto htjeli da Željko Bebek bude u bendu umjesto mene, ali eto...

Zašto baš Bebek?
S: Oni su odabrali. Meni je svejedno, ja bih se prebacio u direktora, da ja vodim sve koncerte, logistiku i to, a da netko pjeva tko zna pjevati. Oni su njega odabrali, ali mislim da Bebek nije toliko lud da se prihvati toga.

Bi li on mogao pratiti taj stil života?
S: Pa sigurno bi.
T: Mislim da bi Bebek mogao bolje to od nas sve.
S: Evo, ja ga ovim putem pozivam ako hoće. Ali nemojte da to bude naslov. Uvijek izvuku tako nešto...

Bit će vjerojatno o alter-egu, baš me sad to zanima, je li to samo dok se napiješ ili staneš na binu pa pred ljudima...
S: Pa on je najgori kad popije...

Što pije?
S: Sve što mu se da. Najviše rakija, u Srbiji pije rakiju, a u Hrvatskoj pije sve – vino, viski i onda je lutrija, ne možeš ga smiriti. Ono najgore onda izbija iz njega.

Tomac, ti nemaš nikakav alter ego?
T: Nemam..

Samo dođeš i sviraš i to je to...?
T: Pa štajaznam.
S: On dođe i bude Hrvat.
T: Tako je (smijeh). Shemso me napada jer sam dosadan kao Hrvat. Imam taj neki svoj poziv. Bio sam politički novinar, sada sam ribolovni novinar. I sviram u Brkovima.
S: Ribolovni konzultant.
T: Svatko je sebi izmislio neko zanimanje, tako sam i ja ribolovni konzultant. Jedini na svijetu (smijeh).

BrkoviJesi li bar zaradio što od toga?
T: Ne još. Potpisao sam se jednom kao ribolovni konzultant i to mi je dovoljna nagrada.

Ako si bio politički novinar, možeš Shamsi prigovarati na neke tekstove...
T: Pa, ja se uvijek vadim na to da ja to nisam rekao. Više to nije moj problem, sad mi je svejedno.

Svi ste dali otkaz...
S: Nismo svi. To su dosadni ljudi, ziheraši koji ako nešto mi zaseremo i dalje mogu fino raditi. Mi nećemo, mi smo se oslobodili pa sad možemo fino...
T: Mi smo pankeri, njih dvojca su metalci.

Tko je onda folker?
S i T: Svi smo, osim Prasca.

Gledate li The Voice?
S: Ne, to je najgora emisija.
T: Ja ti gledam jedino TV Bujicu, to si znam čak snimiti.
S: Ja gledam Liverpool kad igra i ponekad dnevnik da vidim ako se koji zakon donio. Dnevnik se pokvario, ne valja ništa.

Mislila sam ako ste gledali kad Voice, da ga usporedite s Zvezdama Granda...
T: Ne gledamo ni Zvezde Granda. Evo kad smo u Srbiji gledamo TV Palmu.
S: Gledali smo je sad, gledali smo je, odlična je. To je televizija od jednog političara i on stalno sam drži govore na njoj. Ja bih to isto volio. Za preporučit'. I BN radio. To bih ja gledao.
T: Gledam i TV Kiseljak kad ima signala...
S: Ovi naši su dosadni, taj Voice je najdosadnija emisija. Bezveze je, ovi koji pjevaju pjevaju bolje od ovih koji su u žiriju. I na kraju ništa, ovi ne postanu nikakve face. A ovi koji sjede, ljudi s istrošenim karijerama, dosadni Hrvati.

A dobro, u Srbiji svako selo ima televiziju, svatko tko ima malo više novaca to pokrene. TV Brkovi...
S: Uh, odmah bih to potpisao. Imao bih dvije emisije. Jednu radijsku, gdje pričam s penzionerima, a jednu gdje kuham za sirotinju.

Što bi pričao s penzionerima?
S: Oni su najbolji. Mudri su, imaju priče, zabavni su. Nisu oni toliko loši. Nemaju ambicija, sretni su ljudi. Ugodni su sugovornici. Po psihologiji, gerijatrija se dijeli na dvije vrste. Prva vrsta je oni koji su nezadovoljni totalno, koji prigovaraju stalno, bore se, tuku za mjesta u tramvaju i tamo. Penzija im je mala, djeca su ih otkantala i normalno. Imaš ove druge koji su zadovoljni, ispunjeni su, smješkaju se i uživaju u tim svojim kasnim godinama. I jako su lijepi sugovornici. Sad kad smo snimali spot, sreli smo dva ugodna penzionera i s njima smo se sprijateljili.
Po meni čovjek i je najbolji do šeste godine, dok ne počne lagati, i nakon šezdeset i šeste - neki. Ovi iz druge skupine što se ne svađaju na ulici. A đubradi uvijek ima.
T: Ima zlih penzionera.

Hoćete imati kakvu akciju u skorašnje vrijeme, kao što ste imali za rastavljene?
S: Sad si mi dala ideju, može. Imamo dosta prijatelja invalida koji se napiju na koncertima i rade sranja. Njima treba zabraniti upad, a dati ga penzionerima.
T: Politički gledano, mi smo za penzionere, a protiv invalida (smijeh).

Mislim da bi penzioneri mogli napraviti veću šutku od pankera na koncertima...
S: Pa mislim da bi. Evo, sad su u Beogradu penzioneri napravili najveći šou.
T: Ali znaš što je problem s penzionerima, djeca i unuci će ih slat da uzmu džabe karte. Moramo nešto smisliti da se zaštitimo od njihovih unuka i djece.
S: Ja bih osobno volio otvoriti agenciju u kojoj bih zaposlio penzionere da čekaju umjesto drugih ljudi u redu.
T: Maštali smo o tome, da kad bismo imali veća kola, kamper, da bismo zaposlilli stariji par, penzionere, da nas voze okolo, kuhaju nam, peru nam veš i to. Na primjer ako mi dođemo pijani u četiri ujutro, probudimo se u deset i mi smo negdje na autoputu i sve nam je već skuhano. Gospođa je pripremila finu hranu, a gospodin vozi.
S: Samo nemamo dovoljno kapitala da to napravimo, ali polako.