Hrvatska nije jedna od zemalja poznatih po vulkanskoj aktivnosti, ali ona druga glazbena vulkanska aktivnost sve je češće zamjetna i prisutna kroz nove, mlade i slave željne bendove neopterećene zaglupljujućeg glazbenog mainstreama, tamburica, pseudodalmatinskih napjeva, hip hopa i sličnih bedastoća. Jedni od njih su zasigurno uporno beskompromisni, glazbeno dokazani bend koji nam dolazi iz Čakovca i odazivaju se na ime Clone Age.
U "botaničkom vrtu" zvanom rock'n'roll nalazimo tisuću cvjetova. Onaj pravi, iskonski oduvijek je bio obilježen energijom, čvrstinom i motivacijom koju pruža svojim konzumentima. Nekako na tom tragu nalazim vašu glazbu. Ispričajte nam tko i što su bili uzori na kojima počiva vaše glazbeno viđenje života.
U bendu ne slušamo svi istu glazbu niti imamo baš iste uzore, što se vjerujem može osjetiti i u albumu. Uzora je bilo manje više u svim žešćim rock žanrovima od 90-ih na dalje.
Ne želimo se previše stilski ograničavati pa zato ponekad napravimo i pjesmu koja bi po nekim kriterijima mogla odskakati od ostatka materijala, ali ako nam stvar kao takva sjedne onda je to to.
Kao što su svi, od struke pa do fanova, primijetili, već se na prvu osjeti duh američkih rock bendova s prijelaza u novo stoljeće pa do danas. To je onaj sound i feeling koji mi smatramo da je moderna "rock" glazba. Dobar druk na bubnjevima, žešći sound gitara, ali ne onaj metalski heavy đn đn đn i naravno vokal koji ima muda. To imaju svi bendovi koje smo slušali u to vrijeme i tu smo energiju i mi prenijeli na naše pjesme, naravno u Clone Age stilu.
Uspjeh na domaćoj sceni i zavidnu minutažu na radio postajama dokazano imaju (čast izuzecima) raznorazne cajke, polucajke, karikaturalni ili pjagijatorski pop bendovi, razni vokalni protagonisti čiju je publiku teško identificirati. Koliko ste svjesni težine glazbenog puta kojim se krećete, što ste sve spremni uraditi za uspjeh?
Svjesni smo svega, ali nismo spremni prodati guzice samo da bi bili na radio stanicama i slično. Nismo razmišljali o tome što većina slušatelja voli ili što razumije. Da jesmo, svirali bi ono što ste naveli u pitanju.
Mislim da i album "Fuse" to dokazuje. Radili smo pjesme na način da se prvo nama sviđaju, da mi uživamo dok ih slušamo i sviramo. A sve ostalo će, vjerujemo, doći lagano na svoje... i doma i vani. ;)
Težine glazbenog puta kojim se krećemo smo i više nego svjesni jer ga na svojoj koži doživljavamo već dugi niz godina, no nismo time previše opterećeni. Ne živimo od glazbe i zato nismo opterećeni lansiranjem "hitova" samo da se poveća minutaža u medijima već stvaramo glazbu isključivo prema nekakvom osobnom doživljaju i raspoloženju.
Prelazak magične granice od nekih 10 000 sati zajedničkog sviranja daje pravo glazbenicima u bendu smatrati se dobrim predstavnicima svog zanata. Materijal s vašeg albuma nedvojbeno dokazuje uigranost, točnost i koheziju unutar benda. Obzirom na tu činjenicu zanima nas koliko je sati zajedničke svirke iza vas.
Moram priznati da za teoriju o magičnih 10 000 sati još nisam čuo, no ekipa koja toliko izdrži zajedno u istom bendu, bez brnjica na njuškama, se nedvojbeno može smatrati pravim predstavnikom svog zanata. :)
Što se nas tiče... uh, sati, mjeseci, godine... ne želimo dalje nastaviti niz... :) Robi i Scher (vokal/basist i gitarist) sviraju zajedno po bendovima dvadesetak godina, dok Marko i Adi (bubnjar i gitarist) to isto rade skoro deset godina. Prošli smo svašta, od klubova od dva kvadrata pa do velikih stejđeva na festivalima i dvoranama, naslušali se svačega i sve to skupa je rezultiralo energijom "Fuse-a"!
Mladi ste bend unatoč navedenom sviralačkom stažu, pretpostavljam prepun entuzijazma, volje. Na koje ste sve probleme nailazili do finalizacije albuma, koliko vas je to živaca, vremena i energije koštalo?
Bilo bi super da imati bend znači samo pisati pjesme i svirati. Yeah, jebenica! Međutim, tu je još milijun stvari koje moraš raditi da bi sve skupa sjelo na svoje mjesto. Prvo, i same pjesme nije jednostavno napisati... od početnog riffa, ritma, aranžmana, svih dionica pjevanja (glavni vokal, back vokali), tekstova... još je sve to skupa išlo odlično. Kad smo imali sve stvari, sami smo snimili demo album, preslušavali, dodali i oduzeli i tada bili spremni za studio. Nadalje, treba naći pravog čovjeka za snimanje albuma. E to je umjetnost! U svojim karijerama smo radili sa hrpom ljudi po raznim studijima i u većini slučajeva nismo bili sasvim zadovoljni soundom. Pa ti onda razni "stručnjaci" koje pitaš za snimanje barataju takvim ciframa da ti pamet stane i nema druge nego napiti se ko konj u nadi da zaboraviš svaki takav razgovor! :)
Međutim, uspjeli smo naći pravog stručnjaka. Mark Mrakovčić ima ono nešto za ovu vrstu muzike i jedan je od rijetkih koji nije pun hvalospjeva na svoj račun, a napravi jebenu stvar, uz prihvatljivu cijenu. Kod većine drugih sve je to upravo suprotno.
E tu dolaze novi problemi... budući da Mrak nije radio u nekom studiju, trebali smo naći mjesto gdje ćemo snimati. Odlučili smo da će to biti naša prostorija za probe, koju je samo trebalo pripremiti za snimanje. I onda... prvo otkazivanje zbog bolesti producenta, pa nakon mjesec dana bubnjar i gitarista dožive automobilsku nesreću i opet dva mjeseca ništa. :/ I napokon... snimanje! Opet problemi... pregorjeli su svi osigurači, snimamo u polumraku jer zbog praznika nismo mogli popraviti kvar. Samo jedan osigurač nam je par dana omogućavao snimanje... zato se iz zahvalnosti tom osiguraču album i zove Fuse.
Kad je sve nasnimano, dolazi čekanje na miks, mastering, dolasci u Zagreb, preslušavanja, pa pojačaj ovo, stišaj ono... i kad je konačno sve gotovo, što dalje?
Snimanje spotova, što je ista spika kao i sa snimanjem albuma... puno stručnjaka, a malo referenci. Pa se sad ti snađi u toj šumi svega i svačega.
Slanje snimki izdavačkim kućama, pa dogovaranje kako, tko kome, tko šta... nadalje slanje albuma promotorima, bookerima (kod nas i vani) traženje klubova za svirke, planiranje promocija... cjelodnevna debatiranja, chat-ovi (tu smo broj jedan... svaka tema tisuću poruka! :)), tko, šta, kad, kako, zašto?!... pa svatko ima svoje "stručno" mišljenje o svemu... pa razna slikanja, facebook, instagram, uvježbavanje na probama, ulaganje u instrumente, efekte, sound... uh, sve u svemu vremena, živaca i energije za popizdit! I onda ti neki frajer u nekom klubu kaže: Pa mogu vam platit 200-300 kuna za svirku! :(
Pouzdano znam kakve sve moguće probleme imaju bendovi u razvoju u gradu poput Splita, počevši od prostora, broja gaža, ponižavajućih novčanih naknada, kao što i sami znate... Kakvo je stanje uma što se glazbe tiče u vašem gradu?
Što se tiče prostorija za probe... to je često znao biti velik problem bendovima... pa i nama. U jednoj fazi nismo uspjeli natrag oformiti bend jer zaista nismo mogli pronaći ni jedan slobodan prostor koji bi podnio sve te silne decibele. :)
Danas kao i većina bendova dijelimo prostor sa još jednim bendom i za sad to dobro funkcionira.
Čakovečka glazbena scena je trenutno po prilično bogata a žanrovski nikada nije imala veću raznolikost, pogotovo kada se u obzir uzme činjenica da nemamo velik broj stanovnika. Ima tu svega što se tiče autorskih bendova, od pop-funk bendova, dub, rock, metal, punk, instrumental... ima i dosta cover i tribute bendova... mislim da imamo puno toga za ponuditi i da je Čakovec danas odličan grad za ljude koji se žele baviti glazbom.
Tu i tamo smo znali reći: da je barem malo veća sredina... pa, da smo barem negdje u nekom većem europskom ili američkom gradu... međutim, mislim da možemo biti sretni što živimo tu gdje živimo. U Čakovcu i okolici ima puno dobrih klubova, ima i dosta ljudi koji dolaze na svirke, doduše ne kao prije 10-15 godina, ali još uvijek ima... i ljudi koji vode klubove i vlasnici nisu štedljivi kao u nekim većim sredinama pa možeš za svirku dobiti i dobru naknadu. Zato i ima puno svirki, domaćih i stranih bendova, manjih ili većih glazbenih događanja... Da smo veća sredina, a sa ovim stanjem uma što se glazbe tiče... Uh, mali New York baby! ;)
Prvi korak je uspješno savladan, kritičari su puni pohvale za vaš rad. No, sada slijedi ona druga faza, viši nivo u kojem ostaješ sa štitom ili na njemu o čemu odlučuje isključivo publika. Riječ je, naravno o svirkama u živo. Kada i hoće li uslijediti vaša "glazbena okupacija" ostatka Lijepe naše?
He, he... glazbena okupacija? Super zvuči, ali nemamo mi tu vojsku, tenkove, a pogotovo ne generale... kao ovi razno-razni mejaši i ostali koji su rafalima lakih nota, okupirali Lijepu našu.
Možemo pobijediti u nekoliko "bitki" ali to je u pravilu sve. Hrvatsko tržište je takvo kakvo je, bendovi poput nas nemaju puno publike, ljudi "vole" ono što im se najviše servira (pa makar bilo i žešći crap) pa je time i posjećenost svirki ponekad dosta loša (ne samo nama, svim mladim rock bendovima), vezano na to klubovi se teško odlučuju da ugoste takve bendove, a još manje da nešto konkretno i plate... sve u svemu, kako smo i neki dan pričali u bendu, ponekad nam se čini kao da pokušavamo prodati "jako dobar odrezak" vegetarijancima. ;)
Osim toga, ljudi danas na žalost puno manje odlaze na koncerte nego prije 10-20 godina. Mi smo kao klinci odlazili skoro na svaki rock koncert u blizini, nagledali i naslušali smo se svega i svačega, od poznatih i odličnih bendova do bendova koji jedva da su znali uštimati gitare. I ne samo mi nego kompletna ekipa. Nepoznati bend je bez problema solidno napunio bilo koji prostor a ljudi su za koncert bili spremni platiti i ulaznicu. Danas je to sasvim drugačije. Glazba je na internetu dostupna za skidanje i preslušavanje, informacije i novosti o bendovima pršte društvenim mrežama i ekipa je zato jednim dijelom izgubila interes za „istraživanje bendova i scene“.
Bilo kako bilo, naravno da ima još uvijek i dobrih mjesta za svirke. Dolaze ljudi, zabavljamo se i mi i oni te smo na kraju dana svi zadovoljni. Cilj nam je naći što više takvih klubova, festivala, kafića kod nas i u regiji... našli smo booking agenta koji će malo žešće izrešetati tržište i unatoč stanju kakvo je, nadamo se barem djelomičnoj "glazbenoj okupaciji".
Sličan razvojni put imao je još jedan moj omiljeni bend - Rolin Humes, koji su prije dvije godine pobijedili na festivalu demo bendova pod nazivom St@art. Uslijedila je dobra medijska prezentacija njihovog rada nakon čega su održali mnogo koncerata kako u zemlji, tako i u inozemstvu. Planirate li poduzeti nešto slično?
Planiramo naravno. Koliko je to realno, to ćemo još vidjeti. Mislimo da smo napravili odličan posao na albumu, radimo odličan posao na stageu, vježbamo i dalje bez posustajanja, uvježbavamo i unplugged verziju cijeloga albuma + nekoliko starijih stvari, radimo na novim pjesmama, dogovaramo još jedan spot... i nadamo se da će sve to (skupa sa ovim odličnim kritikama doma i vani) na kraju donijeti neke veće rezultate. Dosta svirki je iza nas, par promocija albuma, festivala...
Za sad su dogovorena tri koncerta u sljedeća 2-3 mjeseca, očekujemo neke odgovore i iz inozemstva, prvenstveno iz Slovenije i Austrije gdje imamo brdo kontakata... vidjet ćemo. Nadamo se najboljem scenariju!
Spomenuli ste činjenicu da ne živite od glazbe. Koliko to može (ako može) biti pogubno za daljnji razvoj benda?
Mislim da činjenica da ne živimo od glazbe nije nešto što bi moglo biti pogubno za bend tj. daljnji razvoj benda. Naprotiv, mislim da razmišljanje na način "želim živjeti od glazbe" za bend znači upravo suprotno, pogotovo za bend koji je odlučio svirati žešću autorsku glazbu. Iz svega prije navedenog proizlazi da trenutno i onako nije moguće živjeti od glazbe... osim ako se bend ne odluči da umjesto kreativne autorske glazbe počne fabricirati "hitove" za široke mase ali onda to više i nije taj bend. Takvih primjera ima dosta ali mi se u tome ne pronalazimo. Želimo stvarati glazbu isključivo onako kako mi to želimo i osjećamo, bez obzira na brojke. Rijetki su oni koji u Hrvatskoj žive isključivo od glazbe. Pogotovo u rocku. Većina negdje radi i uz taj posao i svira. Tako da to nije sad nešto što bi nas trebalo brinuti ili nešto slično. Ako dođemo do stepenice gdje ćemo živjeti od glazbe koju stvaramo i sviramo, sjetit ću se ovog pitanja pa ću vam odgovoriti je li za daljnji razvoj benda bolje ovako ili onako! ;)
