Postolar Tripper ne treba previše predstavljati. Tko ne voli janjetinu, ne može voljeti ovaj bend. Zanimalo nas je što rade, čime se trenutno bave i kad će novi album ugledati svjetlo dana. Pročitajte u nastavku.
Pozdrav momci! Idemo odmah "in medias res". Možemo reći da ste trenutno negdje na sredini turneje, trebali ste svirati i u susjednoj BiH. Zašto ste otkazali koncerte u Sarajevu i Mostaru?
Za početak, ne bih to nazvao turnejom. Mislim da se na ovim prostorima rijetko koji bend može pohvaliti da je krenuo na "turneju". Možemo samo reći da smo koncertno aktivni, a to pokušavamo biti konstantno. Koncerte u Sarajevu i Mostaru smo jednostavno morali otkazati zbog privatnih razloga koji su bili neodgodivi. Dugo smo kombinirali i pokušavali sve uskladiti, ali jednostavno nismo usspjeli. Još jednom se ispričavamo svim tamošnjim fanovima.
Postoji li ipak šansa da sarajevski Kaktus i mostarski Abrašević nekako inkorporirate u svoj raspored do kraja ljeta?
Ne možemo sa sigurnošću reći da će to biti do kraja ljeta i da će to biti baš Kaktus i Abrašević, ali sa sarajlijama i mostarcima ćemo sigurno zapjevati do kraja godine!
Četvrti srpanj je rezerviran za Pulu i Kaštel, za vaš veliki samostalni koncert. Što očekujete od Pule?
S vremenom smo naučili nikad ne očekivati previše. To je isto kao kad ideš gledati neki film koji mjesecima svi hvale i dižu u nebesa, a onda ga pogledaš i nije ti baš nešto jer si očekivao spektakl. Pulska publika nas ipak nikad nije razočarala, pa se eto nadamo da se to neće desiti ni ovaj put. Samo neka bude glasno i veselo.
Od ostalih predstojećih nastupa, do konca kolovoza, kojem se najviše radujete?
Radost je prisutna svaki put kad ukrcamo opremu u kombi i krenemo na put. To je nešto što volimo raditi i bez čega bi bili samo zrak. U Sinju nismo bili jako dugo, Gospić nas je pozitivno iznenadio prvi put kad smo došli i veselimo se povratku, na Visu još nikad nismo svirali, a ima još ponekih datuma koje zbog organizatora ne smijemo otkriti… sve su to naše male radosti.
Vaš, trenutno aktualni, singl je „Igre na nesreću“. Najavili ste još par singlova, zna li se koji će to biti?
Iskreno nismo baš sigurni, mijenjamo mišljenje k'o kakva žensketina. Nekoliko pjesama je već snimljeno, još toliko čeka da se snimi, a tu je još i hrpetina ideja koje će tek postati pjesme. Ne bih volio najaviti neku od njih pa da to bude neka druga, mogu samo reći da će sljedeći uskoro.
Nekako stalno prolongirate izlazak novog albuma, hoće li album ipak izaći sljedeće godine?
Hahahahaha… hoće, STO POSTO!!! U našu obranu moram reći da smo u proteklih godinu dana imali malih problema sa prostorom za vježbanje. Sada smo svojim rukama napravili prostoriju/studio i to nam je uvelike olakšalo život. Napokon možemo ući odsvirati nešto i to odmah i snimiti.
Prethodno pitanje shvatite kao šalu. Kad smo kod šale, kakva vibra vlada u bendu? Zezate li se ili ste uštirkani profesionalci?
Pa rekao bih da smo sve samo ne uštirkani. Većina nas se zna još davno prije Postolara i ne mogu zamisliti da bi ikad mogli biti bend plaćenika. Međusobna zajebancija je sveprisutna i zbijanje šala je nešto što nikad ne prestaje, pa čak i onda kad se zakrvimo… valjda je to taj dalmatinski mentalitet. S vremenom ti to postane nešto kao brak, bude i lijepih i teških trenutaka, ali sve dijelimo k'o braća govno.
Možete li, donekle slikovito, opisati jednu vašu probu?
Prije svake probe je potrebno odraditi seriju telefonskih poziva kako bi uskladili termine i dogovorili istu, to je zapravo najteži dio posla. Na početku svake vlada neopisiva buka, svatko tandrka po svom instrumentu, gdje mogu slobodno izdvojiti Pavu kao najglasnijeg, dok se ne uštimamo ponaosob, nakon toga obično netko krene s nekom melodijom ili rifom i ta buka se pretopi u svirku slobodnog stila. Iz tog jam sessiona, koji obično potraje bar petnaestak minuta, nerijetko nastane i neka nova pjesma. Kad to dopizdi krenemo planski, bilo da je to uvježbavanje koncertne liste ili skladanje i iznošenje konkretnih idea, pa tako dok se ne umorimo... otprilike.
Postolara su zaista pratile česte promjene u članstvu benda, je li trenutna konfiguracija za dulje staze?
Ne bih baš rekao da je to istina. Jedine promjene koje su se zapravo dešavale u postolarima su se odnosile na bubnjare, a s njima nije lako. Gogo, je morao izletiti jer je u jednom trenutku izgubio kompas, njega je zamijenio Gugi koji se nakon nekog vremena zasitio, a onda je Bačko uletio s perkusija dok se Gogo opet nije vratio i nastavio gdje je stao. Sada su iz benda izašli Dinko (truba) i Bačko (perkusije). Dinkovo mijesto je popunio Luka Mrša s kojim smo prezadovoljni i kao s glazbenikom i kao s čovjekom…uklopio se k'o "puzla". Što se tiče udaraljki, to mijesto zasada ostaje prazno, kad dovršimo album mislim da ćemo ga popuniti nekim skroz novim instrumentom. Osobno sam uvjek bio ponosan na to koliko dugo Postolari sviraju u više-manje istoj postavi, ali kako kaže ona stara, "promjena je jedina siguna stvar u životu".
S druge strane jeste li ikada poželjeli promijeniti ime benda?
Hahahahaha…jesmo. Ljudi često ne kuže, ili samo misle da je to dobra fora, da riječ Tripper ima dva slova P, pa misle da se radi o spolno prenosivoj bolesti, a to zna ići na živce. Kad smo potpisivali prvi ugovor izdavači su nam predlagali da promijenimo ime, tada to nismo učinili pa ne znam koliko bi to sada imalo smisla, ali nikad ne znaš.
Da niste postolari, onda bi ste bili…?
Vjerojatno bi opet bili neki obrtnici…možda bi puno bolje prošli da smo zlatari.
Vaš prvi album „Sve što iman san ukra“ producirao je poznati zagrebački DJ Frx no dosta dugo surađujete sa Shotom iz Elementala. Kakva je to kemija između Zadra i Zagreba?
U Zagrebu smo zaista od samog početka nailazili na ogromnu podršku od strane skoro svih na koje smo nailazili, mogu čak reći i veću nego u rodnom gradu. Frx nam je, dok smo još bili zeleni, otvorio brojna vrata, a nerijetko nas je i nahranio i napoijo kad bi se zatekli gladni i žedni daleko od kuće. Frx, ako čitaš, hvala ti još jednom na svemu! Sa Shotom surađujemo od samog početka, on se našao u ulozi snimatelja na prvom albumu i već tada smo jednostavno kliknuli. S njim je jako ugodno raditi i zna kako izvući maksimum iz tebe, a s vremenom smo postali jako dobri prijatelji i nadam se da ćemo to i ostati do kraja života.
"Sve što iman san ukra" je bio uglavnom hip-hop album, vjerujem, zahvaljujući upravo Frxu. Je li Shotova producentska palica ikako doprinjela vašem dubokom uronu u ska vode?
Više ni sam nisam siguran, ali mislim da nam je reggae i ska prirodno došao kada smo počeli raditi s bendom. Valjda je to zato što živimo gdje živimo. Evo recimo prošle godine smo igrom slučaja upoznali jednog radijskog dj-a iz New Yorka i s njim razmijenili hrpu glazbe. Kad smo mu htjeli podvaliti malo reggae i ska ritma rekao je da to baš i nije njegova šalica čaja, jer da se teško "ufilmati" u nešto takvo kad si okružen betonom i sivilom. Onda smo mu rekli da je sad u Zadru a ne u New Yorku, pa neka proba. Sutradan se vratio s osmjehom i tražio još, jer kad sjedneš uz more i okreneš nos prema zalasku sunca to je skroz druga priča.
Dobro plivate u tim vodama, ska i reggae odgovara vašoj energiji, pogotovo onoj koju pružate na svirkama, ali to je rezultiralo da su vas mediji postavili u sjenu Dubioze Kolektiva i sličnih bendova. Smeta li vas to?
Što bi rekli Kawasaki 3P, "ni da, ni n". Recimo to ovako: Dubioza vrhunski radi to što radi, veći su i jači od nas i nije nam, niti će nam ikad biti, bed otprašiti prije njih kao njihova predgrupa na nekom festivalu ili slično…ionako ćemo se nakon koncerta skupa zapiti. Smeta nas samo to što ljudi uvjek imaju potrebu stvari etiketirati i trpati u ladice. Još kad to počnu raditi glazbeni kritičari to postane jako tužno.
Ima li još nešto što bi htjeli poručiti obožavateljima dok ste još u zamahu turneje?
Opet ti s tom turnejom. :)
