Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Davorin BogovicPorazgovarali smo s Davorinom o novom albumu, nastupu u Beogradu na „Dan zaljubljenih“, reality showovima, glazbenom ukusu, novoj seriji o '80-ima, o tome kako je bilo nekada i planovima za budućnost. U ugodnom i zabavnom razgovoru, zavučeni u mirni kvartovski kafiću u voljenoj mu Dubravi, Bogović je otkrio i tajnu uspješnog braka te pokazao kako su rockeri ipak romantični tipovi s kavalirskim manirima.

Budući da je trebalo šesnaest godina da snimiš novi album znakovitog naziva „Mijene“ koji je lijepo dočekan od strane kritike i fanova, ne mogu, a da te ne pitam što se događalo tih šesnaest godina? Gdje si bio, što si radio? Zašto smo tako dugo čekali da čujemo nešto novo od Davorina i Bogovića?

Možda je bila stvar u tome kaj nisam svoje Bogoviće prave uspel nać', jer od prvog albuma…znaš koliko ih je bilo, ovo je peta generacija Bogovića, tak da ono fakat tu je dosta bilo frke, a osim toga i Nino Hrastek, kad je izašao iz Prljavog Kazališta onda sam jedno vrijeme stopirao akciju Bogovići i s njim sam pokušavao nešto raditi, al' nismo se baš previše našli. Onda sam s ekipom iz Garešnice (grupa Requiem) svirao neko vrijeme. Čak im je i Hrepa nedavno dao neke svoje autorske tekstove. Taj Hrepa je totalno zapaljen, ja ne mogu vjerovati. On je sad za Bogoviće napravio još jedan novi album, s tim da nismo uspjeli sve još ni preslušati.

Znači li to da će Bogovići uskoro snimati i novi album?
Apsolutno. Tek smo ispali s albumom, najbolje pjesme nismo ispucali. Ako netko doživi da je skromno prošlo s „Krenimo“ i „To neću biti ja“ stvar je u tome što to nisu bile naše ideje za singlove.

Nego od Dallasa?
Da...mi se družimo s ljudima, puštamo mjuzu. Kod mene dođe i poštar i smetlar, moja kuća je otvorena za sve i onda im pustim malo… „Nebo bez ptica“, koje će bit' slijedeći singl je ono svima adut broj jedan. Znaš… tužno ti je kad napraviš nešto, znaš da je dobro, ali nije da ono ubija na prvu, kao što je bilo „Nizbrdo od ljubavi“, koje je kao new entry došlo na prvo mjesto, s tim da je to meni tek bila treća pjesma, a ja jako dobro znam što su dobre pjesme. Uglavnom ja sam od prve rekao da je „Nebo bez ptica“ nešto nečuveno.

Što si radio ovih šesnaest godina?
Radio sam svašta, puno gostovao. Glumio sam i sa Šabanom napravio hit predstavu…

Znam da je predstava „Gusti salon“ pobrala neke nagrade po festivalima, to je bio dosta dobar projekt, zašto ste stali s tim?
Zakaj je stalo… zato što Damir Šaban, nek se ne uvredi ono što spominjem godine, ima 56, a svi znamo koliko je imao A. G. Matoš, sitnih trideset i nešto kad je umro (smijeh). On i dalje to može dobro odigrati, ali ni on ni ja nemamo više vremena. Osim toga, pa to je bilo preko petsto prikazivanja skroz po Europi. Sad idemo dalje, s nekim novim projektima. Trenutno se bavim promocijom novog albuma, stalno sam po radijima, intervjuima, nemam vremena ni prdnut'. Odvratno mi je nakon svega, kad navečer dođem doma, da jedem nešto što ja nisam skuhao.

A ti voliš kuhati?
O daaa, ja sam maher. Kuham sve!

Kuharski showovi su sad jako popularni, jesi li razmišljao o sudjelovanju u kojem?
Bio sam samo u Večeri za 5… al' stvar ti je kod tih showova kaj te oni snimaju i onda imaš fazu po fazu, pa ti na kraju klopa ne ispadne tak' dobra, jer moraš čekat snimatelje… Bio sam i na Farmi, onoj prvoj…

Kako ti je bilo tamo?
To je bilo super, al' ono posle kaj je bilo… ja bi vjerojatno postupio k'o Gego, ono zapalio bi, rasturio sve i daleko gore. Al' ova prva je bila fakat ono… dođeš tamo i misliš bit će ok, imamo svega. Slijedeći dan, nema ništa, moraš se sam snać' za sve. Morali smo smišljati kaj i kak' ćemo jest. Ne možeš zaklati životinju sam' tak'… bila je jedna jebena zagonetka, dal' zaklat' kokoš il' čekat da ti snese jaja (smijeh). Tam' se i krava otelila… pazi svi pri porodu, a ja iskoristio miran trenutak za brijanje. (smijeh)

Davorin BogovicKako su album nekako najviše obilježile rock balade (Nizbrdo od ljubavi, To neću biti ja, Krenimo…) znači li to da si s godinama postao mekši? Od punkerčine do nježnog romantika?
Ono kak' veli Aco Dragaš, na momente mu vuče tamo, ali sam ja sa svojim hrapavim glasom izvukao situaciju. Kad su ovdje dolazile legende punka, bilo mi je otužno gledat prastare likove koji još nešto isfuravaju.

Ti želiš biti u skladu sa svojim godinama?
Ne želim, nije da želim, nego mi ide, idemo dalje.

Što slušaš od mjuze?
Prvenstveno slušam rock and roll, 90%, 5% spada na jazz i još 5 % na klasiku, tak je cijeli život bilo. Kaj sad slušam? Naprimjer, trenutno zadnji album od Arctic Monkeysa je meni zakon, onda Queens of the Stone Age, System of a Down mi je mrak, Muse. Bitno mi je da je nekaj interesantno, drugačije.

Od domaće mjuze? Jel' ti netko zanimljiv?
Baš ono kog' jako cijenim od domaćih i koji su mi jako dragi likovi… Vatra, virovitička, oni su tako krasni ljudi… i fakat Hendrixov most ima ono nešto… tko se tog sjetio, izvrsna je pjesma i fakat je drugačija. Tango je do jaja i cijela ta ekipa… tako srdačni i dragi ljudi. I na „Idu Bugari“ od Kawasakia isto imam nekoliko stvarčica koje su mi apsolutno Ok. Osim toga Tomfu… 'ko može voljeti Tomfu… pa niti majka (smijeh), međutim ja ga JAKO volim. Imali smo u jednoj deliričnoj noći ideju da nas dvojica radimo reality show, al onda smo vidjeli da bi bilo previše cenzure.(smijeh).

Za Valentinovo svirate u Beogradu?
Sad kad sam bio u Beogradu onda su me upozorili… ja sam uvijek rekao ono, vidimo se za Valentinovo na koncertu… nemoj da zbunjuješ ljude, reci Dan zaljubljenih i onda se sjetim, da fakat, gregorijanski i julijanski kalendar. S nama će biti i Tanja Jovićević (Oktobar 1864), sviramo u Božidarcu, to je kulturni centar.

Kako te tamo doživljavaju? Kako su te primili kad si došao promovirati album?
Ovo je već ne znam koji puta da sam tamo nakon rata, uvijek je fantastično. Uvijek imaš ovdje neke dušebrižnike koji kao s jedne strane govore: „A jebote jesi se prodo ideš tamo.“ S druge strane, imaš ove iskreno zabrinute: „Ajme jebote ideš tamo, tamo će te ubit.“ (smijeh). Reko ljudi koji vam je kurac, ovi opaki idioti… uopće ne prilaze, a i da ti priđu, ja tamo znam daleko više ljudi koji bi ih smjesta razbili. Imaš i ovdje normalnih ljudi i debila, ima svugdje. Generalizirati neki narod… to je glupo.

Ti si totalni pacifist, čak si i izbjegao služenje vojnog roka, zar ne?
Ja sam antimilitarist, pacifist, anarhist (smijeh), sve što voliš (smijeh). Mrzim političare…ono što kaže pjesma „Mrzim političare, glazbene kritičare, moderne struje, fashion gurue“. Uglavnom, to je Vidra Prskalo jako dobro napisao pjesmicu, di sam se odmah pronašao… makar malo je macho… a ja ipak nisam tak' macho… ja sam romantičan tip.

Koja je tajna uspješnog braka? Kuhanje?
Ne, nego „Da, draga“ (smijeh), a i svi znamo da ljubav ide kroz želudac.

Imaš dva sina, jesu li u glazbi, slušaju li rock 'n' roll? Vole li tvoju mjuzu?
Moju mjuzu… toliko im izlazi na uši i ženi i njima… dok učim tekstove sad s novog albuma…govore mi „Jesi normalan, prestani sam sebe slušati“, a ja moram vježbat'. (smijeh)
Mlađi je nekad malo repao, a sad je više u nekakvom houseu, a stariji je old school. Zeppelini su zakon, rocker i blueser. Daleko veći blueser nego što sam ja ikad bio. Ne bave se mjuzom jer su odmah shvatili da nema kruha od toga (smijeh). Kad je Karlo bio mlađi rekao je da će bito saborski zastupnik, jer ništa ne radiš, a imaš novce (smijeh). Moja gitara je non stop kod starijeg sina, ak mu dođe koji puta da zasvira nešto.

Davorin BogovicKako je to izgledalo kad si ti bio klinac?
Kad smo mi bili klinci, Jajo, Filko, Hrast… bili smo neshvaćeni, jer dok su svi okolo ludovali, mi smo svaki dan imali po četiri sata probe, s tim da smo imali uvijek loptu sa sobom, pa na dva mala igrali nogač. Ono ful energija, dječačka. Fakat smo bili… jao… kakvi klinci. Ja sam imao sedamnaest godina kad smo mi krenuli, Filko nepunih petnaest. U kako je tad bilo teško. Siniša Škarica, kad smo mi došli, a mi smo bili ono hladno mirno bezobrazna ekipa. Dođemo u Croatiu Records, snimimo nekaj i pazi ono, kazić je morao biti izvan prostorije, da ne ubija… na glupu kazetu i jednom kanalu… i odfuramo Siniši Škarici i on nam sredi snimanje singla. Naravno „Moj otac je bio u ratu“ je bilo preporučljivo da ne snimimo (smijeh), pa smo snimili „Televizori“, „Majka“ i „Moje djetinjstvo“

Jel tvoj stari bio u ratu?
Je, u redovnoj vojsci, bio je domobran i budući da je bio ekonomist odmah je dobio i čin i postavili ga da vodi ekonomat, ali ne znam ništa drugo, jer mi nikad nije stigao ispričati. Vidio sam ga jednom u životu. Moja majka Božena je bila i otac i majka. Ona je bila rockerica, ona me nafurala prvo na Kinkse, pa onda na Beatlese.

Poznato je da si kao živa legenda 80-ih jedan od nezaobilaznih likova u novoj dramskoj seriji Crno bijeli svijet? Hoćeš li se pojavljivati u seriji, ili će samo glumac igrati tebe?
Mene glumi Ivan Ožegović, a u jednoj epizodi se pojavljujem i ja kao šljaker, poslovođa u tvornici olova. S Kulom i s Mirkovićem sam već surađivao i znali su da imam tog dara, ovak' je baš simpatično, da se pojavljujem, ali ne glumim sebe naravno.

Jel Ivan Ožegović „skinuo“ Davorina Bogovića?
Malo smo se nešto družili i rekao mi je da me baš proučavao i imao je zadatak da me proučava, ali ja još nisam uopće vidio niti sebe niti njega. Vidio sam samo prve tri epizode gdje je naglasak na nekim drugim temama. Bila je isto šprehica sad za Crno-bijeli svijet, budući da je Domagoj (sin) preslikani ja, da me on glumi, ali njega to ne zanima.

Jesi li ponosan što serija o životu u 80-ima nosi baš naziv Crno bijeli svijet po legendarnoj rečenici koju si izgovorio?
Sad kad gledam u nazad… ta jedna rečenica, pa ta je bila najpametnija od svega, da sad imam rep, mahao bi s njim (smijeh).

Misliš da je svijet prestao biti crno-bijel?
Da… malo je preteglo na stranu crnog.

Što misliš da je u 80-ima bilo bolje nego sad?
Teško je reć', jer tada sam bio mlad, a sad već imam godina… ali ona opuštenost, tulumi, to je bila svakodnevna pojava. Nisu bircevi radili dugo, ali nakon toga se znalo di ćemo kod koga ćemo nastavit dalje. Ja sam jedno vrijeme, kad sam u srednjoj napravio pauzu, išao dva put mjesečno u Trst. Uzeo bih narudžbe, uzeo sam sebi tek toliko… za putne troškove i za pizzu tamo… Ono što je bilo dobro je da smo tad više putovali, sad izađeš i na dvadeset metara u bilo kojem kvartu imaš dućan koji hoćeš.

Misliš da je mjuza bila bolja u 80-ima, nego sad?
Kaj se tiče mjuze… baš sam jučer razmišljao o mjuzi… stvar je u tome što mjuza toliko već dugo postoji… pa onda ti nešto novo izmisli… sad se moraš daleko više potruditi da bi napravio nešto. Ono što je sad najbitnije u mjuzi su tekstovi, prava poezija…zato je hip-hop tak istrčal'.

Davorin BogovicVoliš li hip-hop? Kako ti se sviđa taj cijeli pokret i žanr?
Kako što, isto kao i reggae. Imam Clint Eastwood „Stop the train“, „Night nurse“, stvari za koje režem žile, ali velim, nisam u tome, baš sam u rock'n'rollu. Rock'n'roll još uvijek fakat ima dosta toga za pokazati. Recimo ja volim Linkin Park, pogotovo prva dva albuma, to je dobra kombinacija hip hopa i rocka. Ne znam jesi slušala kako je dobro kad Chester Bennington izvodi onu stvar Rolling In The Deep od Adele, a i ona mi je sjajna, ne samo kao vokal, nego mi je i fizički sjajna.

Znači li to da voliš malo korpulentnije dame?
Da, apsolutno. Nikad se nisam sramio toga. Mi smo ti imali tu jedan kafić i ono u izlogu sjedimo, dva frenda samnom. Nikad nisam imao konkurenciju. I sad pazi ono đubrad licemjerna, vele gle debelu… zakaj još uvijek buljiš za njom? Znaš kaj, srame se. Lijepa, razvijena curica od metar i osamdeset, vele debela, a gledaju. Kaj onda gledaš ak ti je debela, nemoj mi ju oduzimat pogledom. (smijeh)

Osjećaš li još euforiju dok si na stageu?
Kad ne bih, bilo bi vrijeme da prestanem živjeti uopće. Naravno da osjećam i svaki put ono uzbuđenje. Najbolje je kad imaš pravi crew. Baš sam se jučer čuo s ekipom iz Beograda pa su rekli da jedva čekaju i da se nadaju da će biti kao nekad. Ma bit će još bolje, jer sad imam daleko bolji bend. U mom bendu su ljudi koji su više od prijatelja i familije, ful smo si bliski.

Sada si napokon zadovoljan s Bogovićima?
Apsolutno, prezadovoljan… velim ti, opet bi mahal' s repom. (smijeh)

Kako bi ti opisao novi album?
Opisao bih ga kao rock'n'roll album, jer i ove nekakve laganice na kraju završe udarnički. Jedino sam u glavi svjestan da imamo zlato u rukama, ne zlato, platinu…nešto predivno. Ako je Aco Dragaš solidnim ocijenio naš album, onda znam da smo na pravom putu, a Stajčić uopće da ne pričam, on je za mene najkompetentniji. Ako Bog da, do 70-e ćemo svirati.

Za razliku od prošlog albuma, na ovom nemaš autorskih pjesama. Kako funkcionira ta suradnja s Borisom Hrepićem - Hrepom?
Sjajno je to što on meni da totalno otvorene ruke, imam melodiju, ali to je samo okvir… i onda ja napravim to po svome, preslušamo zajedno. Kad imaš takvog čovjeka, takvog autora uz sebe, jednostavno nemaš niti neku potrebu pisati pjesmu. Htio bih još spomenut i Lea Anđelkovića, sad nam je po novom i gitarist, a inače snimatelj i producent. Ernest Vinković, svima znana bubica, Hans…svi su prekrasni.

Kakva publika ti dolazi na koncerte?
Onih starijih je čak i manje, poslali su djecu. Djeca su instruirana, svaka čast na dobrom odgoju. Ima ljudi od 7 do 77.

Je li istina da se u Beogradu dobro tulumari?
U Zagrebu moraš na kapaljku tražit mjesta, a tamo možeš u sred tjedna birat gdje ćeš. Makar, ja obožavam moj Zagreb, odmah nam je tu prvi grad do Dubrave (smijeh). Iako, Dubrava je specifičan kvart, tu znamo svi sve jedni o drugima… u Dubravi je ostao prijateljski đir, pogotovo kod mene u Starčevićevom naselju. U Dubravi, ako si „celebrity“, pa si dignutog nosa imaš opasnost uopće hodat po cesti. U Dubravi moraš bit' apsolutno normalan. Obožavam Dubravu, ne bi je za niš' menjal i onu moju hižicu i onaj moj vrt i park ispred kuće… to je predivno.