Neposredno prije zagrebačkog nastupa škotske grupe Glasvegas, SoundGuardian je dobio priliku popričati s pjevačem i vođom grupe, Jamesom Allanom. James se pokazao kao vrlo opušten i zabavan sugovornik, naročito u onom ‘neslužbenom’ dijelu intervjua...
Soundguardian: Kako bi predstavio svoju grupu u samo dvije riječi?
James: U dvije riječi? Glas-vegas... To su dvije riječi koje ju najtočnije opisuju.
S: Novi album ste snimili kod kuće, u Glasgowu, nakon što se prošle albume snimali u Santa Monici i Transilvaniji. Je li razlog tome financijske prirode ili ste htjeli postići određenu atmosferu snimajući doma?
J: Zapravo je skuplje snimati u Glasgowu. Ne, ne bi rekao da su to razlozi. Htjeli smo ponovno raditi s nekim ljudima. Zatim je tu obitelj... Mislim da nismo svjesno odlučili snimati kod kuće, jednostavno je tako ispalo.
S: Koliko mi je poznato, ti si producirao album...
J: Da, obavio sam dio posla, ali se ne smatram producentom u tom smislu riječi. Uvijek sam bio više ili manje uključen u taj dio stvaranja albuma. Nakon nekoliko prijašnjih albuma, htjeli smo sami pokušati raditi na tom dijelu.
S: Što se promijenilo unutar grupe od izlaska prvog albuma do danas?
J: Misliš, u mom životu? Čovječe...
S: Mislim na funkcioniranje grupe.
J: Hm, ne znam... Imamo bolje frizure (smijeh).
S: Kao primjerice, Arctic Monkeys? I oni imaju bolji stil sada, nego na početku.
J: Da, tako nekako... Osobno, mislim da je grupa ambicioznija i duhovitija, ali to je subjektivno mišljenje, ne znam je li stvarno tako. Optimističan sam glede budućnosti i na neki način vidim budućnost ove grupe.
S: Jeste li strukturom novog albuma htjeli postići sličan učinak kao s prvim? Primjećujem određene sličnosti u zvuku i načinu na koji su pjesme poredane na albumu.
J: Mislim da znam što želiš reći, ali nije bilo određene namjere. Imamo svoj zvuk koji nam je prirodan, koji se čuje na svim albumima, uključujući i onaj božićni (‘A Snowflake Fell...’). On je dio naše osobnosti, našeg stila i našeg ukusa i uvijek je bio jasan i očit.
S: Jesu li pjesme poput ‘All I Want Is My Baby’ i ‘I’d Rather Be Dead Than Be With You’ pisane iz osobnog iskustva?
J: Više se ne obazirem na takve tračeve. Pjesme su tu i nije toliko bitno jesu li o meni ili nisu, zar ne? Možda je bolje očuvati sačuvati tu tajanstvenost oko nastanka ideja za pjesme.
S: Singl ‘If’ je favorit većine kritičara, a zanimljiva je zbog onog dijela gdje se referirate na ‘Road To Nowhere’ Talking Headsa...
J: Talking Heads su to ukrali od mene. (smijeh)
S: Ali to je znatno starija pjesma!
J: Ukrali su je od mene prije nego što sam se rodio! To je tako frustrirajuće! (smijeh) Šalim se, kad smo snimali, ta pjesma je svirala negdje u pozadini pa smo uzeli dio i ugradili ga u pjesmu.
S: Prilično se dobro uklopio.
J: Da, to je najbolji dio albuma! (smijeh)
S: Prošle godine održali ste turneju pod imenom ‘Crying Onion Tour’. Tko se toga sjetio?
J: To je samo nešto što sam smislio usput, stalno nam padaju na pamet takve stvari.
S: Prvi put ste u Hrvatskoj, zar ne? Kakvi su vam prvi dojmovi?
J: Da, prvi puta. Zapravo, kad sam gledao kroz prozor autobusa, mnogi dijelovi grada su me podsjetili na Glasgow, na dijelove gdje sam odrastao.
S: Imate već drugu bubnjarku (Jonnu Loefgren), kako se ona uklopila u grupu i na koji način je utjecala na nju?
J: Kad smo prvi put sreli Jonnu, sve je odmah sjelo na svoje mjesto, nismo morali vijećati o njenom ulasku u grupu niti ju uzimati na probni rok. Jednostavno se dogodio klik, savršeno smo se složili.
S: Je li vam se zbog toga povećala publika u Švedskoj?
J: Nisam siguran, moguće...
Jonna: Moja mama, moj tata... (smijeh)
J (imitira švedski naglasak): Mislim da nam je popularnost u Švedskoj znatno porasla otkad nam se Jonna pridružila. (smijeh)
S: Koje je najudaljenije mjesto na kojem ste dosad svirali?
J: Mislim da Južna Koreja...
Jonna: Australija!
J: Da, i tamo... No nastup na festivalu u Južnoj Koreji je bio još zanimljiviji. Vrlo je zanimljivo posjetiti tako daleke krajeve, koje vjerojatno nikad ne bi posjetio da nisam glazbenik.
S: Pitanje za kraj – možeš li preporučiti koju dobru škotsku grupu?
J: Vjerojatno si čuo za Travis... Camera Obscura?
S: Obje su ovdje poznate...
J: S nama su na turneji bili Amazing Snakeheads, nova su i prilično otkačena grupa. Definitivno ih se treba čuti!
Primjetio sam sve veću nervozu Glasvegasovog menadžera, iako se vješto trudio to prikriti, što je James popratio još jednom duhovitom opaskom. Gotovo dvadeset minuta razgovora prošlo je u hipu te se grupa krenula pripremati za svoj prvi nastup u Hrvatskoj, o kojem možete čitati na slijedećem linku.
