Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 852

Povodom nedavno izdanog albuma „Prespavana tragedija“, postavili smo nekolicinu pitanja članovima pulskog punk/rock benda Pokret otpora. O albumu, stavovima bez bar coda i punku pričali su nam: Igor Stanković, Igor Perković i Wolfgang Ereš Wolgy.

Na početku, što se dogodilo s Frontalnim Udarom? Zamor materijala? Zasićenost? Nedostatak motivacije ili nešto treće?

Wolgy: Prvo je Mare (vokal) zbrisao tražeći kruh za trbuh, sad je u Italiji kao pravi Zlavo, gdje živi i radi i gdje je zasnovao obitelj, Zoki (bass) je malo tu malo na nekoj platformi južnog pacifika, a i Đi (bubanj) je bio odustao, ali mu punk nije dao mira, nedavno je okupio novi bend zovu se „Ovrha“ za njih će se još čuti. Nije imalo smisla da si ostavimo ime, pa smo sa Sigijem (Reanimacija - inače Zokijev bratić) nazvali se Pokret Otpora i krenuli dalje. Fronalni udar je napunio 20 g. i otišao.

"Demoiluzija" je naziv prvog albuma Pokreta Otpora koji je izašao početkom 2011. godine, zapravo, te pjesme su bile pisane za Frontalni Udar. Je li se bilo teško "prešaltati" na drugu frekvenciju ili je to bio sasvim prirodan proces u vašem muzičkom razvoju? Jer ipak taj album mi zvuči melodičnije i bliže punk/rocku nego što je to Frontalni Udar činio do tada.

Igor.S : Nastavili smo gdje smo stali, da je frontalni nastavio s radom, krenuli bi u istom pravcu. Naravno, postojala bi razlika, svaki član benda davao je svoj doprinos zvuku na svoj način. Zvuk pokreta ne može biti isti bez tih ljudi, ali to ne znači da ne možemo biti isto dobri. Ideje, motivacije i pogledi na svijet su isti.

Nedavno ste izdali svoj drugi album "Prespavana tragedija", preslušavajući ga imam dojam da bunt i kritika, bez obzira na žestinu, ipak naginju k nekoj vrsti apatije i rezigniranosti. Jeste li izgubili nadu nakon dvadeset godina života u državi gdje su mediokriteti pravilo a ne izuzetak?

Igor.S : Atmosfera albuma uvjetovana je osobnim tragedijama, proživio sam teške trenutke, to se najbolje može osjetiti u trilogiji „30062011“, „Daj mi sve“ i „Oprosti“ koje su posvećene mojem ocu, a koje označavaju gubitak, proces žaljenja i kajanje. Cijela ta situacija mračno se odražava na cjelokupnu sliku albuma. S druge strane, ima tu i sretnih fragmenata, evo nakon 20 i kusur godina potpisao sam i jednu ljubavnu „Ona“ opet s posvetom, onoj koja me je na kraju svojom snagom i ljubavlju izvukla iz tame beznađa.

Angažirana lirika bez skrupula i kompromisa je prva stvar koja me privukla vašoj glazbi. Čedni domaći poseljačeni eter će teško ikada vrtiti neku vašu stvar na radiju, što općenito mislite o angažiranoj glazbi u Hrvatskoj? Ima li je uopće u eteru, ako izuzmemo ove pozere što po danu snimaju reklame za pivo, a po noći zovu ljude na ulicu?

Igor. P: Iskreno, ne pratimo situaciju. pišemo i sviramo ono što živimo i osjećamo. Da li ćemo biti prihvaćeni manje je važno sve dok smo dosljedni sebi i onome u što vjerujemo... domaća scena nas ne zanima.

Uzevši u obzir vaše ljevičarske stavove, jeste li predmet etiketiranja u smislu "jugonostalgičara", "autonomaša", "komunjara" i sličnih izvedenica od strane ovih "s minusom mozga što pištoljem iskazuju svoja osećanja"?

Wolgy: Zasad nemamo tih iskustva, odlučili su ići na nas ignoriranjem. Ne damo se, imamo za njih jednu stvar „Ponos“ s novog albuma, evo par stihova:
ne jebu me zastave
grbovi ni granice
himne su za ponosne
ja nemam čim' ponosit' se
meni je dovoljno da znam
da tamo negdje još netko misli k'o ja


Igor.S: Bez obzira na vlastite političke stavove bend nema veze s komunizmom, partizanima i sličnim, otpor je usmjeren na modernije zlo: kapitalizam i konzumizam, globalizaciju u svrhu ujedinjenja tržišta zbog profita nekolicine beskrupoloznih debeloguza, degenerirane farmaceutske industrije koja širi bolesti da bi zarađivala na neučinkovitim lijekovima, američkog ekspanzinizma i njihovom "širenju demokracije" po zemljama bogatim prirodnim resursima, institucijama koje i nakon više od 2000 godina još uvijek parazitare nad lakovjernim masama, konverziji humanoida u automate koji vrijede samo toliko koliko prihoda donose....današnjici.

Kako objašnjavate svojevrsni fenomen Pule i punka, odnosno općenito Istre kao jakom punkerskom utvrdom? Fakofbolan, KUD Idijoti, Tito's boys, Frontalni Udar. Je li pokojni Tusta "kriv" za sve?

Wolgy: Da pitaš puležane čiji koncert su gledali najviše puta u većini će odgovor biti Idijoti. Mislim da je bunt jedan od motivatora na ovim prostorima..i to je punk.

Igor.S: Pula, to je raj.

Kako stvari stoje što se tiče koncerata? Imate li u planu promovirati novi album? Postoje li neki datumi u ovoj godini gdje vas se može vidjeti i čuti?

Wolgy: Za sada samo Buzet 31.03 , klub BUM s Gužvom u šesnaestercu, dalje ćemo lako, otom potom.

Već ste više od dvadeset godina u punku, uzevši u obzir staž kroz Frontalni Udar. Kada pogledate unazad, je li vrijedilo? Biste li drugačije postupali u smislu kompromisa da vam je on garantirao sudbinu jednog Hladnog Piva recimo?

Igor.S: Mislim da smo na to odgovori prije nekoliko pitanja, Pokret kao i ranije Frontalni svira za sebe iz svojih uvjerenja i stavova, na to se ne može staviti cijena..

Igor.P: ...za sve ostalo tu je mastercard

Na koncu, osim što ćemo svi zajedno pozvati ljude da besplatno skinu vaš novi album sa službenih stranica benda, ima li još nešto što želite reći svima onima koji će pročitati ovaj interviju?

Igor.S: Zaboravite sve što su vas učili, ugasite televizije, odjebite od influenciranih medija, otvorite oči i razmišljajte svojom glavom.

Na koncu, što reći? Bez kompromisa, iskreno, žestoko u maniri najboljih izdanaka pulske punk škole. Recentni album „Prespavana tragedija“ kao i debi izdanje „Demoiluzija“ možete skinuti na službenom bandcampu benda, ugasite televiziju i naćulite uši.