Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 852

Nedavno je pod reflektorima riječke i hrvatske scene osvanuo novi bend s albumom i autorsko-izvođačkim žarom. Moskva se oglasila albumom "Poligraf" i za njega pograbila uglavnom vrlo pozitivne kritike, otvorivši realne mogućnosti za duži uspješan rad. Četveročlani bend okuplja bivšu članicu Putokaza Tamaru Dorčić za mikrofonom, basista Gorana Grgureva, bubnjara Ivana Ujevića te gitarista i autora Vladimira Tomića, koji je s nama kratko porazgovarao o albumu, planovima i funkcioniranju benda.

Album prvijenac "Poligraf" još je relativno svjež na policama CD-shopova. Kako ste zadovoljni prijemom, odnosno, percepcijom albuma?
Već kad smo čuli prvi miks albuma u studiju, naša očekivanja su bila nadmašena, jer smo uspjeli snimiti album kakav smo zamišljali i priželjkivali. Za sada do nas stižu samo pozitivne kritike i osvrti, što nam je, naravno, drago jer je netko prepoznao ono što smo htjeli prenijeti, a to nam daje još više ohrabrenja i poticaja za daljnji rad.

Nezanemarivu ulogu u oblikovanju i nastajanju albuma imao je vaš sugrađanin, bivši "Lauferovac" Vlado Simcich Vava, koji je, uz producenta Mateja Zeca i Vedrana Križana i "dao ruku" pri samoj svirci u studiju. Zavičajna solidarnost ili naprosto "višak" kemije?
Vava je od samog početka upoznat s našim radom i rado je pratio kako napredujemo. Još prije ulaska u studio dogovorio sam s njim da nam odsvira lap steel na pjesmi „Lopov“ , ali i predložio da nam producira „Otok“, naš, ali i njegov osobni favorit albuma, na što je on spremno i s oduševljenjem pristao. Stvar smo snimili uživo, u jednom ili dva tejka, a dok je iza miks pulta slušao kako zvuči, nije mogao odoljeti već uzeti gitaru i zasvirati s nama (smijeh).

Preslušavajući album, prva karakteristika koja mi je upala u uši bio je vokal Tamare Dorčić, školovan, između ostalog, u Putokazima. Njezina nježnija, uvjetno rečeno, pop boja glasa srasla je uz čvrste gitare. U kojoj je mjeri to bio koncept na kojeg ste u samom startu ciljali, a koliko se možda naprosto tako posložilo?
Pri pisanju pjesama polazim od melodije, a pri sviranju mi je strano ugasiti distorziju na pojačalu i izvlačiti iz njega mikrofoniju. Ivan je energičan bubnjar, pa kad smo počeli uvježbavati prve stvari pretpostavljali smo kako bi uz njih najbolje funkcionirao ženski vokal. Kad se bendu pridružio i Grga, odmah se složio s nama i krenuli smo u potragu, nakon nekoliko mjeseci našli Tamaru i njeno pjevanje se pokazalo kao posljednjom karikom koja je zaokružila zvuk benda kakav postoji danas.

Biste li mogli izdvojiti neke muzičke ili općenito umjetničke uzore a za koje bi se moglo reći da su imali učešća u "krvnoj slici" Moskvine muzike i lirike?
Uf… Bez određene hijerarhije našlo bi se mjesta za spomenuti Led Zeppelin, Clash, Beatles, Velvet Underground, Manic Street Preachers, Blondie, Sonic Youth, My Bloody Valentine, Throwing Muses, Smashing Pumpkins, Black Sabbath, Love, MC5, Radiohead, Ramones, Television, King Crimson, The Doors, Neil Young… Možda bi se našla još dva-tri benda… (smijeh)

Rijeka stalno vrvi bendovima koji se kvalitetom probijaju naoko lakše nego u velikoj većini ostalih gradova i krajeva Hrvatske. Kako biste vi oslikali tu riječku scenu i gdje vidite Moskvu u bliskoj budućnosti? Naravno, ne mislim na rusku prijestolnicu…
Scena je puna raznolikih bendova, kao i uvijek, puno se svira i mislim kako se stalno napreduje i uvjeren sam da će takvo lijepo ozračje potrajati. Što se naše bliže budućnosti tiče, dok ne riješimo tehničke sitnice oko održavanja koncerta na Mjesecu ili makar u Zemljinoj orbiti, što nam je velika želja (smijeh), ostat ćemo prizemljeni i nastaviti koncertima promovirati naš svježe izdani album, raditi na novom materijalu, uživati u skorom proljeću…

Pretpostavljam da promocija albuma još traje i da povratak u studio nije za očekivati u kratkoročnim planovima. Gdje ćemo vas po Hrvatskoj moći vidjeti u predstojećim mjesecima?
Naravno, promocija još traje i naš menadžment dogovara nastupe po klubovima širom Hrvatske. S druge strane, u kreativnom smo zamahu i radimo na novim pjesmama, ali ne znamo gdje će nas to odvesti.

Leži li vam više svirka uživo ili rad u studiju? Koliko se uopće razlikuju "studijska" i "koncertna" Moskva?
Sviranje uživo i snimanje u studiju nam predstavlja veliko zadovoljstvo i užitak pa na oba polja nastojimo dati naš maksimum. Prednost je albuma što ostaje zauvijek kao otisak momenta u kojem se bend našao svirački i autorski dok na live nastupima možete vidjeti i kako uživamo dok to izvodimo. Ali ako sad otkrijemo onima koji su imali priliku poslušati naš album, a nisu nas doživjeli na bini, a žele to, mogli bismo im pokvariti znatiželju, zar ne?

"Poligraf" je pobrao mahom dosta dobre kritike. Koliko to imponira a koliko podiže letvicu očekivanja od sebe samih? Ima li ikakvih naznaka kamo ćete dalje s autorskim koncepcijama?
Dakako da imponira, ali sigurno nije među prioritetnim razlozima zašto bi dizali letvicu. Sretni smo i zadovoljni albumom, ali nas to ne ograničuje i ne mislimo ići na godišnji, dapače, još više radimo, a kao što sam rekao, ne znam u kojem će nas smjeru to odvesti.

Zahvaljujem na razgovoru i želim vam u ime portala SoundGuardian još mnogo uspjeha na svom umjetničkom putu.
Hvala Vama na razgovoru i na željama.

Fotografije ustupljene ljubaznošću Dallas Recordsa.