Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 852
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Drugi su put u Hrvatskoj, ali prvi put u Zagrebu prošli petak i prije koncerta u Tvornici kulture popričali smo s najglasnijim njemačkim sinom željnim promjena. Alec Empire voli kad mu prostorija nije zadimljena i vrlo ti rado objašnjava što ga muči.

U petnaest minuta i sa šifrom za wi-fi na zidu iznad glave u backstage-u prošao je kroz internet, anonimuse, nerede, demokraciju, promjene u bendu i što čini jednog dobrog DJ-a. Za ovo sa wi-fi passom na papiru morati ćeš mi vjerovati na riječ jer fotografiranje nije bilo dopušteno.

Najavljujete ovu postavu kao Atari Teenage Riot 3.0 s novim MC-jem. Što se dogodilo sa MC-jem iz 2.0 verzije, CX KiDTRONiK-om?

Možda je malo bizarno pričati, ovako u retrospektivi, ali moraš razumjeti da, kada smo počeli ponovo svirati, svirali smo u Londonu u svibnju 2010.

Da, bili ste u Rijeci na Harteri to ljeto.

Jest, to je bilo skoro odmah poslije i u to vrijeme uopće nismo mislili da ćemo bukirati sve te nastupe niti da ćemo snimati album. A kako smo se sreli (misli na CX KiDTRONiK-a, op. a.) je bilo zbog kolaboracije na njegovom albumu koji je trebao biti na Stones Throw Records1, etiketi što ju vodi Peanut Butter Wolf i snimili smo tu stvar još godinu dana prije nego što smo se ponovo okupili (dakle 2009. op. a.). CX je tada imao obavezu da snima album za njih i album su mu stalno odgađali i mi smo bili kao “sranje, ako CX sada ne može...”, a Rowdyja smo sreli par mjeseci prije nego što smo svirali London i pričali smo da bi radili pjesmu zajedno kao što smo i sa Boots Riley-em na Black Flags. Dosta smo otvoreni što se repera tiče, imaš 60 Second Wipe Out sa svim tim gostima recimo2.

I htjeli smo raditi sa CX-om, ali je bio kao “Sranje, moram promovirati tu ploču.” I onda smo pitali Rowdy-ja da li se može pridružiti... a za KiDTRONiKov album ne znam da li je uopće izašao do sada3.

Ali razumijem i Stones Throw Records koji su imali svoj raspored i puno etiketa ima ponekad čudnu politiku sa distribucijom. Međutim, Atari tako ne radi; mi uhvatimo priliku i ponekad stvar izbacimo on-line kao na Bandcamp recimo. S druge strane Stones Throw Records su tradicionalna indie etiketa i dobro je da se ponekad izvođaća malo uspori da se dobije vrijeme za pripremiti se.

Atari Teenage Riot je u ovoj formaciji jer smo dodavali koncerte nakon Londona i nije tu bilo neke drame; različito je od benda u kojem je bila Hanin Elias4 (smijeh). Pitaju me ljudi jesmo li se posvađali, ali sa CX-om je sve kul i nadam se da će mu album izaći jer pjesma koju imamo tamo je odlična. Snimljena je 2009-e, a i dalje zvuči dosta drugačije.

Ali ponekad je tako kako jest i ne mogu pričati u njegovo ili u ime Stones Throw, ali mislim da bi bilo dobro da izađe van jer i njegove i naše fanove zanima kako to zvuči.

Postavili ste diskografiju na Bandcamp gdje nema posrednika između artista i publike. Da li je to konačno pošteni model prodaje?

Uvijek imamo kontrolu nad našim pločama i, primjerice, u Sjedinjenim Američkim Državama izdajemo preko Dim Mak-a. Ostalo je na Digital Hardcore Recordings, a na ovo gledam kao na još jednu prodavaonicu ploča... znaš? Još jedna platforma za prodaju stvari gdje ljudi odmah mogu ćuti ono što žele kupiti. Ono što mi se kod Bandcampa sviđa jest zvuk od njihovog playera. Neki ljudi me neće tu shvatiti, ali mislim da im je sound engine jako dobar. Soundcloud mi se također sviđa, ali dosta mijenja zvuk. Sve te platforme imaju svoje dobre i loše strane i još nema savršenog rješenja, ali imaš opcije.

Kad smo kod savršenog rješenja, Trent Reznor i Beats by Dre planiraju novu streaming mrežu koja će imati ljudski faktor kod preporuka novih izvođača slušateljima. Kako se ta opcija čini?

Da, Daisy joj je ime. Vidjeti ćemo kako će to ispasti. Mislim… problem sa Last.fm, Spotify i sličnima je ono što zovem digitalnim echo chamberom, znaš… softver pretpostavlja ta bit ti se moglo svidjeti ovo ili ono, ali mislim da ljudski mozak malo drugačije funkcionira. Puno je tu faktora koje moraš uzeti u obzir dok pretpostavljaš da bi se nekome moglo nešto svidjeti i, primjerice, ako netko voli Metallicu ne znači da voli i Slayere, ali softver bi to mogao pretpostaviti. Isto tako, primjećujem sve više da ljudi više nisu toliko žanrovski ograničeni… barem ja to tako vidim. Možeš slušati puno žanrova, ljudi rade neke čudne playliste… ono vidiš da slušaju dubstep, pa Billie Holliday pa onda neku staru funk stvar.. i vidiš da to ponekad i funkcionira. Možda zbog konteksta pjesama, tonaliteta ili nečega… to je zapravo karakteristika dobrog DJ-a: instinkt. Ako DJ pak ostane u jednom žanru ili kategoriji onda je vrlo lako tako puštati glazbu. Dobar ti je primjer John Peel sa BBC-ja nazad u danu koji bi puštao sve vrste žanrova. Atari ima dvije snimke kod Johna; jednu s kraja 1994.-e koja je objavljena nešto kasnije i još jedna za njegov rođendan. Uglavnom, on ti je dobar primjer dobrog DJ-a. Mislim da je tu i problem s radijem, gdje ako nemaš ljude s određenim nivoom razumijevanja glazbe, ideš prema brojevima, pozicijama na ljestvicama i automatskim playlistama i dobiješ, barem mislim, dosadan radio.

Daisy je dobra ideja i želim joj sreću jer ako Trent i Dre smisle nešto što je ljudskije - onda je to budućnost. Isto kao kad netko na radiju ili na podcastu ima osobnost. A ne kad nabacaju mp3ce i puste ih. Isto ti je i s elektronikom jer loše je kad ljudi koriste sav taj softver ili što već koriste i onda se ne čuje da je iza pjesme ljudsko biće.

Maske koje koriste Anonymous i Occupy pokret su pod autorskim pravom. Nije li to, zapravo, ironično?

Mislim da je bio to dobar simbol da ih se zapazi u medijima, barem neko vrijeme jer maska je vizualno jaka i svatko ju lako prepozna. Ako bi uzeo, ne znam… neku bijelu masku – to ne znači ništa, ali mislim da je možda vrijeme da ta maska evoluira jer sada je to brend i tu masku nose i ljudi koji ne dijele stavove sa Anonymous i pod tom istom maskom rade razna sranja i kreiraju lošu reputaciju.

Mislim da maska treba morfati ili evoluirati u nešto novo. Uostalom kao i svaki logo. Recimo peace simbol blago mijenja značenje gotovo svako (novo) desetljeće. Imaš dokumentarac We Are Legion1 koji je dobar da vidiš o čemu se tu točno radi jer kad razgovaram s ljudima, svatko percipira tu priču drugačije.

Ima članak na Eat Your Heart Out o neredima u Londonu prošle godine i tamo je Alec napisao: „To make it clear: I don’t justify or judge anything. I am saying there will be more because the system doesn’t work anymore.” I posljednje pitanje u ovih petnaest minuta bilo je: Kada je onda sistem posljednji put funkcionirao?

(smijeh) Da, mislim… rekao sam not anymore jer… kada je nacistička Njemačka prestala postojati i rat je bio završio bilo je mnogo ljudi koji su vjerovali u novi početak i demokraciju. Pričam o pedesetim godinama i bilo je puno, puno bolje nego desetljeće ranije. Nisam puno ulazio u dubinu inače bi to stvarno bio dugački članak (smijeh). Naravno, tamo nisam bio (misli na pedesete op. a.), niti sam se rodio kad se to sve događalo i mislim da su ljudi, koji su se doista borili za demokraciju – oni su doista dobar ideal. Mislim, bilo je i kritičara u pedesetima, ali i ravnoteža ti je bila drugačija. Nivo korumpiranosti, od globalizacije i kako korporacije jače utječu na politiku… sve je više i više potkupljivosti koja je skoro izvan kontrole. I zato sam imao potrebu napisati taj članak jer neki mediji prikazivali su te nerede na vrlo pojednostavljeni način, tipa što sad ovi klinci rade, razbijaju izloge i sve… a zapravo su ti klinci proizvod ovog sustava.

Tri sata kasnije cijeli se Atari popeo na binu u pregrađenom Velikom pogonu gdje je četa revolucionara brojala ne više od 150 ljudi. Bio je jedan zanimljivi stage dive pod kutem od 90 u odnosu na pozornicu, bilo je par poziva na jebanje mame svima koji te ugnjetavaju, ali brate, Hrvati nisu revolucionaran narod, nas to ne zanima danas.


1 Od 1996-e objavili su Madliba, mamojebenog MF DOOM-a, J Dillu (dok je bio živ) i samostalnog Omara Alfreda Rodríguez-Lópeza, ovaj put ne na minidiscu.
2 D-Stroy i Freestyle, Kinetics, Jise, J-Unique i prijateljica Kurtove cure, Kathleen Hanna (također Bikini Kill)
3 Nije : /
4 Nic Endo prije Nic Endo. Otišla iz benda poslije koncerta u Brixton Akademiji gdje su ljudima puštali doslovno buku. Nakon Atarija radila sa J Mascisom iz Dinosaur Jr (evo ih u Tvornici u Zagrebu u veljači 2013.) Thurstonom Mooreom (nema ga u Zagrebu u veljači), Le Tigre i sličnima. Imala je i izdavačku kuću, ali je propala 2006.
5 We Are Legion: The Story of Hacktivists, nađi ga na torrentima, nije loš.