×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 852
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Grupa Ensiferum zapalila je Pogon Jedinstvo 5. listopada ove godine slaveći izlazak novog studijskog albuma „Unsung Heroes“. Prije koncerta popričali smo s basistom Samijem koji je bio i više nego raspoložen za razgovor o albumu i turneji nakon jednog odličnog odrađenog seta joge koju redovito prakticira.

Kako je na turneji?
Kasno smo ovdje došli, čula si za problem s prikolicom…
Da, rekao mi je vaš tourmanager
Na sreću smo stigli…
Na sreću svih nas, bili bismo jako tužni da ste otkazali koncert, svaki je koncert jako vrijedan svima nama.
Jako je lijepo biti ovdje!

Kako je bilo na jogi?
Jako dobro! Danas pomalo skraćeno zbog rasporeda, ali još uvijek dobro.
Pomaže li ti da se opustiš prije nastupa?
Za mene je to više fizička stvar. Ali, naravno, ponekad na turneji zna biti prilično kaotično. Tonske probe i mnogi intervjui…
I stalno jedna te ista pitanja (smijeh)
Uredu je to, i to je dio dogovora (smijeh). Ovako odvojim neko vrijeme da se usredotočim na sebe i svoje tijelo, usmjerim svoj um i sve je lakše obavljati. Obično to radim ujutro kad stignemo u dvoranu, pa sam zen cijeli dan. (smijeh),
 
 
 
 
Izašao vam je novi album, kako bi ga opisao svojim riječima?
Za sve one koji su upoznati s našim materijalom, rekao bih da je to prirodan korak unaprijed, odmak od prijašnjih albuma. Za osobe koje se tek susreću s bendom rekao bih da je to folk metal. Na ovom smo albumu prelazili vlastite granice, usredotočili se na neke predmete. Metal strana je žešća, a melodična strana je ljepša, orkestracije su masivnije. To je kompliciran album i ako očekuješ instant hitove, onda to nije tvoj album, no ako si osoba koja voli glazbu i pokušava u njoj pronaći emocije, onda bi svakako trebao preslušati ovaj album.
 
Melodičniji je, što vas je nagnalo na to?
Kada počinjemo s komponiranjem novih stvari, sve obično počinje sa sirovim melodijama ili riffovima. Melodije su temelji naše glazbe, mislim da smo im na ovom albumu dali više mjesta i usput zadržali našu iskrenost i detalje i harmonije. Nije bilo namjerno, nikada nemamo određeni cilj napraviti ovakav ili onakav album. Za mene je svaki album kao slika ili dnevnik određenog doba benda. Tako da „Unsung Heroes“ predstavlja posljednje tri ili četiri godine benda. Mnogo emocija.
 
 
 
 
Što je bila inspiracija za tekstove?
Svi su stihovi inspirirani mojim životom, nečim što se dogodilo meni ili nekom bližnjem, ljudima iz stvarnog svijeta. Uživam u izazovu, jer Ensiferum ima srednjovjekovni štih, jako je kul boriti se metal snagama i u stihovima dok ja sam u njima vidim njihovo originalno značenje. Možeš pjesme shvatiti na razini: „Jea, uzmi mač idemo se boriti i idemo na pivu!“ i ljudi tako mogu uživati u njima, ali postoji i dublje značenje.
 
 
Znači i „In My Sword I Trust“ ima dublje značenje? (smijeh)
(smijeh) Da, premda zvuči cheesy i klišejevski, ali postoji dublje značenje, pogotovo dok sam počeo s pisanjem.
 
 
 
 
Reci mi, što ti je najfascinantnije kod tih folk i srednjovjekovnih tema?
Ne znam, to je nešto, kad sam došao u bend, čak i prije, kad sam upoznao Markusa, on je radio u Spinefarmu, a ja sam išao u studio s mojim starim bendom kako bismo snimili album i Markus mi je dao bubnjara. On je zapravo iz Finntrolla, uski su to krugovi. Uglavnom, otišli smo u studio i Markus je bio preumoran da vozi natrag u Helsinki, a sljedeći dan su se snimali bubnjevi pa ja nisam imao što raditi i otišao sam u bar da pokupim mamurluk. Markus mi se pridružio i razgovarali smo o glazbi i životu i vidjeli smo da imamo jako puno toga zajedničkog. Ne znam, valjda smo dečki koji su gledali „Hrabro srce“ ili „Konana barbarina“ previše puta (smijeh) bilo je to nešto potpuno prirodno za nas.
 
 
Koja ti je najdraža pjesma s ovog albuma?
„Celestial Bond“. Akustična pjesma koju je otpjevala dama imena Laura Dziadulewicz, ona je klavijaturistica benda Medeia. Upoznali smo je prošle godine u ljetnom kampu Spinefarma, naše diskografske kuće. Bila je to čudna ideja da se pozovu glazbenici iz različitih Spinefarm bendova i smjesti ih se u kolibu usred šume. Tamo smo sagradili mali studio i mogli smo raditi pjesme i svirati.
 
 
 
Stvarno? I što je ispalo iz toga svega?
Čudne pjesme, od death metala do funka i akustike. Mislim da je bilo deset pjesama i rekli su da će to izdati. Bilo kako bilo, jedne smo večeri Markus i ja čuli jako lijepu žensku pjevačicu kako svira gitaru i pjeva, odmah smo se zapitali tko je to. Njezin je drugi bend britanski, pa ima savršeni britanski naglasak. Zaljubili smo se u naglasak i odmah smo pomislili: „Oh, molim te dođi na naš album.“ Ima jedan jako lijep, osjećajan ženski glas… Da, sad sam se zanio, a ti si samo pitala za pjesmu! (smijeh)
 
 
Ma, uredu je, bolje da pričaš nego da ne pričaš! (smijeh)
Kako je prošlo snimanje albuma?
Išlo je jako glatko. Proveli smo dva mjeseca praktički smo živjeli zajedno, cijeli bend. U Petraxu smo napravili većinu basa, to je bilo dva tjedna, onda smo išli u Hämeemllinu u….sranje, blackout! Kako sramotno! (smijeh)..no uglavnom, bili smo u dva različita studija u Hämeemllini i tamo smo živjeli. Premda smo zajedno odradili stotine koncerata i bili na turnejama diljem svijeta, no drugačije je kada živiš normalan život pored turneje. Netko ide joggirati, netko u saunu, kuhali smo, gledali zajedno TV, živjeli smo obiteljskim životom što nas je zbližilo na potpuno novoj razini. Mislim da se to može čuti na albumu, da je rađen u opuštenoj atmosferi. Sve je prošlo glatko, velike zahvale producentu Hiili Hiilesmi koji nam je puno pomogao. On je tako dobar čovjek, bilo je s nama prije nego što smo počeli snimati demo snimke, imali smo sastanke s njim. Svidjele su mu se naše ideje izvornog zvuka albuma. Hiili ima odličan način rada, jako je opušten, pun je ideja, stvara inspirativnu i relaksiranu atmosferu. Tako da se osjećaš jako dobro cijelo vrijeme, ali je još uvijek uspio svu užad držati u rukama i sve napraviti po rasporedu. On je savršena osoba za ovaj posao. Ukratko – sve je prošlo jako glatko!
 
 
 
 
Da, to je lijepo čuti, jer neki bendovi zvuče kao da su morali odraditi i napraviti novi album pa sve zvuči isforsirano
Da, mi to nikada nećemo raditi. Sjećam se da se Markusu poslao jedan refren kad sam se pridružio bendu, još 2005., i svidjela mu se, ima neki kao Iron Maiden štih. Prvi smo demo napravili 2006., između toga smo izdali dva albuma, nekoliko smo puta snimili pjesmu, no nešto je uvijek nedostajalo. Neki mali detalji nam nisu dopuštali da osjećamo da je pjesma spremna. Pjesma je tek bila spremna za ovaj album. Dok čuješ demo iz 2006. možeš reći da je to osamdeset posto ta pjesma, ali neki mali detalji joj fale. Za nas je jako važno da svatko stoji iza svake note, u bendu vlada potpuna demokracija. To je zašto nikada ne izdajemo nikakva sranja ili nešto što izdamo jer baš moramo. Već imam četiri ili pet pjesama u konstrukciji za sljedeći album. Premda nam je album nedavno izašao. U jednu ruku je dobro što smo strogi kod izlaska, dok u drugu ruku je sve to zapravo jako sporo.
 
 
I da te više ne gnjavim, daj mi reci, što ljudi mogu očekivati od vašeg koncerta večeras?
Mogu očekivati jako energičan Ensiferum jer smo tako sretni što smo ovdje. Kada sam se u sedam sati ujutro danas probudio bio sam kao: „Jebemu, usred autoceste smo!“ Nisam imao pojma što se dogodilo. Kada sam izašao vam vidio sam da je prikolica potrgana, a svi su bili pospani, a na autocesti ne smiješ ostati unutar autobusa, jer je takav zakon. Pa su svi morali stajati vani zabrinuti hoćemo li propustiti koncert. Bilo kako bilo, bit će to odlična večer i sa ostalim bendovima. Nama je jako važno ne imati pet ili šest istih bendova na turneji, htjeli smo imati tri različita benda i tri jaka live benda. Najvažnija stvar na turneji je da se publika zabavi i da na kraju nas žele pogledati opet. Ovo nije festivalska turneja s istim bendovima, ovdje ljudi mogu otkriti i druge bendove, to nam je također jako važno, dovesti novu publiku na stari bend.