×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 852
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Svatko tko je prisustvovao nedavnom nastupu grupe Ensiferum u Zagrebu, imao je priliku uživati u zvucima klasičnog rocka 21. stoljeća, nekoliko minuta prije nego što su se finski ratnici popeli na binu. Bila je to grupa Amoral, osnovana krajem devedesetih u Helsinkiju. Iza sebe imaju pet studijskih albuma, od kojih su posljednja dva snimili s fantastičnim vokalistom Arijem Koivunenom, u domovini im poznatim kao pobjednikom televizijskog natjecanja „Idol“. O radu benda, novom i nadolazećem albumu, prije zagrebačkog koncerta, popričali smo s Benom Varonom, osnivačem i gitaristom Amorala.

Kako je dosad bilo na turneji?
Bilo je jako dobro, već smo tri tjedna na turneji. Mnogo ljudi svaki dan i jako dobra publika čak i na predgrupama kao što smo mi, što nije uvijek slučaj. Nekad se ljudi ponašaju u smislu: „Maknite se s pozornice, dajte da headliner izađe!“ Fanovi Ensiferuma su bili jako dobri prema nama, sretni smo.

Misliš li da je to zbog toga što su pijani i došli su slušati folk metal, ili? (smijeh)
Nadam se da nije samo to, premda bi to moglo imati utjecaja. (smijeh) No, istu smo stvar primijetili kad smo bili na turneji s Finntrollom prije nekoliko godina. Iz nekog su razloga folk metalci otvoreni i za drugu glazbu također. Bili smo na turneji i s black metal bendovima, njihovi bi fanovi bili: „Hm, da, to nam se ne sviđa.“. Ali folk metal publika voli, naravno, melodičnu glazbu, agresivno pjevanje, ali također i melodično pjevanje. Mislim da je to dobra kombinacija bendova. Nisu svi folk metalci, to bi bilo dosadno, tri takva benda zaredom. Ja bih radije gledao koncert tri različita benda.

Prvi put ste ovdje…
Da, i jako nam je drago. Naši prijatelji, bend Dead Shape Figure su ovdje prije svirali i rekli su nam jako dobre stvari. Mislim da su bili ovdje jednom ili dva put. Sa svakim albumom idemo na turneju, dosad smo objavili pet albuma pa je ovo peti put kako ulazimo u bus i odlazimo na pet tjedana.

Koja ti je najdraža uspomena s turneja?
Prva je turneja bila, naravno, vrijedna pamćenja, imali smo 20, 21 godinu. Prvi put sjesti u bus s dečkima iz Finntrolla na pet tjedana. To je super bend, veliki su ljubitelji alkohola. Bio je to šok jer prije u Finskoj ili u blizini nismo svirali više koncerata za redom. Odjednom smo pet tjedana na turneji i odrađujemo 32 koncerta. Bilo je šokantno, ali jako zabavno.

Koja je razlika između publike u Finskoj i u ostatku Europe?
To zapravo ovisi o bendu. Neki bendovi preferiraju Finsku, mi preferiramo ići van jer osvajamo nove teritorije, više smo poznati u Finskoj. Mnogima se nije svidjela promjena s death metala na melodičnije pjevanje, tu je i naš pjevač Ari koji je pobijedio u emisiji „Idol“ u Finskoj pa je on kao zvijezda što i nije najbolja stvar za metal bend, ljudi ne misle da smo dovoljno true ili slična sranja. Tako da imamo tamo nekih problemčića, ne bih to smio reći na glas. Kada dođemo u Europu, ljudi ne znaju Arijevu prošlost, nije ih briga, on je za njih samo jako dobar pjevač i to je sve što je bitno. Puno je zabavnije uvjeravati publiku ovdje.

Nije li u Finskoj, što se metala tiče, mainstream nešto što je dobro? Kakvo je danas stanje? Činjenica jest da ima veliku povijest u metalu, ali nekako su se stvari još više proširile u mainstream odkako je Lordi pobjedio na Euroviziji.
Ne znam je li Lordi bio zaslužan, velika je strka nastala oko svega kad je pobjedio, ali Nightwish, HIM i Bodom su bili tu prije Lordija i prije toga su bili broj jedan na ljestvicama. Metal scena jest mainstream tamo, ali stvar s Arijem je drugačija jer je on došao iz pozadine „Idola“ što je veliki tabu među čistim metalcima. I to su sranja s kojima se moramo suočavati kod kuće. Ali nije nas briga, on je najbolji pjevač kojeg smo mogli naći, odličan metal pjevač pa što me brige je li osvojio neko natjecanje ili ne.

Ovdje imamo situaciju da u finale dođe jedan metalac i jedan koji pjeva pop i nikada ne daju metalcu da pobjedi.
Da, kod nas se ovo dogodilo samo jednom. (smijeh)

Reci mi, što te najviše inspirira?
Prilično sve, kako god to dosadno zvučalo. Naravno, i druga glazba i bendovi. Volim pogledati tuđe koncerte i ako dečki jako dobro zvuče i imaju nešto posebno ja odmah pomislim da želim imati nešto slično. Također na turneji, upravo sam bio na sat vremena dugom trčanju, volim gledati okoliš različitih gradova i mjesta na kojima nikada prije nisam bio. Vožnja po predivnim planinama i šumama koje vi ovdje imate, jako me inspirira. Tako da je putovanje moj najveći izvor inspiracije. Naravno, sve knjige koje pročitaš, svi filmovi koje pogledaš, pogotovo stvari koje ti se dogode u životu. Bilo da se radi o sranjima s vezama, smrtima u obitelji ili nešto što vidiš da se događa tvom najboljem prijatelju. Pišem u ciklusima. Na primjer, snimili smo album i proći će oko godinu dana kako neću ništa snimiti ili napisati. Potrebna mi je pauza da malo živim život kako bih skupio nova iskustva o kojima mogu pisati. Sve što se dogodilo prošle godine ili dvije će završiti na albumu.

Kada počinješ s radom na albumu, imaš li već kakvu ideju unaprijed ili pišeš pjesmu po pjesmu?
Dosad je uvijek bila pjesma po pjesma, no trenutno radim na novom albumu s našim novim gitaristom Massijem. Po prvi puta u povijesti Amorala postoji tema koji želim provući kroz cijeli album. Bit će to više konceptualna stvar, ali kako si rekla, dosad je bilo: „Ova je pjesma o ovom, ova je pjesma o tom…“. Želim da album broj šest bude konceptualni album, htio bih isprobati nešto što je novo za nas.

I koja se priča krije iza albuma?
Niti članovi benda je još ne znaju, još uvijek radim na tome, želim da bude dobro. Ne bih je još odavao.

Konceptualni albumi obično za sobom povode i orkestralne aranžmane, planiraš li nešto takvo, dovesti stvari na veću i spektakularniju razinu?
Mislim da neće biti ništa takvo, neće to biti neka vrsta rock opere ili slično. Kada imaš koncept, možeš imati samo priču, ne treba to biti o tamnicama, zmajevima i mačevima i velikim orkestrima. Na prošlim albumima imamo orkestralnih stvari, ali ne mislim da ćemo se više usmjeriti na takve stvari. Željeli bismo ostati bazirani na rock'n'rollu, ne bismo ulazili u orkestracije kao Nightwish. Premda ih volim, ne možemo se uspoređivati s njima, oni su već toliko veliki i ostavit ćemo im tu scenu na miru, mi ćemo nastaviti biti rock'n'roll bend.

Kad smo već kod Nightwisha, izbacili su Anette, što misliš o tome?
Baš smo diskutirali o tome u busu. Mislim da je jako čudno što se povijest u bendu ponavlja. Mislio sam da je s njima sve uredu, rješili su se Tarje, svi su bili sretni i opet iste pogreške. Ne znam kakva se situacija krije iza svega, je li zaslužila biti izbačena.

Sviđa ti se njeno pjevanje?
Da, jako mi se sviđaju albumi. Možda nije bila najkarizmatičnija osoba za frontmena na pozornici, ali dva su mi posljednja Nightwisheva albuma najdraža.

Stvarno? Ja volim Dark Passion Play, ali Imaginaerum nisam niti mogla odslušati do kraja jer žena kao da je zaboravila kako pjevati.
E, pa zato imaš instrumetalnu verziju pa možeš to slušati. (smijeh)

Da, imaš pravo. (smijeh) Što ljudi mogu očekivati od vašeg koncerta danas?
Mogu očekivati žestoko rokanje na pozornici punih četrdeset i pet minuta. Dat ćemo sve što imamo i jedva čekamo da počnemo, pogotovo na mjestima gdje prije nismo bili. Uzbuđeni smo stati pred puno novih lica i pogotovo kad smo u sendviču između tako dobrih bendova, Profane Omen će razvaliti trideset minuta prije nas pa će svi biti zagrijani i čekati Ensiferum pa moramo dati sve od sebe da bismo ostavili trag. Mislim da ćemo uspjeti, vidjet ćemo.