Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 852
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 
S.A.R.S. u klubu Boogaloo - 9.12.2011.; Foto: Iris Hazler - arhiva SoundGuardian.com

Točno tjedan dana nakon fenomenalnog koncerta beogradske atrakcije S.A.R.S. u poznatom sisačkom klubu Skwhat, nakon što su dojmovi sjeli na svoje mjesto i zujanje u ušima prestalo, donosimo intervju s otkačenim Beograđanima.

Momci su se upravo zagrijavali, tonska samo što nije počela. Žare - frontman benda je odvojio nekoliko minuta dok bi ostatak odgovarao onako, u prolazu, na svojstven, humorističan (ali bez dlake na jeziku) način.

Bez straha Žare, neću te pitati otkud naziv grupe. Dali je prošao period kada je to bilo uvodno pitanje svakog vašeg intervjua?
Žare: Dali smo prevazišli to? Na žalost to je sasvim najnormalnije da ti postavljaju tako glupa pitanja zato što su neinformisani. Ok, normalno mi je ako dolazimo u neku malu sredinu, gdje nas ljudi još nisu upoznali, da im objasniš tko si i odakle dolaziš. Međutim, najčešće, novinari su neprofesionalni ili što je najgore apsolutno nezainteresirani za bend. Vidi se da nas nisu pratili, da nas nisu nikad slušali, nešta su isčeprkali na Googleu i iskonstruirali neku svoju sliku. Malo vređa kada ti dođe netko tako neprofesionalan i počne postavljati pitanja na koja smo odgovorili već hiljadu puta.

Trinaestog srpnja ste svirali u Dubrovniku, mislim da je to prvi put kako ste nastupili tamo.
Žare: Da, bio je petak 13. bilo je fantastično, neočekivano. Znaš kako, dolaziš u Dubrovnik po prvi put, fantastična lokacija. Dolazimo u grad u kojem nikad nismo bili i, ono, prelijep ambient. Park Orsula, amfiteatar u stijenu uklesan, gledaš u more. Bilo je dosta ljudi, negdje između 250 i 300, skoro pun kapacitet. Ma rasturili smo (smijeh)! Onako, mi smo prezadovoljni kako je sve prošlo i ta pozitivna energija … Mi ti uvijek pomalo imamo neku briku ma koliko bili otvoreni za sve priče. Poslije rata postoje te gluposti i ljudi koji su zatrovani i dalje. Međutim došla je ekipa, ono, mir, ljubav, poštovanje i uživanje u muzici. Tako da je daleko od onoga da je bilo nekih problema, svi su bili dobro raspoloženi i odlična atmosfera.

S.A.R.S. u klubu Boogaloo - 9.12.2011.; Foto: Iris Hazler - arhiva SoundGuardian.com

Ok, sad ću interview okrenuti malo naglavačke ali da se malo nadovežem na tebe. Vi ipak ne vučete nikakve repove iza sebe. Kod nas ti je cijela pompa oko dolaska Riblje Čorbe u Zagreb a i čuo sam da su Edi Maajci u Novom Pazaru spominjali majku balijsku.
Žare: Pa dobro, svagde ima budala, sigurno je nastupao na nekom mjestu gde je mogao doći svatko, to sigurno nije bio njegov koncert osobno.

Bio je, na žalost, njegov koncert.
Žare: Stvarno? Ne mogu da vjerujem! Čekaj, netko je došao, platio kartu da bi njega prozivao? Onda je to debil! To ne treba da se komentira uopćte. Nama tko god da je došao bio to Dan Državnosti Republike Hrvatske, dan Oluje, mi smo totalno van tih priča i pljujemo po tim pričama gde ljudi truju jedni druge. Mir i ljubav, to je priča koju širimo i ne zanima nas šta je bilo. Rekao sam ti da smo imali lagane predrasude, ali gde god da smo došli, kakav god da je bio ambient, pogotovo u Hrvatskoj, dočekani smo nevjerojatno dobro. Mlade ljude ne zanima ta neka priča, rat, mržnja nego dođu da uživaju u muzici.

Mišo Kovač je svojedobno izjavio da na ovim prostorima nema estrade, da je to postojalo za vrijeme bivše države koja je brojala nekih dvadeset milijuna stanovnika i puno više konzumenata glazbe. Dali postoji šansa da takva estrada ponovo zaživi?
Tihi: Uvijek će se znati od kuda je tko i mislim da treba da se zna, ali da, scena će da funkcionira po starom sistemu i ne mislim samo scena nego sve, ekonomija i ostalo. Jer kako je Mišo Kovač rekao, to malo tržište ne može da funkcionira, ´93. si napravio album i sviraš Beograd, Kragujevac, Niš i završio si turneju. Sad možeš da dođeš u Sisak, za šest mjeseci možeš opet da dođeš u Sisak, a u međuvremenu možeš da obiđeš četrdeset gradova po regiji. Znači možeš stalno biti na turneji. Tako da je dobro da surađujemo. Ovo je neki normalan slijed okolnosti za koji mislim da se trebao desiti ranije, ali to je neka druga priča.

Hajdemo ipak na veselije teme. Žare gdje ti je brat?
Žare: Brat uživa (smijeh). On je vladar iz sjene, mi radimo on kod kuće uživa, šalim se. Pisao je on stvari i za drugi album. On je tu mozak operacije. Dešava se da i netko iz benda sudjeluje u pisanju teksta i muzike.

Pera: Kažeš netko iz benda? (smijeh)

S.A.R.S. u klubu Boogaloo - 9.12.2011.; Foto: Iris Hazler - arhiva SoundGuardian.com

Još jedna anegdota vezana uz vaše početke. Navodno tu famoznu večer kada je nastalo ime S.A.R.S. bili ste na pivi, a vaš bivši basista Kriva je hodao s nekom sjekirom okolo. Dali vi i inače na pivu nosite sjekire?
Žare: Ma ne, bio je tu i roštilj tako da je on skupljao bilo što za potpalu. Išao je po livadama, šumama i gorama. Kad ga vidiš onako dva sa dva. Ma dva sa tri, boga mi. Ljudina, stvarno ljudina. Ogromna kosa tad u to vrijeme i nekakva bradurina. Dobro da komunalnog redara nije žicao pare (smijeh).

Vratimo se u 2009. Na olimpijskim igrama je srpska plivačica Nađa Higl prije nastupa, a i nakon osvajanja medalje pjevušila vaš Lebac.
Žare: Da, pjevušila i plakala. E pa to je (ironično) zato što je imala sve, savršene uvjete za trening, sve su joj dali. Ma pazi kako, kada je osvojila medalju onda su se svi strčali, slikanje i to. Prije toga nije imala ništa i naravno da se poistovetila s pjesmom, bio joj je blizak buđav lebac za večeru. Svaka joj čast što je učinila za Srbiju i sebe. Kada smo čuli što je pjevala naravno da nismo mogli ostati ravnodušni.

Što je tebi Žare, subjektivno, emotivnije? Kada Lebac pjeva djevojka koja je krenula apsolutno iz ničega i postigla sve ili kada isto pjeva cijeli sjever Marakane?
Žare: Ja sam Partizanovac (smijeh). Iako kad sam čuo Delije, naravno da me i to pogodilo. Ustvari svako na svoj način. Ne znam kako to da definiram. Kada čuješ da netko tko je vrhunski u svom sportu ili navijači, navijači kluba za koji navijaš ili nekog drugog osjetiš neko posebno osećanje. Kažem, neznam kako to da definiram. Što si ti osjetio Lukoviću?

Luković: Nisam osjetio ništa, jer znaš moj stav spram sporta. Ne pratim niti nogomet, pazi šta je sport, otimanje para za ništa. Moderne arene koje treba zabraniti. Isto kao što treba zabraniti i profesionalni sport!

Žare: Lukac ne, nego kada čuješ masu ljudi da pjeva? Luković: Šta ja znam iz kojih oni to pobuda pjevaju, svojih nacionalističkih ili nekih drugih. Sve je to produkt bavljenja sportom i ajde zdravo!

Ok, momci, nego čujem da je tu još suza bilo i to vezano uz spot. Kako ste došli do toga da vam spot za Buđav Lebac napravi netko poput Alekse Gajića?
Žare: Za početak je to bio drugar iz susjedstva, koji je trebao to napraviti. Cijela priča je bila da spot mora biti animirani, da se nitko od nas ne bi pojavljivao i onda je susjed započeo rad na tome. Sasvim slučajno se ukazala prilika da to napravi Aleksandar Gajić, a znali smo 'ko je Gajić, što ima iza sebe i koje ime nosi. Tako da naravno da smo se svi složili da je bolje da to odradi on sa svojom ekipom i ispalo je, stvarno, za sva vremena! Dao je dubinu cijeloj priči. Što je jako bitno! Meni je, u početku, moram priznati, spot izgledao jako tužan na prvu loptu. Čak su mi neki govorili da su iskreno zaplakali, koliko im je sve bilo tužno dok su gledali. Kad čuješ da tvoje djelo utječe na nekoga i pogađa ga toliko da pusti suzu to je nevjerojatno!

S.A.R.S. u klubu Boogaloo - 16.1.2011.; Foto: Marko Šolić - arhiva SoundGuardian.com


Momci, vidim da ste stvarno bez dlake na jeziku, u skladu s time, na svom ste drugom albumu na zub uzeli i Mišu Markovića u pjesmi Ispovjed Miše Markovića. Dali je to zbog njegovog omalovažavanja tadašnjeg direktora PGP RTS-a Ognjena Uzelca?
Žare: Da. Kada vidiš starog čovjeka kao što je Marković, ajde ostvario je on neku karijeru, ali kada vidiš toliki egotrip i budalaštine koje priča. Kada čuješ šta priča, moraš da kažeš, "izlapeo" čovjek! Jednostavno smo ga morali staviti u pjesmu, ustvari nije to pjesma to je neka interna fora koju smo morali da stavimo na album.

Kad smo već kod internih fora, nikako nisam shvatio koja je fora sa Nikolom Đuričkom na prvom albumu.
Žare: Pa mislim tip se tada pojavljivao svuda. Tip koji je ultra-popularan. Curice padaju na njega. Đuričko, Đuričko, ah! (smijeh).

Sergej Trifunović je također tada bio proglašen seks simbolom.
Žare: Ma kapiram, ali u ovom trenu je to bio Đuričko. Gledali smo i neki crnogorski kviz koji je on vodio. Pitao je: Pa dobro, zašto ja ljudi? Eto u tom trenutku je bio Đuričko, a i zbog rime.

Svojedobno ste izjavili da bi vrlo rado svirali sa Satrijanijem, što mi je logično, ali i sa System Of a Down. Kako to?
Žare: Uf, System Of a Down!

Čuo si da je Serj Tankian prije nekih mjesec dana izdao svoj drugi album?
Žare: Vidiš nisam, nisam ga poslušao. Međutim, barem moje mišljenje, voleo bi svirati s kompletnim Systemom, Systemom kao bendom jer su nam ono …

Tvoji su se već fino zalaufali s tonskom, na brzinu samo još par pitanja. Sljede li kakvi novi materijali?
Žare: Polako sređujemo pjesme za treći album. Ima muzike, ima ideja. Nismo još ništa onako konkretno sastavili. Ima par pjesama koje su završene, vidjet ćemo!

Za kraj, imate najavljen nastup na brucošijadi FER-a devetog studenog.
Žare: Da. Zadnji put kad smo bili, to je bila pretprošla godina, imali smo neki termin u tri, četri ujutro. Nije baš bio neki povoljan tajming, ali ostalo je oko 500 ljudi i bila je odlična atmosfera. Zagreb je jedan od gradova u koje uvek rado dolazimo, uz Skopje naravno. Ta dva grada su najvatreniji i tu imamo najviše fanova iako nam čak nije bitno koliko ljudi dođe na svirku, vać kakvu energiju ponesu sa sobom. Mir i ljubav! E da Split smo zaboravili! Evo izvana se već čuje Đole …

Istina, puštam vas da odradite tonsku u miru i vidimo se na koncertu.
Žare: Naravno, ja se nadam da se vidimo i u Zagrebu na brucošijadi!

Vidimo se!