Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 852
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

 

Ove godine na popisu izvođača koji su izbacili novi studijski album je i regionalna atrakcija iz Srbije – Neozbiljni Pesimisti, što je upravo i povod za razgovor sa bubnjarom benda Davorom Demonjom.

Iako ste odsvirali nekoliko uspješnih koncerata u Hrvatskoj, ne bi bilo loše da za one koji ne znaju predstaviš grupu Neozbiljni Pesimisti i otkriješ zašto ste odabrali upravo ovo ime…

Mi smo grupa entuzijasta, devet vrlo različitih individualaca, okupljenih u cilju pokušaja obraćanja prvenstveno mladima i ljudima koji imaju energije da nešto promijene. Predstavljamo stanje, crno na bijelo, a kroz glazbeni izražaj pokušavamo dati neku nadu u ovim, reklo bi se, ne baš sretnim vremenima.

Još s prvim albumom vi ste svoj ​​glazbeni izražaj definirali kao AntiGlobalEtnoPunk uz dodatno objašnjenje ove fraze. Molim te, pojasni za čitatelje SoundGuardiana što zapravo ona znači?

To je mješavina i fuzija svih mogućih glazbenih pravaca uklopljenih u jednu cjelinu, koju smo pokušali ukalupiti u jednu frazu. Ta fraza opisuje to što radimo, tekstualno, glazbeno i energetski, a da se naslutiti kakva nam je angažiranost.

Sada je izašao vaš drugi album na kojem se nalazi devet pjesama i odjavni govor... 

Izdanje je objavljeno pod etiketom SKC Novi Sad, kao i album previjenac. Album se bavi socijalnim temama, kao i mestom pojedinca, koji pokušava razmišljati svojom glavom u cijeloj kolotečini i otupjelom društvu današnjice.

Jedna od rijetkih pjesama koja nije vaša autorska, a svirate je na koncertima je "Nedjeljni komentar", grupe Azra. Bilo je govora da će se naći na novom albumu "Omladinci, kud ste pošli?", ali do toga nije došlo. Koji je razlog?

Da, mi sviramo uglavnom autorske pjesme, odnosno pjesme sa oba albuma. Pored toga, redovito sviramo po nekoliko Štulićevih pjesama, naravno obrađenih u našem stilu. Neki njegovi tekstovi se izuzetno uklapaju u naš opus, kao na primjer “Nedjeljni Komentar”. Iako je davno napisana, ta pjesma i danas zvuči svježe, kao da je pisana u duhu današnjice i odlično se uklapa u koncept našeg albuma. Mi smo je snimili i u studiju, a kako nismo nikako uspjeli dobiti i pismeno odobrenje autora u roku izrade CD-ova nije stavljena na album. 

Za prva četiri singla snimljeni su i video spotovi...

Tako je, već smo ekranizirali četiri singla. “Divan dan” – spot u kojem smo surađivali s dečkima iz benda Atheist Rap, “Sunce tuđeg neba” – video snimljen tijekom turneje u Parizu 2011. godine, na filmskoj traci. Zatim, “Sve na silu“ – snimljen u Somborskom Narodnom Pozorištu, također filmskom kamerom i posljednji za sada, spot za pesmu “Centrifuga“ snimljen je u praznim dvoranama tvorničkog giganta Bane Sekulić. Ova četiri spota predstavljaju bend iz potpuno različitih kuteva i prikazuju širinu našeg opusa.

Turneja se polako zahuktava. Najavljen je nastup Neozbiljnih Pesimista na FER brucošijadi. Kakve dojmove nosite sa koncerata u Hrvatskoj i da li su u planu još neki osim ovog? 

U Hrvatskoj smo već nastupali u Rijeci na Skaville 2011. festivalu, i u klubu KSET u Zagrebu. Dojmovi su odlični, vrlo smo zadovoljni kako publika prihvaća naše poruke. FER brucošijada je odlična prilika da nas čuje veliki broj mladih ljudi, i da čuju to što mi radimo i poručujemo kroz pjesme. Ove jeseni smo uglavnom bazirani na Balkan i promociju albuma u regiji, osim nastupa koji će biti u tri najveća Poljska grada Krakow, Varšava i Wroclaw. Tijekom turneje predstavit ćemo i nekoliko pesama koje su nastale ovoe godine.

Možeš li nam preporučiti neko novo glazbeno ime koje te oduševilo u posljednje vrijeme i što zapravo slušaju članovi Neozbiljnih Pesimista?

Pesimisti su stilski jako šareni i teško je izdvojiti što nam je kao bendu zanimljivo. Zaista, na set listama članova benda su različite stvari, od ultražestokog metala pa do suptilnog jazz-a, tako da je teško dati neku konkretnu preporuku .

Tvoja poruka na kraju ovog razgovora glasi...kako?

Ne dajmo se, kažu da će biti bolje!