×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 852
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 
Kawasaki 3p u Močvari; Foto: Maja Musić; arhiva SoundGuardian.com

Bend koji broji čak 8 članova, 18 godina prisutni na hrvatskoj glazbenoj sceni i dalje nas svakim svojim koncertom oduševe, dobro zabave i rasplešu. Pozitivna energija svih članova benda na stageu stvara dodatnu atmosferu pa tako čak ni oni koji nisu ljubitelji takve glazbe u vrlo kratkom vremenu počnu lupkati nogom i mahat glavom u veselim ritmovima koje proizvodi bend. Iza sebe imaju dva studijska albuma, dok je treći u nastajanju, nagrade Porin i Crnog mačka te veliku i toplu podršku sve većeg broja publike i medija. Oni su Kawasaki 3p, a mi smo razgovarali s frontmenom Tomislavom Vukelićem poznatijim pod umjetničkim imenom Tomfa.


Kada ste počeli postava benda je bila u puno manjem broju, kada ste se odlučili „povećati"?
Da, u prvoj postavi nas je bilo troje, bubanj i dva basa. Ali to je bilo jako davno i vrlo je kratko trajalo, jer sam ja svirao bas, a s ovakvim prstićima baš nije išlo ;). Nakon toga se jedan bas promijenio u gitaru s tri žice, ja sam počeo samo pjevati, a došla je i prva truba pa smo imali koliko-toliko standardnu postavu. Zatim je došlo vrijeme više gitara, a trubu je zamijenio saksofon. Nakon toga smo imali i trubu i saks neko vrijeme. Na kraju je druga truba zamijenila sax, a ubrzo je došla još jedna kao pojačanje. Tako je i sada: bubanj, bas, dvije gitare, tri trube i glas. Dosta smo dugo već u ovakvom osmeročlanom izdanju i paše nam. Tri trube kada grunu, stvarno razaraju, a i dalje smo gitaristički bend.

Vaši tekstovi su prilično zabavni, no ipak na neki način prenose razne poruke ekipi koja ih posluša. Tko je zaslužan za tekstove i aranžmane?
Naši su tekstovi uglavnom kratki, a par se riječi ili neki izraz ponavljaju uzastopce kao mantra. Kada ponavljaš bilo što dugo počneš se pitati što to u stvari znači i svakome se u glavi počnu javljati različite asocijacije, svako protumači kako mu paše. Od tuda te poruke koje ljudi pronalaze u našim tekstovima, bar ja tako mislim. Uglavnom izbjegavamo litanije i pričice u tekstovima jer tako niti inače ne pričamo. Sve je kratka fora, provokacija, odgovor, pitanje. Mislim da se u kratkoj formi može reći isto što i nadugačko, a da je puno efektnije. Najvažnije je odabrati pravi ritam glasova u riječima koje se koriste i da ti to što pjevaš bude prirodan govor i način izražavanja. Jedino tada se to može iskreno i ispjevati. Tekstove upravo zbog toga uglavnom pišem ja, a kada netko drugi iz benda ima neku ideju za tekst ili zna o čemu bi pjesma trebala govoriti je to prihvatim i pretočim u svoj jezik. Tekstove za neke stvari je napisao i Demirel, a onda ih u pravilu i on pjeva.

Vidim da ste dosta aktivni u zadnje vrijeme, imate li u planu odraditi kakvu europsku turneju?
Nismo planirali nikakav pohod na Evropu. Nama je tu dobro. Od Europe sviramo po Sloveniji, a svirali smo i u Mađarskoj, a od „Balkana“ po Srbiji, Bosni i Makedoniji. Volimo svirati vani jer je zanimljivo gledati kako publika koja ili ne razumije tekstove ili nije dobro upoznata s našom muzikom tijekom koncerta počinje hvatati našu vibru i brijati s nama. Ipak, najbolje su svirke u Hrvatskoj jer tu ljudi kuže tekstove i fore, a svirka u Zagrebu pred našim frendovima nam je najveći ispit, trema i čast. Tak da nemamo planova za inozemnu karijeru. Da imamo valjda bi pjevali na njemačkom, francuskom ili engleskom, a ne na izmišljenim jezicima kao u Indijancu ili Kn'Ž'pu.

Kawasaki 3p u Močvari; Foto: Maja Musić; arhiva SoundGuardian.com

Čime ste najviše ponosni, kojim koncertom ili pjesmom možda?
Ponosni smo svakom svirkom koja je odsvirana sa 100% energije i gdje je došlo do prave kemije između nas na stageu i publike dolje. Tehnički smo recimo ponosni na koncert u dvorištu Jedinstva, mislim kako je sve izgledalo i zvučalo. Ponosni smo i na svaku pjesmu koju, kada izađemo iz studija, poželimo slušati na repeat, jer tada znamo da je vrhunska. Kaj još? E da, ponosni smo što smo se uspjeli održati i preživjeti sve ove godine i dalje nastaviti svirati. Možda na to najviše.

Kada biste imali priliku svirati sa nekim bendom koji bi to bend bio?
Nemam pojma. S Motorheadom, ali prije 20 godina.. Netko drugi bi valjda s nekim drugim bendom koji voli od uvijek. Šteta kaj većina tih bendova više ne postoji. Svirali smo s mnogim velikim bendovima na festivalima tijekom godina, ali me to baš ne fascinira. To ti je isto kao da si došao na njihov koncert samo kaj ne gledaš iz publike nego iz backstagea ili negdje pokraj. Više-manje ih niti ne vidiš.

Jedno standardno pitanje, što mislite o hrvatskoj glazbenoj sceni
Iskreno, nemam mišljenje jer je ne pratim baš redovno. Tu i tamo čujem neku stvar koja mi se sviđa ili vidim neki zanimljiv bend. Recimo sviđa mi se Mašinko, Dosh Lee, Šank.... ima zanimljivih bendova u zadnje vrijeme...

U jednom intervjuu ste svoju glazbu nazvali „iščašeni punk“, kako bi mi to opisao?
Gle, punk kao i svaki drugi glazbeni stil ima neki svoj put i razvija se prirodno. Recimo tako tvoja ruka kad je ispružiš ide ravno od ramena preko lakta do ručnog zgloba i prstiju. Izgleda prirodno. I to ti je recimo punk sa svojim fazama i podvrstama. E, sad zamisli da iščašiš ruku u laktu i osim kaj bi jebeno bolilo, čitava bi ti ruka izgledala čudno, neprirodno, zabrinjavajuće i drugačije. Eto tako ti nama izgleda Kawasaki 3P u punku kao glazbenom stilu. Tu spadamo, ali nekaj ne štima, pod krivim je kutom (s prutom ;).

Kada bi Vam neko ponudio poveću svotu novaca biste li promijenili stil muzike i svirali nešto puno komercijalnije ?
Nemoguće, mi se trudimo biti što komercijalniji, ali nam nikako ne uspijeva. Očito je da ono što mi mislimo da bi se trebalo svima sviđati dopire do samo nekih rijetkih koji za to imaju sluha. Tako da smo predodređeni za ovaj naš stil. Drugačije ne znamo svirati.

U zadnje vrijeme većina bendova ima neke side-projecte, kako ti stojiš s time ili i vjeran Kawasakiju ?
K3p i ja smo vjerni jedan drugome već 20 godina!!!

Masa ljudi automatski etiketira glazbenike koji sviraju punk, rock, metal kao alkoholičare i narkomane, kakvo je tvoje mišljenje o tome
Alkoholičara i narkomana ima svugdje. Čak više izvan nego unutar muzike. Ako si zakačen to ti je bitnije i od glazbe i od benda tako da to ne funkcionira. Da se razumijemo, nismo mi čistunci koji nisu primirisali ništa. Sviranje u večernjim satima je zabavljački posao uz koji se veže i cuga i droga i to se ne može poreći. Samo, to je sa strane, a svirka je najvažnija i treba biti pametan.

I za kraj, reci nam kada bi ulovio zlatnu ribicu koja bi bila tvoja želja?
Inače ne volim ribičiju, a niti ne jedem ribe, ali recimo: da završim ovaj intervju, pa da mogu ići doma, odmorit se, prošetati Daha i skuhat si juhicu za navečer. Znaš, malo sam „umoran“ od jučer.