×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 852
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

"Svemir je uglavnom prazan prostor" piše na FB profilu najnovijeg izdanka ZG pop/rock/alt scene, bend nazvan upravo po tom uglavnom praznom prostoru - Svemir priprema svoj prvi album koji bi se po nekim naznakama vani trebao pojaviti početkom ili sredinom listopada mjeseca. Najavna pjesma "Ne sjećam se kiše" koja je već neko vrijeme dostupna na Soundcloudu i Bandcampu, bila mi je zapravo glavni okidač za razgovor sa Zvonkom Obajdin - pokretačicom Svemira čija gore spomenuta skladba plijeni pažnju jednostavnošću, lakoćom, svježinom, dugo već nisam čuo nešto toliko obećavajuće.

Dakle, Zvonka Obajdin - ime koje je već dobro poznato na ZG kantautorskoj sceni, kako je pala odluka o osnivanju benda, koliko je zapravo teško napraviti taj korak i odlučiti plašt usamljenog troubadura zamijeniti bendom, jer nesumnjivo uz mnoge dobre stvari rad u bendu neminovno iziskuje i kompromise među članovima?
Ja sam oduvijek željela imati bend, dapače ovo nije prvi bend s kojim sviram. Svoju glazbu već dok ju stvaram često čujem u bendovskim aranžmanima, a sebe nikada nisam niti vidjela kao usamljenog trubadura, nego kao frontwoman benda :). Rad u bendu, ako je bend dobro posložen, meni osobno pruža daleko, daleko više pogodnosti nego što traži eventualnih ustupaka. Tuđe ideje, energija i senzibiliteti obogaćuju glazbu, a članovi benda i kao frendovi uljepšavaju mi vrijeme provedeno u radu na pjesmama. Meni su probe s bendom najbolji izlazak :). No, moram reći da ovo nije u punom smislu riječi bend - okupili smo se nakon što su planovi za snimanje albuma konačno bili posloženi, i tek ćemo vidjeti kako ćemo funkcionirati dalje, neki članovi nastavljaju svirati samnom, neki idu drugim putem. Također, ja sam uvijek otvorena i za nove suradnje. (Da, ako vam se sviđa to što radim a svirate nešto, bilo što, možda pilu :D - javite mi se :))

Najavna skladba "Ne sjećam se kiše", zvuči kako rekoh uistinu obećavajuće, je li to obrazac, smjer u kojem namjeravaš gurati ovu priču, želiš li se zapravo stilski odrediti ili to prepuštaš lajavim kritičarima kao fetiš, što je Svemir - alt/folk/pop/rock/country kako sam vas proizvoljno nazvao ili nešto sasvim drugo?
Meni se zbilja teško stilski odrediti. Ne operiram unutar nekog određenog žanra i njegovih obrazaca, i najteže mi je odgovoriti na pitanje "a kakvu ti to glazbu sviraš". "Ne sjećam se kiše" je jedna od mojih kompleksnijih pjesama (dovoljno je spomenuti da traje skoro sedam minuta), na albumu naći će se još pokoja slična, no i neke drugačije, kraće, jednostavnije ili naprosto s drugom vibrom. Sigurno da sve one imaju i neku poveznicu koja ih spaja, jer su ipak sve došle s istog mjesta (negdje iz moje glave :)), ali kako to sve nazvati jednim imenom - ne znam. A na pitanje što je Svemir već sam odgovorila - Svemir je uglavnom prazan prostor :)

Izdavač - imaš li ga, planiraš li ponuditi nekome gotov materijal ili idete u D.I.Y formi van? U konačnici hoće li uopće biti "krutog" izdanja albuma? Kako na tom planu stojiš?
Izdavača nemam i ja ga trenutno niti ne tražim. Album će se moći besplatno skinuti s neta, iako će svatko tko to bude htio, slobodno moći nešto za njega i uplatiti. Čvrstu kopiju planiram napraviti i prodavati na koncertima. Album i pjesme na njemu pratiti će očaravajuće ilustracije Ivane Kranželić. Njen je radi i ilustracija uz singl "Ne sjećam se kiše" na našoj bandcamp stranici http://svemir.bandcamp.com/. Bacite oko, divne su.

Možeš li nam otkriti ponešto o albumu, u kojoj je trenutno fazi, naslov albuma (barem radni), snimate li u sobnim uvjetima kao i mnogi domaći alternativni muzičari ili ste se uspjeli dočepati studija?
Album je u potpunosti snimljen, još nam preostaje možda koja dorada u miksu i masteriranje. Snimali smo i miksali kod frenda Tome Sombolca, u njegovom "tomosombolac" kućnom studiju. Masterirat ćemo kod frendova iz benda Kimiko. Album još nije kršten, ne znam... možda bude bezimen.

Koji ti je cilj? Postoji li uopće takvo što? Znaš ono: "Želim jednoga dana napuniti KSET ako ne i Močvaru!" ili ti je bitno izraziti sebe, podijeliti te "borbe sa senkama u glavi" među ekipom koja te razumije i voli to što radiš?
E ovo mi je kao da me, kad se zaljubim, pitaš "a koji ti je cilj u toj vezi" :). Ne znam, nemam cilja, samo sam zaljubljena. U glazbu :). Nisam udavača :D.
Zapravo, mali ciljevi uvijek postoje, tako mi je sada cilj dovršiti i izdati ovaj album, a kad to napravim pojavit će se neki takav sljedeći cilj, ali onaj konačni, ultimativni... ne postoji. Samo da se stvara i dijeli to sa svijetom.
Okej, bilo bi lijepo do sljedećeg albuma ustaliti postavu benda i odraditi hrpu dobrih svirki, eto to je sve što u ovom trenutku želim :)

Postoje li domaći/strani glazbeni uzori, čija glazba je posebno utjecala na tvoj rad i što ti se trenutno vrti u CD playeru, gramofonu, iPodu?
Glazbu sam slušala mahnito cijeli život, tako da bih mogla nabrojati stotine bendova i izvođača koji su me dirnuli svojom mjuzom ili na ovaj ili onaj način utjecali na mene. Kako nema baš smisla da sad nabrajam sto bendova ovdje, reći ću samo da mislim da mi je kao autoru najveći uzor ipak Joni Mitchell. A slušanje.... u zadnje vrijeme baš ne slušam ništa puno, jer previše i sama sviram :D. Ali kad završimo album, uzet ću si malo pauzu od sebe i pročeprkati malo po friškim izdanjima. Recimo, oduševio me singl "Anđeli" s novog albuma Rebelstara pa moram nabaviti cijeli album.


Osjećatš li scenu? Odnosno imaš li osjećaj da si dio nekog novog (da ne kažem vala) pokreta, ne nužno stilski ali idejno pripadaš li ekipi poput Nine Romić, Mika Male, Ivana Picek, Zvonimir Varga, Olovni Ples, Ivan Škrabe? Valja li se nešto iza svega toga?
Ja se osjećam dijelom neke vrste scene, ali ne niti stilski niti idejno nego naprosto - kako da se izrazim - ljudski. Predivan mi je taj osjećaj podrške koji iz scene proizlazi, kada ti kolega glazbenik pomogne ili da sugestiju ili naprosto pohvalu za nešto, iako možda stilom ili senzibilitetom uopće niste glazbeno srodni... ali znate da vas iznutra pokreće isti drajv. Poznajem praktički svu škvadru gore navedenu, neki su mi bliskiji a neki površniji znanci i frendovi, nečiju glazbu osjećam više a nečiju manje, no općenito - da, osjećam se kao da pripadam u tu neku "scenu", barem malo :)

Što inače misliš o glazbenoj sceni u Hrvata, ako izostavimo šaku kiča, lažnog glamoura i jada zvanu - estrada - ostaje li išta? Neću te pitati jeli rokenrol mrtav, no kakav je uopće interes publike za novo i autorsko?
Nemam pojma. Trebalo bi napraviti sociološko istraživanje i provesti statističku analizu :D. Ne, stvarno... ne znam. Ne treba od rokenrola pravit neku žrtvu, mučenika. To je područje ljudskog djelovanja kao i svako drugo. Možemo se tako zapitati i da li je likovna ili književna scena mrtva, da li je strip mrtav, da li je, ne znam... planinarenje mrtvo :D, da li su mrtve institucije, obitelj... eto reče mi neki dan Nietzsche da je i Bog mrtav, bogtemazo :D. Ali da se vratim na pitanje: interes i neka publika postoje, i to mi je važno jer - meni publika treba, ne mogu stvarati glazbu ako nemam publike koja će ju prihvatiti. No ta je publika malobrojna.

Mogla bih reći da je jedna veća masa ljudi inertna duhom i nezainteresirana za bilošto osim sjedenja pred sapunicama ili fejsom, i ne jednom sam prisustvovala (bilo kao izvođač, bilo kao dio publike) svirkama na kojima bi se pojavilo doslovno pet ljudi, ali štaćeš... sviraš onda za tih pet i bude vam super. Barem znaš da su oni zaista TU :). Da se vratim na spominjanje scene iz prethodne točke - jedna od vrijednosti postojanja neke "scene" je i taj zajednički napor na stvaranju publike, na promociji svog i tuđeg rada, motiviranju ljudi da pruže šansu autorskoj glazbi. Na tom planu uvijek se nešto događa, pokušavamo se organizirati, pronaći svoj prostor, taman kad se jedan umori, netko drugi malo pogura, i to je lijepo.

Kakvo je stanje sa koncertnim aktivnostima, gdje te se može "uhvatiti" uživo?
ZVONKA: Bendovskih nastupa u full formatu neće biti, no svirat ćemo u nekim polu-bendovskim kombinacijama, ili ću se ja možda ponegdje pojaviti i sama - sezona klupskih svirki upravo počinje, dogovaram se za svirke s pojedinim klubovima te s ponosom mogu najaviti nastup u Močvari 25.10 na festivalu kantautorica koji organizira Nina Romić. Usput, željela bih se pohvaliti zadnjim odrađenim nastupom - na međunarodnom kantautorskom festivalu (Kantfesu) koji se već deset godina održava u Rušama kraj Maribora dobila sam Brončanu Kantu odnosno žiri me proglasio trećim najboljim izvođačem te večeri, to mi je bilo divno priznanje. Srce mi je htjelo iskočiti kad su za moje "Slatke besmislice" rekli da je najljepša lagana, nježna ljubavna pjesma izvedena te večeri :).

Trenutno sam u fazi pripreme nastupa za promociju albuma ali u ovom trenutku još ne mogu sa sigurnošću reći gdje ćemo to napraviti, ciljani datum je osmi listopad budući mi je to, eto, rođendan :).

Na koncu, želim ti puno sreće u daljnjem radu i ostavljam ti prostor za neki "svemirski" stih po tvom izboru, kao neka vrsta izvoda iz ovog ugodnog razgovora.
Eto, a ja na koncu zahvaljujem tebi na interesu, a kao poantu svega volim reći: Ljepota pobjeđuje sve.

To je stih iz pjesme kojom rado zatvaram nastup, i neka poruka koju bih voljela prenijeti - ako će ljudi zapamtiti samo jednu stvar od svega što sam natrkeljala, neka to bude baš to - tuga te može zgaziti, nepravda razljutiti, zaljubljenost polomiti, i još koješta, ali ljepota.... ljepota pobjeđuje sve.

Dobro, i rakija.

Rakija i ljepota pobjeđuju sve :)

 

Fotografije ustupljene ljubaznošću Zvonke Obajdin