Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 852
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 


 

Povodom izdavanja svog novog albuma Havoc and Bright Lights, Alanis je progovorila o protekle četiri godine svog života, rođenju svog sina, ponešto nekonvencionalnom načinu njegova odgoja i borbi protiv depresije. Sve je to uglazbljeno na njenom novom albumu, čiju recenziju možete pročitati na našem portalu, a iz ovog promo intervjua u Berlinu saznajte čime se bavila dok se skrivala od svjetla pozornice.



I: Pročitao sam članak ili bolje rečeno esej koji si napisala za Huffington Post o…
A: … Vezanju roditelja.

I: Da, o tome. O čemu se tu točno radi?
A: Pa, iskreno, meni je to ideja o tome da budemo najbolje majke i najbolje obitelji. Taj prvi stadij razvoja u kojem dijete želi biti nošeno i dodirivano kako bi postalo svjesno vlastitog postojanja, kako bi imalo povjerenja u život, tu postoji neka vrsta veze. Tada bi, u teoriji, oni nosili tu vezu cijelog svog života. Mislim da je velika babaroga u S.A.D.-u i općenito strah na cijelom zapadu taj trenutak kad ta faza prijeđe u stadij istraživanja. Smatram da se te faze preklapaju i svakom djetetu, svakoj životinji treba dopustiti da se oslobodi kad to želi.

I: Mislim da je to bilo i u časopisu the New York Times…
A: Naslovnica, da!

I: Naslovnica žene koja doji trogodišnje dijete ili nešto slično…
A: Da, mislim da ima tri godine, što je u biti normalno. Mislim da je najstarije dojeno dijete prikazano u novinama imalo šest godina, dok je najbrže odučeno od dojenja imalo samo godinu dana. Prirodno… dogodi se prirodno. Ljudi često potpuno krivo pretpostavljaju da žene 24 sata dnevno doje dijete kad ono ima pet godina. To, naravno, nije istina. Na početku jest, kad je mlađe, ali ne kad je dijete starije.

I: Izgledaš u skladu sama sa sobom, a i ploča zvuči skladno.
A: Oh pa super!

I: Jesi li u skladu?
A: I mnogo više od tog! Mislim da, s 38 godina i toliko terapije iza mene, moram biti u skladu ili nešto nije u redu sa mnom. Trebalo je uložiti puno truda da smognem hrabrost koju bih onda primijenila u pjesmama. Tako su i pjesme napisane s lakoćom i mnogo autentičnosti, bez censure. Moj svakodnevni život je bio pravi izazov u toj priči, a sad je i hrabrost iz mojih pjesama prešla natrag u moj život. Zastrašujuće je, ali odlično.

I: Pomaže li ti majčinstvo u tome?
A: Da, refren pjesme “Guardian” govori o mojem zaštitničkom nagonu prema Everovoj, sinovoj, sigurnosti i slobodi. Onda sam shvatila u stihovima koje sam napisala da sam u biti morala smoći hrabrost i biti roditelj.

I: Znaš li koji je moj dojam o albumu? Poslušao sam ga već nekih pet puta danas. Zvuči vrlo umno, rekao bih. Pogotovo u pjesmama Lense i Woman Down. Te pjesme imaju nešto vrlo duhovno u sebi, a istovremeno su vrlo kritične.
A: Da, glazba i popratni komentari uvijek su nekako strujali pop kulturom. Poput 60-ih i 70-ih koje su imale jako mnogo društvene i političke konotacije.

I: Sjećam se (smijeh)
A: Da, ti si možda imao dvije godine tad. Uglavnom negdje putem se to sve pretvorilo u zabavu. Mnogo ljudi gleda na glazbu kao način da se odvoje od stvarnosti jer nekad život može biti previše za podnjeti. U 90-ima je ponovno bilo još takvih konotacija pa se opet sve prebacilo na zabavu, a sad volim misliti da ćemo se uskoro zanjihati prema više komentara u glazbi, više kritike.

I: No pričajmo malo o tom vezanju roditelja... Imala si vlastiti studio u svojoj kući, zar ne? Zbog tog vezanja.
A:  Da, htjela sam biti prisutna u životu svog djeteta, a ujedno sam trebala napisati ovaj album, to mi je bilo važno. Mislila sam da ću se raspuknuti ako ga ne napišem pa je ovo u biti bio jedini način da ga napravimo.

I: Pa kako je Ever, je li tu s tobom?
A: Odlično je! Trenutno spava na gornjem katu i prekrasan je.

I: I nedostaje ti svakog trenutka koji nisi s njim?
A: On je moje maleno slovo tu na prsima. Samo sam tu za njega dok me više ne bude toliko trebao. A možda će me uvijek trebati, ne znam.

I: Ok. Koja pjesma s tog albuma te najviše iznenadila?
A: Mislim da me “Edge of Evolution” najviše iznenađuje u kontekstu moje želje da pričam o savjesnosti i bilo je onih koji su me pokušali odgovoriti od stavljanja te pjesme na album. No, mislim da je to prirodni dio ljudskog putovanja da prihvatimo priču o vlastitom egu i istinu koja je temelj svih naših životnih priča bilo da su sačinjene od nje ili je u njima nedostaje. Imam potrebu to objasniti i volim vjerovati da je dovoljno utjelovila taj neki zabavni zvučni krajolik i kako je dovoljno prozračna ljudi će moći barem slušati samu glazbu.

I: Vrlo je skladan, kao što sam i rekao. Nadam se da će biti uspješan.
A: Hvala.

I: A sad slijedi moj upitnik za tebe. Kakvo je tvoje trenutno stanje uma?
A: Dopuštanje. Znači, ako sam ljuta ili frustrirana, u PMS-u, možda u potpunom stanju blaženstva ili jako visoke koncentracije energije jednostavno si to dozvolim, ne ograničavam se.

I: Gdje si se probudila jutros?
A: Probudila sam se u svojoj hotelskoj sobi u Berlinu, ali sam zaspala na podu koliko sam bila umorna. Ujutro sam vidjela supruga kako dolazi i budi me dok sam ležala na podu. Tako ti to bude.

I: Stvarno? Događa li ti se to često?
A: U zadnje vrijeme da, pijem kavu i spavam na podu.

I: Tijekom tog perioda upražnjavala si mnogo kave.
A: Da, prije sam dobivala napadaje tjeskobe od nje, ali sad je tekućina koja me drži na životu.

I: Što se mene tiče, imun sam na kofein. Barem mislim.
A: Stvarno? Neutralizira te?

I: Nešto smo snimali jednom na Ibizi i govorili su mi da pijem previše kave, ali stvar je u tome da sam se osjećao kao da uopće nisam pio kavu, popio sam 20 šalica bez učinka.
A: Znači nisi ni bio svjestan količine.

I: Što ti je noćnom ormariću?
A: Imam sprej s esencijalnim uljima koji pošpricam više zbog energijskog pročišćavanja nakon teškog dana. Empatična sam pa upijam mnogo energije prilikom upoznavanja ljudi, publike u raznim gradovima, na ovaj način se nekako pročistim. Također imam knjigu koju pišem svaki dan po jednu rečenicu i tako već... pa, vječno. Namjeravam ju dati sinu kad se bude vjenčao.

I: Pišeš i knjigu koliko sam čuo, koja već ima 800 stranica?
A: Trenutno ima 800 stranica, ali mislim da bih ju čak krajem ožujka, kad turneja bude gotova, mogla završiti.

I: Super, to je onda velika knjiga!
A: Neće baš biti tako velika, neće biti u jednom dijelu.

I: Neobično je da si krenula na turneju prije nego što je album izdan. Zašto?
A: Djelomično da odmah krenem na posao, a djelomično jer sam mislila da sam već dosad mogla izdati taj album pa smo trebali smisliti nekakav plan, osigurati neke nove suradnje i učvrstiti stare s izdavačkim kućama diljem planeta dio po dio i to napokon partnerstva u suradnji, a ne onaj 80/20 omjer kakav je prije bio. Tako smo trebali uzeti u obzir sve zemlje kako ih ne bismo baš iznenadili pa smo čekali do kolovoza da izdamo album.

I: Imaš vrlo radosne oči! Vrlo vesele, otvorene.
A: O, hvala.

I:  Što bi učinila da si muško na jedan dan?
A: Ponašala bih se kavalirski posvuda. Poklonila bih se svim ženama u prolazu i pitala ih trebaju li kakvu pomoć. Mislim da je najslađa kvaliteta koju muškarac ima sam po sebi njegova darežljivost. Ne kažem da žene nisu darežljive, mislim da smo prilično nesebične u tom kontekstu. Postoji razlika u darežljivosti koja je nekako vrlo muževna i nesebičnosti koja je ženstvena i nježna, a ponekad može čak uzrokovati dosta problema ženama.

I: Nesebičnost dolazi uvelike i od majčinstva, zar ne?
A: Mislim da nam je to utkano u DNK.

I: Cipele ili torbe?
A: Torbe, vjerojatno. Ali i cipele su vrlo, vrlo blizu.

I: Tko je najvažnija osoba u tvom životu?
A: Uf, rekla bih suprug. Mislim da je to ta vrsta dobrovoljne obaveze osnova za sve u mom životu. Također je izvor iscljeljenja i mira za mene. U pisanju i umjetnosti postoji mnogo katarze i terapeutskih elemenata, no ta stvarna veza je za mene pravo liječenje. Vezanje i intimnost su prilično zastrašujući.

I: Kojoj se osobi najviše diviš?
A: Ženi koja se zove Debbie Ford. Ona je pisac, napisala je knjigu koja se zove  “The Dark Side of a Light Chaser”. Ona mi je učitelj i prijatelj već dugo vremena i gledala sam njene javne govore na radionicama i jednostavno me oduševljava. Njezin cilj je cjelovitost, a u vrijeme kad smo se upoznale, to je bio i moj cilj pa smo automatski postale kao sestre.

I: Imaš jako lijep život.
A: Da, imam.

I: Što najviše cijeniš u svom životu?
A: Povezanost. Povezanost s Bogom, povezanost s prijateljima, sinom i suprugom, mojim životinjama i prirodom.

I: Imaš li dobar krug ljudi oko sebe?
A: Sada imam. Kad sam bila mlađa nisam ga imala. Nisam znala kako se brinuti o njemu i održavati ga, ali sad znam.

I: Mnogo više si vrištala prije.
A: Da, bila sam više vokalna i aktivna, ali tad sam imala 19 godina, što ćeš!

I: Koja ti je uspomena najdraža?
A: Prvo što bih mogla izdvojiti je rođenje sina. Bio je to kućni porod i odvijalo se na katu u mojoj sobi. Bilo je prilično intenzivno, ali mislim da je najbolja uspomena.

I: OK, zadnje pitanje. Završi rečenicu: ‘’Moj život je...’’
A: Moj život je sve. Trenutno je bogat i jako sam sretna kad se izražavam i radim. Postoje i faze kad ne pišem i ne radim toliko pa padnem u depresiju. Dok god pišem i krećem se ispunjena energijom osjećam se povezano.

Prevela i prilagodila: Željka Bešić