×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 852


 
Zajebana je godina i raditi bilo koju vrstu biznisa nije lako. Treba se znati prilagoditi lošoj situaciji kada dođe i organizacija festivala iz naslova reducirala je gabarite te ponudila tri tvrda i teška imena u dvorištu Močvare gdje stane otprilike 2500 ljudi. Ljudi u Slayer majicama svih vrsta i godišta znaju da im rođendan pada u petak 8. lipnja. A tvoj najomiljeniji portal sjeo je s organizatorom programa kod Kina Europa na kavu da iz prve ruke (lisnice?) saznaš što je trulo u državi, a što je nešto manje trulo u koncertnom biznisu. Mario Grdošić mirno, bez uljepšavanja i iskreno uz kavu, priča o povjerenju i iskrenosti prema publici, stanju na tržištu kod nas i vani, te blagoslovljenoj mogućnosti izbora. Također je odgovorio na esencijalna pitanja poput: Kako je na Coachelli? Pošto Rage Against the Machine i hoće li Nine Inch Nails ponovo pred ljude?

Koji je razlog otkazivanja Rokaj Festa u originalno zamišljenom obliku?
Prodali smo malo ulaznica i između dvije opcije: da izgubimo jako puno novaca, napravimo festival za jako malo ljudi s kojim nećemo biti zadovoljni niti publika niti bendovi niti mi; ili opcije da izgubimo i dalje puno novaca, ali da ne mlatimo više mrtvog konja i kažemo ljudima: Jebote, nije prošlo., vratimo im novac i zahvalimo se. Izabrali smo tu drugu opciju... teško je naravno u tom trenutku, ali moraš pregristi to govno. U životu sam radio stotine i stotine koncerata i nikad nisam otkazao, nikada... ali, eto... valjda je takva godina i malo krivih poteza dogodilo se možda u procesu i meni je stvarno žao, no ovo što smo napravili je stvarno fer i nitko ne pati osim što će ljudi morati još jednom do dućana (karata, op. a.) i dobit će nazad te novce, a oni koji odluče da žele doći u Jedinstvo imati će priliku vidjeti Slayer u izrazito limitiranom kapacitetu... ne znam da li su svirali u takom malom prostoru u zadnjih deset-dvadeset godina.
Mislim da je tako fer i iskreno... jer kad smo vidjeli situaciju i počeli razmišljati ‘ajmo kratiti ovo, ‘ajmo kratiti ono... ajmo umjesto deset wc-a ljudima dati sedam'... ne da mi se to tako i tako nisam nikad radio. Ovako je najviše fer prema svima.
 
Koliko ste ljudi očekivali?
Četiri do pet tisuća po danu kao nekakvu realnost, mislio sam da je to dostižno.
 
Nije li to pretežak line-up za samo pet tisuća ljudi po danu?
Nije. Kupio sam te bendove relativno jeftino i moja matematika je bila da sa četiri tisuće po danu mirno spavam. To se nije dogodilo niti blizu i zato sam odlučio što sam odlučio. S tom cijenom karte: trideset bendova, dva dana, tri stagea - mislim da je karta bila jeftina i da je Rokaj nudio sjajan value for money. Ali tko sam ja da mislim... Živimo gdje živimo i živimo u godini u kojoj, u mom poslu, osim Zaz nećemo vidjeti niti jedan rasprodani koncert u Hrvatskoj u cijeloj godini od klupskog do arena levela. Vidim kako ide drugima i meni i najlogičnija mi je definicija da je danas deset puta više događaja za jednak broj ljudi koji imaju deset puta manje para. Tržište se ove godine užasno srušilo, izrazito naglo. Koncerti na jesen i zimu su još prolazili relativno dobro, no u prva četiri mjeseca ove godine odjednom zastrašujući pad i zaštopan teren. Nije da ljudi ne izlaze; i dalje se ide u park, nateže bambus i svira Krivo je more, ali ako se treba dati dvadeset kuna za upad - onda nemaju. I tu ne krivim nikoga jer ako mater i ćaća ne daju novce, što ćeš onda... ukrast’? Ljudi imaju prioritete i ako im je bitnije cijeli dan sjediti na kavi i pušiti cigarete nego dati za kartu - to je kul, ljudi imaju izbor. Jednostavno, radimo gdje radimo i svi se mi organizatori moramo prilagoditi tome.
Danas je glazba klincima možda manje bitna nego ljudima prije deset - dvadeset godina i kažu vidio sam bend na youtube-u. Da, da. U razgovoru su mi mnogi ljudi rekli da su bend vidjeli. Pa, kao, gdje si ga vidio? - Pa na youtube-u. Možda novim generacijama live experience nije toliko bitan i moment konzumacije preko youtube-a im je sasvim dovoljan, ali uz to treba naglasiti da stvarno je ovdje kriza i klinci nemaju novaca... jebiga.
 
Znači da će INmusic, Hartera, Terraneo i Hideout, Outlook i Fresh Island, Metalfest i ovaj najsvježiji u rujnu - Glory Dayz loše proći?
Siguran sam da će se svi održati i siguran sam da si nitko neće zaraditi za ono... malo ljepši biftek. Nije godina za spektakularne uspjehe, već za čisto preživljavanje. Ja naravno svima želim da prođu najbolje moguće, jer je to onda dobro za posao, za sve nas. Trebaju nam dobro posjećeni događaji.
 
Niti stadionski koncerti poput Red Hot Chili Peppers ili Metallice iz prethodnih godina također ne prolaze?
Sigurno ne kao prije... Peppersi mislim da će imati maksimalno trećinu ljudi koje su imali u Inđiji 2007.[1]godine... nekakva matematika do koje ja dolazim u zadnje vrijeme ovdje je da sve što je prije tri-četiri godine prodavalo tisuću karata, sada prodaje maksimalno četiristo do petsto.
 
Tvoj web site pokazuje da imaš 672 koncerta iza sebe?
Nisu svi organizacijski moji, možda maksimalno njih 20% je promoting, ostalo booking, jer sam booking agent koji zastupa izvođače koje prodajem i drugi ljudi rade koncerte na terenu. Prvi sam koncert radio u četvrtom razredu srednje ili na prvoj godini fakulteta u Karlovcu svom tadašnjem bendu (nu metal bend imena Zeus Faber, op. a.), Chang Ffos, prijateljim iz Zagreba i Misterscorn[2] iz Zadra te još jedan bend. Izgubio sam 200 kuna na tom koncertu i to mi je bilo... baš ono totalna smrt. Nema sad dva originalna CD-a da si kupiš sljedećih mjesec dana (smijeh).
 
Ako je situacija na tržištu loša i teško je biti na nuli, ima li tada smisla danas organizirati koncerte?
To se pitamo mi svi svaki dan, i ja kod kuće i moja djevojka sa mnom. Ali to ti je kao nekakva glupa droga... da sam samo booking agent[3] - ne bih osjetio puno te krize. Ali kad si organizator i kad staviš dupe na panj i novčanik na stol i kad ti matematika, za koju si siguran da je strašno dobra i da će proći... ne prođe. Onda nije dobro... Bude ti to često nažalost kao kocka; ima ljudi koji su na jednom koncertu zarađivali stanove i koji su na jednom koncertu gubili stanove.
 
 
 
Na twitteru čovjek može vidjeti da imaš neku vrstu fiksacije Los Angelesom?
Najdraži mi je grad na svijetu i dosta je različiti od Karlovca u kojem sam odrastao (smijeh). Volim ga i pokušavam tamo boraviti s djevojkom što je više moguće. Veliki sam obožavatelj entertainment kulture svih mogućih oblika od vrhunskog sporta do filma... te prenabrijane kulture sold-outa... od kad sam bio mulac sam volio to sve jako. Malo uzmeš preko filma, malo preko serija, malo preko glazbe. Jebiga, znaš, kad si mali gledaš i slušaš pizdarije i upijaš sve to jako i emotivno i mora ti malo to oštetiti glavu, a meni je oštetilo čini se dosta.
 
Zašto Gerdowitz kao alias na web stranici i na twitteru?
To mi je prijatelj dao nadimak kao najbližu izvedenicu mog prezimena dok smo dugo bacali nekakva zezanja. Kada gledaš odjavne špice holivudskih filmova ili čitaš industry related entertainment novine uvijek su glavni producenti i najozbiljniji igrači imali židovsko prezime i tako... tko će me kao Grdošića zaposliti i gdje u dalekom svijetu, a ako stavim na vizitku ovo (prezime, op. a.) možda bude lakše?
 
I, da li je lakše?
Nije (smijeh), ma gle, mora postojati neka doza interne zafrkancije, to mi je jako bitno, pa i u poslu. Nema nikakvo dublje značenje osim što je bedasto i to je to.
 
Osim Slayera, Gojire i Mastodona, Kyuss Lives i M83, ima li što još u planu?
Imam Wovenhand 4. srpnja u Močvari, a poslije svega ovoga ćemo vidjeti koliko će moja lisnica biti spremna upuštati se u takve avanture na jesen (smijeh).
 
Metalci i pankeri kao koncertno najmobilnije i najvjernije supkulture, točno?
Dugo je takvo uvjerenje vladalo, no oni jesu vjerni do određene cijene ulaznice i ako je cijena viša od one za koju smatraju da je iskrena i da nas ne lažu, da nisu hulje i da se ti izvođači nisu prodali, ako im se učini previsoko i nedovoljno iskreno, tada vjernost naglo opada. Plus danas za te; ajmo reć’ koncertno najagilnije supkulture ima i najviše ponude i klinac mora danas odlučiti između Metalfesta u Zadru i nakon toga Slayeri, Mastodon i Gojira... ne može svaki put i jedno i drugo. Prevelika je ponuda za pretanke novčanike i ako najveći fan Slayera kaže: Jebiga, Slayere sam gledao prije godinu dana i sad idem u Zadar ili me zanima nešto drugo... ili ode na Nova Rock u Austriju koji ima drilijardu[4] puta bolji line-up od bilo čega što im se ovdje može ponuditi. Barem što se gitarističke glazbe tiče. I možda bi ja kao domaći promoter trebao govoriti da mulci danas dođu na domaći koncert, ali hej! realno, uštedi momče neke pare, kupi kartu, odi na Rock im Park u Njemačku jer to je nešto najbolje ako voliš takvu muziku. A ta i takva zabava ti je svega 4-5 sati vožnje autom.
 
Kakvi su Coachella i South By Southwest?
Coachella mi je najbolji festival na svijetu i iza toga je velika praznina od milijun koraka. Nije za svakoga...
 
Zbog čega?
Coachella ima prednost i problem što je jako blizu Los Angelesa i Holywooda i svega što će neki smatrati fejk i plastičnim jer kraj tebe može plesati, recimo, Paris Hilton, koja tu očito nije zbog glazbe nego da se pokaže, jer je Coachella the thing to do... ja volim klimu tamo, volim ljude tamo kako izgledaju i kako razmišljaju, možeš hodati bos po travi, nema kiše i baš je lijepo. Ljudi su lijepi i život je lijep. Coachella je hedonizam.
South by Southwest pak je punk - rock klupski nivo. Dođeš tamo i kao da imaš u 150 KSET-ova, Močvara i Tvornica svaki dan 300 koncerata. Taj je festival počeo kao bussiness-2-bussiness konferencija i imaš od devet do dva - tri poslijepodne sastanke, panele, predavanja i ostale kurce - palce. A s godinama je taj dio postao sve manji u opsegu pa imaš sada 80 % ljudi koje taj dio uopće ne zanima nego idu u 8 navečer van i od kluba do kluba mini turneja, pa gdje uspiješ ući... Meni je business-2-business dio tamo i dalje najdraži i svake godine se vratim sa SXSW inspiriran svime.
 
Koga bi doveo da imaš beskonačno mnogo novaca?
Nikoga (smijeh).
 
Nine Inch Nails?
Nisu na turneji, ali biti će opet jednom jer novac, koliko je zastrašujuć u live svijetu, će pritisnuti tog slatkog malog nabildanog Trenta koji će za dvije godine opet posložiti bend i ići na tour, što je potpuno normalno. Jer kad su bili u svom heydayu tamo 1994. pa na dalje, NIN su vjerojatno na jednoj turneji zaradili koliko danas mogu na jednom koncertu jer cijeli je biznis otišao u nevjerojatne visine. I nostalgija je prema svemu danas ogromna jer naš posao nije iznjedrio dovoljno novih headlinera danas koliko to poslu treba. Festivala je sve više, a ti stalno moraš ponovo izmišljati Soundgarden, Smashing Pumpkins, The Stone Roses... zoveš Pearl Jam, ovog - onog... zato recimo Nova Rock ima problem - svake godine Metallica[5]. A ljudi i interesa ima; pričam za vani, naravno. I dođe do toga da ljudi koji su na smrt posvađani idu svirati jer su to bolesni novci koji su bačeni pred njih, tipa Rage Against The Machine gdje De la Rocha ne razgovara s ostalom trojicom, ali kad na stol padne...
 
Milijun, pričalo se...
Da, ispod toga nije. I biti ćeš na turneji dva tjedna u svom nightlineru[6], a vratiš se kući sa sedam milijuna dolara što je vrlo lijepo. I tako možemo milijun benova nabrajati koji su nekada bili veliki i danas ih se mami parama... ili sviraš samo jedan album od početka do kraja kao Metallica na ovoj turneji Black ili Slayer Reign in Blood na ATP festivalu u Londonu... tržište je prenatrpano i svi ti festivali pucaju na isti tip publike, a publika je mobilnija nego ikada prije, i moraš kao organizator izmišljati nove fore ili vraćati izvođače iz mrtvih natrag na scenu. Britanci odlaze na španjolske festivale, ljudi s kontinenta lete na otok i sve je sada jedno veliko tržište što je prije bilo nezamislivo. Mi kad smo bili mulci i išli na koncert u Beč, to su bile preparacije od mjesec dana. Ne spavaš i od sreće buljiš u strop jer ti je to najvažnija stvar na svijetu. Danas sjedneš u avion i na koncertu si u Londonu za 19 funti s nekim low budget prijevoznikom. I u tom ogromnom biznisu gdje danas svaki proljetno ljetni vikend ima barem 70-100 festivala u Europi, tu će se mala tržišta poput našeg teško snaći. Znaš, ljudi su dugo mislili da ako si balkanac ili slinavi Jugosloven plaćaš izvođača manje, a uopće nije tako. Netko ide na turneju i ima dvadeset datuma za Europu, a dobije 712 ponuda od raznih Berlina, Amsterdama i Milana i ne možeš ti parirati njima time što kažeš da si siromašan i da možeš platit samo toliko, a imaš visoki PDV i jeftinu cijenu karte. Oni kažu: hvala ti dečko na informacijama, ipak ćemo mi svirati Milano ili Berlin.
 
Tko bi sada rasprodao Arenu Zageb?
Rage Against the Machine rasprodaje Arenu sigurno; Manu Chao, Azra, Halid i Riblja Čorba. Ma puno njih, lista je velika.


[1] Prema tada objavljenim brojkama Tuborg Green Fest sa Kasabian, Edom Maajkom, Krilom, Ritmom nereda i Red Hot Chili Peppers prodao je 95 000 karata, a na koncertu je bilo oko 110 tisuća ljudi.
[2] Vokal Misterscorn je i vokal Postolar Tripper, eto.
[3] Mario je booking čovjek za Josipu Lisac i Ramba Amadeusa, a bio je i booking čovjek za Laibach i Let 3.
[4] Isto kao trilijarda, samo staviš “d” ispred. Ne zna se koliko iznosi, ali iznosi puno.
[5] Nije baš svake godine nego 2006., 2009. i ove godine, ali shvaćaš poantu priče.
[6] Autobus za bend, roadije i kuje. Ima ih raznih podvrsta i stupnjeva udobnosti i u niti jednom se sigurno nećeš voziti. Osim ako nisi od dvadeset godina i više uporna nego zgodna. Doduše, nije da ovo drugo nije bitno.