Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 852


 
Prije njihovog koncerta 9. 3. 2012. u Pogonu Jedinstvo, imali smo prilike popričati s trojkom Torsten Kinsella, Lloyd Hanney i Jamie Dean iz benda God Is An Astronaut. Dečki su se itekako raspričali, a što su nam rekli o stanju na post rock sceni, svom nadolazećem albumu, svojim stavovima prema downloadu i mnogim drugim stvarima provjerite u ovom intervjuu.

SG: Pozdrav.
GIAA: Pozdrav dečki!

SG: Nego, da odmah pređemo na pitanja. U Hrvatskoj ste prvi puta, rasprodali ste prostor. Što mislite o tome, jeste li očekivali takvo što?
Lloyd: Pretpostavljam da, pošto nam je ovo prvi puta da smo u Hrvatskoj, da je dosta ljudi bilo zainteresirano i da se riječ o koncertu dosta proširila. Iznenađeni smo da smo rasprodali koncert, ali nam je jako drago. Čast je moći svirati za toliku količinu ljudi ovdje i super je što možemo dovesti post-rock i God Is An Astronaut u Hrvatsku. Jako se veselim što ću svirati ovdje i poprilično sam uzbuđen!

Torsten: Trebalo nam je dosta vremena da dođemo u Hrvatsku i bio sam uvjeren da ćemo privući puno ljudi. Ne ovoliko puno, ali 800, 900 ljudi sigurno. Radujemo se koncertu i uložit ćemo svu našu energiju u njega.

Jamie: Uvijek smo imali tu ideju da ljudima ne pružimo samo običan koncert nego da u to ubacimo i vizualnu stavku koja ide uz našu muziku.


 
SG: Izvrsno! Nego, spomenuli ste kako želite dovesti post-rock u Hrvatsku, a sjećam se da sam pred neko vrijeme čitao kako baš i ne volite da se termin post-rock veže uz vaš bend.
Torsten: Pa mislim da je to više bilo nekakvo moje mišljenje.

Lloyd: To je više nekakva generalizacija, kao, želimo dovesti *ovu* vrstu muzike. Pričao sam s jednom curom prije i čuo da vi ovdje volite dubstep i folk. U biti samo želimo dovesti neki drukčiji tip muzike ovdje.
 
Torsten: Post-rock je za mene pseudožanr, nema mi smisla to. Uzmimo npr. Heavy metal scenu sa svim sličnostima unutar nje. To ima smisla. Post-rock bendovi nemaju sličnosti. Jedina sličnost su upotreba istih instrumenata, gitara, bubnjeva i basa. Za mene je loše novinarstvo kada netko kaže da su Godspped You Black Emperor utjecali na nas. Stvarno me raspizdi kada čujem takvo nešto. Taj bend nema apsolutno ništa zajedničko s nama, štoviše, nisam ni čuo za njih dok mi ih novinari nisu počeli gurati u facu. Mislim da mi radimo svoju vlastitu glazbu, svoju vlastitu stvar i namjeravamo preoteti post rock i pretvoriti ga u pravi žanr jer pola stvari koje se naziva post rockom je sranje i to je činjenica. Manji bendovi uzimaju dijelove od jednog benda, pa dijelove od drugog benda, spoje to i dobiju loš post rock i zato post rock stagnira.

Originalni post rock bendovi, od Mogwaija, preko Explosions In the Sky, 65 Days Of Static, po meni imaju svoj vlastiti zvuk, dok manji bendovi uzmu malo od ovog, malo od onog i naprave ono što ja nazivam post rock smećem. Ja ne slušam nešto ambijentalno, tj. mi ne krenemo slušati neku glazbu pa si kažemo: “Oh, pa ja želim raditi post rock glazbu.” To je ono što je po meni krivo s mnogo žanrova glazbe. Zaista ne vidim što je zajedničko nama i ostalim popularnijim bendovima koje stavljaju u isti žanr. Mi radimo svoju stvar, radimo ju iz srca i to je jedino što je bitno. Ovaj žanr je zatrovan vlastitim obožavateljima jer je to postala kao neka klika. Tko mi uopće može reći razliku između post rocka i progresivnog rocka u ovom trenutku? Tako da, nije da ja poričem da smo mi poznati kao post rock bend, samo želim reći da ne vidim sličnost između nas i ostalih bendova koje stavljaju u isti žanr.

Uzmimo kao primjer metal bendove. Oni će zajedno ići na turneje. To nećete vidjeti u post rocku, ovdje postoje neke tenzije, ne mogu to točno ni objasniti, moraš biti u tome da bi to iskusio. A i čujem okolo komentare “GIAA su kao Nickleback post rocka” i mislim si koji kurac pričate? Do sada sam sve čuo.
 
Lloyd: Ono što bih ja htio reći je da nikad nisam vidio festival post rocka u stilu metal festivala. To nisam nikada vidio, takvo što nikada još nije bilo napravljeno.


 
Torsten: Mi smo uvjereni u svoje sposobnosti i svirali bi s bilo kime, ali u isto vrijeme se želimo donekle distancirati od žanra.

Meni su neki govorili i da će post rock umrijeti kao i grunge, ali ja mislim da post rock nikada nije ni dosegao visine do kojih je došao grunge niti je muzika toliko slična.

SG: Dakle grunge nije imao ni potencijala za razvijati se, dok post rock ima?
Torsten: Da, točno, i mislim da je to velika greška jer post rock nikada nije ušao u mainstream. Ovo je nešto kao novi punk, ako ćemo razmišljati u tim terminima, samo što još nema popularnost punka.

Lloyd: I grunge i punk su uvijek bili u top 40 ljestvicama, post rock nije.
 
SG: Hvala bogu!
(smijeh)
Lloyd: Ma post rock nije dovoljno komercijalan!

Torsten: Kada smo počinjali raditi glazbu, slušali smo svašta: trip hop, Massive Attack. Onda smo počeli raditi svoju stvar. A čujem dosta puta od novinara da je na nas utjecao Godspeed You Black Emperor i pitaju nas želimo li raditi glazbu kao i oni i to me razljuti. Nije da ne poštujem bend, dečki rade svoju stvar i to je ok, ali zaista nema sličnosti između nas i njih. Drugi mi pak dođu i kritiziraju mi za našu muziku govoreći: “Ovo ti nije post rock!”. Ma odjebi onda! Muzika je takva kakva je.

SG: OK, nego, idemo dalje. Kada sam prvi put čuo za vaš bend jako me zaintrigiralo vaše ime. Kako ste ga smislili?
Torsten: Niels i ja smo gledali film Clivea Barkera “Nightbreed” i jedan citat kaže: “”God is an astronaut, Oz lies over the rainbow”. Ta fraza mi se učinila prikladnom jer Bog za mene predstavlja vječnost i nešto jako drevno dok je astronaut simboličan za budućnost pa mi se takva kombinacija učinila prikladnom za našu glazbu koja zvuči bezvremenski, a u isto vrijeme futuristički.

SG: A tko piše glazbu u bendu?
Torsten: Uglavnom svi sudjelujemo.

Lloyd: Ja mislim da su to u 80 do 85% slučajeva Torsten i Niels, a Jamie i ja se nadodajemo na to.

Torsten: Ja dosta često smislim neke ideje, ali zvuk se formira tek nakon što svi iz benda doprinesu nečime. Niels je prije dosta sudjelovao u stvaranju glazbe dok se sada više koncentrirao na biznis vezan uz bend. Jamie pomaže u stvaranju glazbe, a Llloyd je sada opet za bubnjevima i to je ogromna promjena.

SG: Imam jedno pitanje i oko naslova posljednjeg albuma, Age of the Fifth Sun. Je li naslov ikako povezan s istoimenim Mayanskim konceptom?
Torsten: Da, zapravo sam od tamo i dobio ideju. Zanima me Mayanski kalendar, cijela priča oko toga što će se dogoditi krajem ove godine. Hoće li svijet propasti u prosincu, to ne znam.
(smijeh)

Lloyd: Nismo mi religiozna...

Torsten: ...sekta. To je za nas više jedna zanimljivost.


 
SG: Čitao sam pred dosta vremena da ste zainteresirani za koncept apokalipse.
Torsten: Da, to nas je zanimalo od početka. Zanima nas ta kultura apokalipse, destrukcije i kraj stvari onakvih kakve jesu sada. To poprilično utječe na nas.

Jamie: Svi smo science-fiction nerdovi.
(smijeh)

Torsten: Apokalipsa je poprilično zanimljiva. I 2000. su svi govorili da ćemo propasti. To je sve dio sci-fi kulture. Nadamo se da ćemo sljedeće godine u ovo vrijeme svi biti živi i s novim albumom.
 
SG: Novi album izlazi sljedeće godine?
Torsten: Da, vjerojatno izlazi 2013. Radimo na njemu već godinu, godinu i pol i donekle se mičemo od ovoga što smo do sada radili. Ideja je da dosta eksperimentiramo sa zvukom. Imamo puno gitarističkih efekata i inicijalni zvuk je veoma neobičan, ali i  probat ćemo ga napraviti komercijalnim, i to je ključ svega:  eksperimentalna, ali veoma komercijalna glazba. Pretpostavljam da je to nekakav obrnuti proces, napraviti eksperimentalnu pjesmu i onda ju pretvoriti u nešto komercijalno. Ne znam hoćemo li promijeniti post rock s time, ali nadamo se da ćemo dovući GIAA iz undergrounda u mainstream. Glavna je ideja izaći iz undergrounda, napraviti genijalne melodije i ispuniti očekivanja slušatelja. Za sada imamo četiri pjesme koje upadaju u tu definiciju. Pjesme imaju i back vokale i riječi.

SG: Imate i riječi pjesama? To je nešto sasvim novo.
Torsten: Da. Nisu te riječi posvuda i kroz cijele pjesme, no stavili smo ih na pojedina mjesta umjesto da samo radimo *imitira melodiju koju stvara vokal*... Ali još uvijek to nije nešto radi čega bi ljudi reagirali: “Ah, pa oni sada i pjevaju u pjesmama”. Radimo to s ukusom, ali i vokali sada više zvuče kao zasebni zvuk nego samo kao dio teksture pjesme.

Jamie: Vokali sada više nisu samo još jedan instrument.

Torsten: Znam da će neke ljude to šokirati, ali ja mislim da je to prava stvar za učiniti. Do sada smo samo remiksirali svoje albume i ne možemo to više raditi. Napravili smo sve što možemo unutar granica onog što bi bio GIAA, i sada moramo napraviti nešto novo i odvesti bend izvan granica onog što ljudi očekuju od nas. Radimo to polako i sada kad je Lloyd opet u bendu stvari su poprilično zanimljive. Imali smo ritam mašinu koje sam se ja htio riješiti pošto nam više ne treba no Lloyd je rekao da želi ostaviti ritam mašinu neka svira svoju programiranu stvar, a da on želi svirati svoj ritam na bubnjevima nezavisno od ritam mašine tako da sada imamo dva sloja ritma.


 
SG: I imam još jedno pitanje, vezano uz cijelu situaciju s ACTA-om, SOPA-om. Pošto ste vi bend koji se probija iz undergrounda u mainstream, pretpostavljam da vas se itekako tiče sva ta priča oko filesharinga, pa me zanima što vi mislite o svemu tome.
Lloyd: Ja mislim da su filesharing i skidanje glazbe dobra stvar jer mi ne bismo ni bili ovdje da toga nema. No na kraju krajeva, glazba je isto nečiji proizvod. Netko ju mora napisati, producirati, proizvesti i mora zaraditi za život od nje. No ako netko dođe na koncert, kupi cd ili majicu tamo, to je ok. Ne možemo sada nikako izbjeći skidanje glazbe pa bi bilo ok naći rješenje koje odgovara svima.

Torsten: Prije downloada, stvar je bila skroz drukčija. Izdavačke tvrtke su iskorištavale ljude i nabijale cijene cd-a, iskorištavale su bendove i u potpunosti kontrolirale hoće li neki bend imati karijeru ili ne, govorile im što i kako da sviraju pa su bendovima, po mom mišljenju uskraćivane karijere. Internet je omogućio ljudima da odlučuju hoće li ili ne neki bend imati karijeru.
 
Nema savršenog sistema. U ovom sistemu izdavačke tvrtke gube novac i ne mora vam biti žao zbog toga jer, kao što sam rekao, iskorištavale su  bendove. No isto tako, neke manje izdavačke tvrtke koje su napravile puno toga za bendove također pate do te mjere da ne mogu nastaviti s poslovanjem. A stvar je u tome da nije svaki bend sposoban raditi što i mi tj. Niels, a to je da promocija i vođenje vlastite izdavačke tvrtke. Neki bendovi samo sviraju i to je to i oni neće imati karijeru jer se neće znati sami snać osim ako ih netko ne počne voditi.

Ne znam postoji li pravi odgovor na sva ta pitanja. Zašto neki siromašan klinac u Indiji ne bi imao pravo doći do glazbe iako nema novca za nju? Ja sigurno ne želim biti osoba koja će mu to zabraniti.
 
Imaš i argument da, kada sviraš koncerte, ljudi će ti doći na koncert i da ćeš zaraditi dosta novca, jel? E pa ni to se ne događa uvijek, recimo u slučaju Italije. Mi smo tvrdili da smo rasprodali prostor, a promotor danas nama javlja da je ostalo mjesta za još 300 ljudi. Mi smo ostali bez našeg dijela kolača, a Italija je vjerojatno ostala bez GIAA nakon ovoga jer ja nemam namjeru vraćati se tamo dok se stvar ne riješi.


 
Tako da, koncertni promotori su postali ono što su nekada izdavačke tvrtke bile- velike ribe u biznisu. Oni ga sada vode. Ne ja, ne bendovi nego promotori. Oni nas mogu maknuti sa tržišta ako žele, jednostavno nas više neće zvati da sviramo ako im se ne svidimo. Stvar bi mogla funkcionirati normalno kada bi koncertni promotori bili poštene osobe. Postoji jedan klub u Dublinu, Tripod, gdje nam se dogodilo nešto slično. Mi smo odsvirali svoje, oni su rekli da nismo rasprodali klub i nisu nam dali novac. Tako da, koncertni promotori su postali novi bogatuni koji iskorištavaju sve ostale. Možda to i nije lak biznis za opstati u njemu, ali ti ljudi sada rade identične stvari koje su izdavačke tvrtke prije radile: iskorištavaju bendove i ljude.
 
Sjećam se koliko puta smo otišli u SAD i svaki puta su nas voditelji prostora za sviranje oporezivali 35% bez ikakvog jebenog razloga. Imaju dogovor među sobom: napravi ovo, napravi ono, zovi ovog, zovi onog, i to je način na koji ovaj biznis funkcionira. Sprečavaju ljude da zarade, sprečavaju nas da živimo od svoje glazbe, Lloyd mora natrag na posao pa ne može ni završiti turneju. I s obzirom na sve to, kupovanje našeg merchandisea je vjerojatno najbolji način da nas poduprete. Što se nas tiče, možete svi i besplatno ući na koncert. To je sve zajedno sramota, ali tako je kako je, ljudi će vas jednostavno iskorištavati dok mogu. Cijenimo i kada ljudi kupuju naše cd-e iako nećemo puno dobiti od toga.

Ljudi sigurno vide masu ljudi ispred koncertnog prostora i misle si: “Pa zaraditi ćete hrpetinu love večeras, vidi koliko je ljudi došlo.” Krivo. Nas je koštalo otprilike 3000 eura da dovedemo bend ovdje. Gorivo, tuneli, autoceste, to sve košta. Nama treba 1000 eura samo da izađemo iz Irske i Velike Britanije i da dođemo na kontinent. Ljudi to ne vide i ne uzimaju u obzir. Kada je Jamie probao dobiti svoj stari posao u kazališti, prijatelji su mu se smijali.

Ključno je da imamo vezu s organizatorima koja funkcionira. Večeras je za sada sve ok. U Italiji nije bilo ok, i to mi nema smisla, jer su izgubili nas kao mušteriju,a takva sranja se stalno događaju u ovom biznisu. Mi smo svi čvrsti dečki, svi smo u ovome biznisu već neko vrijeme i svima nama su roditelji bili glazbenici i svi znamo kako stvari stoje. Ako ja budem morao ići na Facebook napisati talijanskim fanovima što se dogodilo, napraviti ću to. Neću šutiti i biti miran. Ovaj biznis je pun korupcije do pakla i nazad. Ima dobrih promotora, ima dobrih ljudi i njih je oko 80%, ali onih ostalih 20% uništavaju sve oko sebe.

SG: Eto to je to. Hvala vam na intervjuu.
Jamie: Nema na čemu. Samo bih za kraj htio dodati da smo jako uzbuđeni što smo ovdje i što ćemo nastupati tu.