Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 852


Iako prehlađen i već pomalo umoran, osnivač indie-folk skupine Woodpigeon, Mark Hamilton rado je pristao popričati s nama. Nakon koncerta, na klupi ispred velike dvorane Teatra &TD, uz čaj i ponešto smijeha Mark nam je otkrio što inspirira njegove pjesme, kako se uopće počeo baviti glazbom, je li na pomolu novi album te još nekoliko zanimljivih stvari o kojima čitajte u nastavku.

Za početak mi recite nešto o tome kako je uopće nastao Woodpigeon.
Bilo je to 2001. ili 2002. godine kada smo Malcolm, koji je večeras svirao sa mnom, i ja svirali neke glupave instrumentale po ulicama Edinburgha. Jedna takva svirka završila je tako što sam na ulici razbio gitaru. Nešto nakon toga vratio sam se u Kanadu i odlučio da želim biti renesansni čovjek1 koji će čitati knjige i baviti se slikanjem. Tako sam počeo pisati pjesme, iako mi to nikad nije bila namjera. Zapravo, nikad nisam planirao raditi ovo što radim danas.

Prvo ime koje ste koristili bilo je „Woodpigeon Divided By Antelope Equals Squirrel“. Što Vas je potaknulo da izaberete to ime?
Malcolm je nacrtao te tri životinje i pomislio sam kako bi dobro taj crtež izgledao na majici. Zaista je zakon. (smijeh)

S obzirom na da ste prvo svirali instrumentale na ulicama, kako je teklo snimanje prvog albuma?
Nisam imao pojma što radim. Nikada nismo svirali uživo, nisam znao koje akorde koristiti niti išta od toga zapravo. Želio sam napraviti taj album, ali trajalo je toliko dugo. Ipak, nakon što smo ga završili i preslušali, shvatili smo da to zapravo i nije najbolje (smijeh), stoga je trebalo neko vrijeme da izađe van. Album je nastao kao i sve što radim: jednostavno uskočim u nešto bez da znam što ću učiniti, samo dam sve od sebe. Mogu reći da je upalilo.

Odakle crpite nadahnuće za svoje pjesme?
Inspiriraju me tragedija, emocije, romantika, avantura i brojne druge stvari. Smatram da ako hodaš uokolo i nisi inspiriran stvarima oko sebe, onda nešto ne valja ili si možda jednostavno u krivom dijelu svijeta. Inspiriran sam cijelo vrijeme, čak i ovdje. Prvi put kad sam došao u Zagreb bila je jesen, bio sam jako mlad i još k tome ''backpacker'' (osoba koja na put oko svijeta nosi samo ruksak, op.a.). Bio sam bolestan, opet (smijeh). Patio sam od strašnih mučnina i nisam nigdje mogao naći hranu. Jedino što je bilo otvoreno kasno navečer bio je McDonald's od kojeg mi je bilo samo još gore. Idući dan pronašao sam park s velikim masivnim vratima, nedaleko od kolodvora. Sa slušalicama u ušima legao sam na klupu i zaspao, a kad sam se probudio lišće je opadalo. To je bio jedan od najljepših prizora u mom životu, toliko inspirativan. To je ono čega se sjetim u vezi ovog grada svaki put kad dođem.

To je zaista lijepo!
Istina, od toga zaboravim koliko mi je bilo muka. (smijeh)


 
Čime se još bavite u slobodno vrijeme?
Inače radim u narodnoj knjižnici u Calgaryju gdje pomažem ljudima s invaliditetom i onima koji ne znaju engleski jezik; to su pretežito došljaci u Kanadu koji se još prilagođavaju. No, prošli tjedan sam se preselio u Beč.

I koliko dugo planirate ostati u Beču?
Ne znam. Jedan dio moje obitelji potječe iz Škotske, a jedan upravo iz Beča. Volio bih ostati dokle god se osjećam ugodno. S obzirom da imam 33 godine, ne volim se više seliti uokolo kao prije. Vidjet ću, mislim da čovjek uvijek zna kada je vrijeme za otići.

Vaš  posljednji album naziva se Die Stadt Muzikanten. Zanima me koliko je priča o Bremenskim gradskim sviračima2 utjecala na sam album.
Moja baka je iz Bremena tako sam od malih nogu znao za tu priču. U hodniku kuće u kojoj sam živio bio je veliki smeđi ukrasni tanjur s te četiri životinje, stoga je priča bila uvijek oko mene. Polagano sam počeo razmišljati o tome što ta priča predstavlja i jednostavno mi se svidjela ideja o tome da glazba tjera sve ono loše.

Pripremate li uskoro izlazak novog albuma?
Da, album je završen prošli tjedan i baš sam ga tad preslušao po prvi put. Veoma je drugačiji, uzbuđujuć. Zaista mi se jako sviđa i veselim se tome što će ga uskoro čuti i ostali ljudi u  svijetu. Od 2009. godine kada sam počeo raditi na njemu bio je sagrađen i srušen do temelja, a zatim ponovno sagrađen. Nažalost, ne mogu sa sigurnošću reći kada će izaći. EP3 bi također trebao ugledati svjetlo dana, vjerujem u siječnju iduće godine.

Postoji li možda neki koncert koji Vam je posebno ostao u sjećanju?
Od svih? Hm, mogao bih biti otrcan i reći da je to prvi put kad sam svirao u Zagrebu (smijeh), ali to je istina. Prvi put kad sam došao ovdje pomislio sam: ajme tu ima toliko stolaca, nikad nisam tu svirao, nitko se neće pojaviti, pa ja sam lud. Ali ipak ljudi su došli. Sjećam se i još jednog, taj je bio u Glasgowu. Mislim da nam je to bio šesti koncert po redu, Malcolm je bio sa mnom, a mislim da čak i Bart. Imali smo kratku probu na parkiralištu prije nego što smo ušli na pravu svirku, bio je to takav kompletan, ali fenomenalan nered.

I za kraj, imate li kakvu poruku za svoje fanove i čitatelje portala SoundGuardian?
(stanka i smijeh) Pa rekao bih, ne ostajte dugo budni i popijte svoje vitamine inače ćete se razboljeti poput mene. Također pazite što jedete u zemlji koja vam je nova.

Što dalje od McDonald'sa?
(smijeh) Nema McDonald'sa, pogotovo ako ste naviknuti na kanadski McDonald's. Morate se držati onog što znate.
 
Hvala na ugodnom intervjuu, Mark, želimo Vam brz oporavak i skori povratak.
Svakako, hvala!