×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 852
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

 
Neposredno prije koncerta Apocalyptice u zagrebačkom klubu Boogaloo, popričali smo sa Paavom Lötjönenom jednim od čelista te finske hard rock/heavy metal grupe. Apocalyptica žari i pali europskom scenom već 15 godina (a od 2007. godine i svjetskom) i to od izdavanja njihovog prvog albuma Plays Metallica By Four Cellos, koji je postao instant hit među metal fanovima. Ovo im je treći put da gostuju u Zagrebu i u nastavku možete pročitati najzanimljivije dijelove razgovora s Paavom.


Izlazite na pozornicu za manje od sat vremena, jeste li uzbuđeni ili su Vam koncerti već postali rutina?

Ne, ne! Svaki nastup je uzbudljiv trenutak. To nam je vrhunac dana. Mi putujemo po svijetu preko 15 godina i odsvirali smo preko 1000 koncerata (ili imali smo preko 1000 nastupa) i nikad mi ne dosadi svirati na koncertima.

Znači bolji vam je osjećaj svirati na kocertima nego snimati album?
Ne može se to usporediti, to su totalno dvije različite stvari. Ali kada svirate u živo tu uvijek ima magije. Svaki nastup je drukčiji i unikatan i mi još uvijek uživamo u tome i volimo svirati uživo.

Ako se ne varam, ovo je vaš treći koncert u Zagrebu. Zašto se uvijek vraćate i dolazite točno u Zagreb?
Ne znam. Pitajte našeg agenta. Mi uvijek pokušavamo svirati u različitim gradovima i u što više država, ali naravno ne možemo svirati u apslutno svima. Uvijek se mora birati i u većini puta taj izbor nije u našim rukama. To ovisi o agentima i globalnim promotorima, a u krajnju ruku i o tome da li nas ljudi uopće žele ovdje. U principu postoji stotine različitih razloga, ali je bitno to što smo zbilja sretni i uzbuđeni što smo ponovno ovdje.

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2011/07/paavo/2.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2011/07/paavo/2m.jpg, Paavo & Goran, Center}
 
Kako izgleda vaš dan na turneji kada ne svirate? Da li se puno zabavljate i partijate?
Hahaha evo, jučerašnji dan je bio izvrstan primjer - zadnji koncert nam je bio u petak u Češkoj i vožnja je bila poprilično duga do ovdje. Vozili smo se busom cijelu noć i bila je velika gužva na granici, tako da smo stigli u Zagreb jučer oko 4 popodne. Nakon toga smo išli na večeru, vratili se u hotel i onda opet nazad u grad da popijemo par pića. Oko ponoći smo bili nazad u hotelu, tako da kad bolje razmislim i nije bila neka luda noć. Ponekad zna biti baš ludo. Trudimo se partijati što više možemo, ali drugi dan želimo ponuditi dobar nastup tako da moramo biti u dobroj formi. Imamo striktna pravila da ne pijemo alkohol prije koncerata, jer ako popijete sam dva piva pada vaša koncentracija i razina energije i nastup više ne može biti tako intenzivan i kvalitetan. Neki bendovi možda mogu svirati pijani, ali mi to ne želimo. Želimo ponuditi što je moguće bolji show našoj publici i ljudima koji su kupili karte.

Ovo će večeras biti moj 5 koncert Apocalyptice i moram reći da je svaki put atmosfera bila nevjerojatna, isto kao i publika i sama muzika. Od albuma Worlds Colide ste postali dosta popularni i u SAD-u pa me zanima postoji li kakva razlika u reakciji publike na vašu muziku u SAD-u i Europi?
Da, moram priznti da i je malo drukčije. Ali isto tako i unutar Europe postoji dosta velika razlika između nekih zemalja. Rekacija najviše ovisi o samim ljudima i njihovoj osobnosti i karakteru. U Americi postoji razlika i između istočne i zapadne obale, npr. totalno je drukčij svirati u Texasu ili u New Yorku. Rekao bih da je američka publika puno otvorenija i oni su uvijek jako uzbuđeni, kako im i inače priliči. I to nam se jako sviđa, ali u drugu ruku mi na našim nastupima sviramo i osjećajne i mirne pjesme, a Amerikanci za to vrijeme pričaju!? To je Amerika! Na primjer kad odemo u Francusku, publika je jako divlja, ali kada dođu mirne pjesme svi su jako tiho i žele ih pažljivo slušati i uživati u muzici. Ako netko slučajno i počne pričati, ljudi oko njega mu odmah počnu prijetiti tako da brzo ušuti. Vidjet ćemo večeras kakvi su Hrvati!

Zadnji album vam se zove 7th Symphony i sadrži osam instrumentalnih izvedbi od kojih ih je većina dosta simfonična. Znači li to da postajete nostalgični i da u budućnosti želite svirati više klasične glazbe?
Da, neke pjesme su vrlo akustične, ali se u imenu samog albuma nije ciljalo na simfoniju u punom smislu riječi. To je naš sedmi album i on sadrži dosta simfoničnih elemenata u progresivnim pjesmama. Tradicionalno, simfonično i znači progresivno, dakle postoji progresija od početka prema kraju. Mnoge simfonije kao da su žive, imaju priču, tako i naše pjesme imaju svoju priču. A što se tiče sviranja klasične glazbe, ne znamo još. Nemamo planova za budućnost što se toga tiče. Odraditi ćemo ovu turneju, pa ćemo napraviti kratku stanku. Imamo isplanirano nekoliko velikih projekata za iduću godinu, ali ne želim o tome još za sada pričati. U svakom slučaju bit će jako zanimljivo.

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2011/07/paavo/3.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2011/07/paavo/3m.jpg, Paavo & Goran, Center}
 
Jeste li ikada pričali s vašim učiteljima što su vas učili svirati violončelo? Što oni misle o vašem „naprednom“ stilu sviranja?
Eicca i ja smo imali istog učitelja jako dugo i da, još uvijek smo u kontaktu s njim. On nam je poput prijatelja, svaki put kada snimimo novi album on nam napiše kritiku. Kaže što mu se sviđa, a što ne.

Kada pišete pjesmu, da li je odmah pišete kao pjesmu koja će sadržavati vokale ili to tek odlučite nakon što ju poslušate?
Nikad se ne zna. Sa svakom pjesmom je drukčije, svaka pjesma je druga priča. Većinom puta znamo prije pisanja da za pjesmu planiramo da bude uz vokalnu izvedbu, jer je to ipak drukčiji način skladanja kao da skladate čistu rock pjesmu, dok je skladanje progresivne pjesme ipak nešto drukčije. Ukratko je odgovor da ili možda.

Sada pitanje koje su vas već sigurno pitali stotine puta! Da li je zbilja bilo potrebno da snimite pjesmu Beautiful svirajući potpuno goli? Zar se zbilja čuje razlika između te izvedbe i drugih koje ste snimili?
Naravno da se čuje razlika! Može se osjetiti. Ako si mlad muškarac, možda i ne možeš, ali ako si žensko možeš. Dakle, nemoj se zamarati time, ti to ne razumiješ. Ako ništa ne osjećaš hetero si, a ako budi nekakve osjećaje u tebi onda bi trebao izaći iz ormara. Ona definitivno to osjeća (kaže dok gleda lijepu djevojku u pripijenim hlačama koja prolazi pored nas).

Možeš li nam reći još nešto o vašem zadnjem albumu, nešto što možda ne znamo?
Snimili smo ovaj album sa producentom Joeom Barresijem, koji je radio albume za Tool, Queens of the Stone Age i zbilja je bilo inspirativno raditi s njime. Prethodni album nam je producirao Jacb Hellner koji ima totalno drugi pristup i način rada. Naučili smo puno novih stvari, naročito što se tiče eksperimentiranja sa zvukom, drukčijim efektima, pedalama. Na ovom albumu se može čuti dosta efekata, ali isto tako je htio dosta akustičnih, klasičnih pjesama, poput Beautiful. Ali ga je svejedno šokiralo „What are those guys doing? Playing naked!?“ To za Amerikanca nije baš prihvatljivo, ali je za Fince to normalno. Mi idemo skupa u saune goli.

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2011/07/paavo/4.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2011/07/paavo/4m.jpg, Paavo & Goran, Center}
 
Za nekoga tko je počeo kao tribute bend da li još uvijek imate neke bendove od kojih vučete inspiraciju? Ako da, koji bi to bendovi bili?
U ovom trenutku ne želimo raditi nikakve obrade pjesama. Jedino smo napravili jednu za časopis Metal Hammer koji je objavljivao tribute kompilaciju za Black Sabath i puno bendova je odradilo tu kompilaciju zajedno sa nama. Ta pjesma se može čuti i negdje na special edition CD-u kao bonus track. Trenutno nemamo takav ugovor, možda ćemo kasnije nešto tako i raditi.

Postoji li lista želja pjevača i pjevačica sa kojima želite raditi? Osobno, želio bi čuti pjesmu sa Tarjom Turunen.
Čuli smo tu želju već nekoliko puta. Prije je to bilo preočito, sada nakon nekoliko godina je moguća takva neka suradnja. Uvijek postoji lista želja kao npr. James Hetfield, Björk, Tom Waits li tako nešto. To su sve ljudi sa karakterističnim glasovima i sa jakom aurom.

Planirate li možda nekakvu veliku suradnju za vašu 20-u godišnjicu? Nešto veliko, kao naprimjer zajednički album sa Metallicom!
Zar bi vam se tako nešto svidjelo? Hahaha Da, možda i hoćemo, možda ponovno snimimo cijeli prvi album sa James Hetfieldom. Još u principu nemamo takvih planova, ta godišnjica je još dosta daleko.

Kakvi su vam još planovi za budućnost, osim tih par projekata?
Biti ćemo na turneji cijelu ovu godinu i proljeće i ljeto iduće godine. Onda ćemo imati malu pauzu, pa nam nakon toga dolazi taj veliki projekt za godinu dana. Mi idemo godinu po godinu, desetogodišnji plan se možda radio u sovjetskom savezu, ali ne u Apocalyptici.

Trenutno je zanimljiva situacija u muzičkoj industriji. Ja bih rekao da će za dvije godine nestati sve muzičke kompanije. Nitko više neće kupovati albume, možeš biti online cijelo vrijeme i slušati muziku. To je super za slušatelje, ali će promijeniti cijeli koncept muzičke tehnologije, bendova, produciranja albuma, skupljanja novaca za produkciju. To će biti OK za velike bendove, ali veliki problem za nove male bendove. Za kvalitetan album je potrebno barem 100.000 eura, a bendovi koji to ne mogu skupiti turnejom su u problemu. Mi smo srednji bend, zaradili smo nešto, nemamo ništa na bankovnom računu, ali smo zato pametno investirali. Postoji izvrstan novi sistem za financiranje albuma. Jeste li čuli za pledgemusic.com? Tamo ljudi kupuju opciju na album, uplaćuju određeni iznos koji pledge skuplja kao banka dok ne dostigne iznos dovoljan za produkciju albuma. Tada bend snimi album s tim novcima i ljudi dobiju album, a ako se ne skupi dovoljan iznos onda dobiju povrat novca.

Vrijeme nam je isteklo, puno vam hvala i želim vam dobar nastup večeras.
Hvala vama, vidimo se u dvorani.