Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 852
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

1

Diktafonolizirani razgovor kao materijalni svjedok jedne ugodno provedene večeri u parku ispred zagrebačke Bookse..

Ne sjećam se kada je zadnji puta u Hrvatskoj neki kantautor pobrao toliko medijske pozornosti kao Luka Belani posljednjih mjesec dana. Očito, njegova glazba je pritisnula prave gumbiće kod pravih ljudi i kolo stvaranja nove glazbene zvjezd(ic)e je pokrenuto.

Lukin skorašnji nastup na T-Mobile INmusic festivalu i nedavno izdan album Changin' Chapters bili su dovoljno dobri razlozi da sa njim malo popričamo i zauvijek razriješimo onu čestu zabunu: “Luka Belani? Aaaa, poznato mi je to ime! Da to nije onaj glumac iz one naše sapunice?!”. Ne, nije.

Zadnje vrijeme se stvarno puno piše o tebi, je li to proizvod dobrog PR-a ili si postao hiperproduktivan, naletio na prave ljude u pravo vrijeme…?
Pa, kombinacija svega toga. Baš me nedavno frendica pitala, nakon što je izašao intervju za Jutarnji, “Tko ti radi PR?”, a odgovor je bio “Album”. Stvarno nemam nikoga tko za mene radi sa medijima i govori im “Dajte ovo objavite” i da pazi šta se objavljuje..

Nitko iz Aquariusa nije zadužen za taj dio posla?
Oni šalju newsletter, kao i za sve svoje izvođače. Kaži da neki novinari za pojedine albume čak niti ne odgovore jesu li zainteresirani recenzirati, a kamoli nešto više. Tako da album najveći PR radi sam za sebe, uz podršku labela. Jedino, evo, tvoj kolega Antonio Hadrović mi je PR u smislu da mi smišlja najave. Imam sreće da sam pogodio odličan team ljudi. Znači, od producenta do benda i studija gdje radimo. Producenta su pojedinci iz glazbenih krugova prozvali Che Guevarom hrvatske glazbene scene jer je potpuno svoj i jedan od najboljih tonaca u Hrvatskoj, a vjerojatno i jedan od top producenata. Također sam sretan što su oba albuma snimljenja u Morris studiju Mire Vidovića koji je poput studijskog pater familiasa. Poklopio se dobar materijal, super producenta, odličan studio i vibra.

Uf, kakav demagoški odgovor!
Haha, zašto demagoški?

A ono…zvuči kao “and the Oscar goes to” i onda kreće govor zahvale!
Ali to stvarno je jer mi je već malo neugodno jer uvijek nastupamo kao Luka Belani i nemam baš nekakve ideje za naziv benda tipa  “Luka Belani and something….”

Nastupaš sam ili sa bendom?
Sam i sa bendom. Kad je solo onda se to uvijek istakne kao Luka Belani solo i to su obično manje akustične svirke.

Imaš stalnu postavu ili se to izmjenjuje?
Stalna postava. Jedino nekad imamo saksofonista kao gosta, Ivo Prodan – Prodjo, poznatijeg partijanerskoj sceni.

Moraš li biti malo narcisoidan da bi nastupao pod svojim imenom, a imaš bend?
Nije to do narcisoidnosti nego sam počeo sam raditi i nastupati kao kantautor. Prvi EP nosi naziv “Out of this world” što je bilo jako konfuzno jer je pisalo samo to. Postovljalo se pitanje :”Jel to bend, što je to?”. Što mi i nije ispalo loše, jer već i prije nego je objavljen, dogodio se veliki odmak od toga. Tako sam počeo nastupati pod svojim imenom.

2

Da li ti uopće odgovara ova medijska pozornost i je li ti ok što upadaš u mainstream?

Pa, zapravo sam ravan prema tome. Drago mi je što se to dešava jer ljudi više zovu za svirke i puno je reakcija. Uz takve reakcije i ponude lakše je  dogovarati koncerte i bolje uvjete što je bitno kako bi se približili live produkciji kakvu želimo. I ljudi te doživljavaju ozbiljnije.

Recimo, da osvojiš album za Porina, da li bi to bila super stvar ili bi mislio “a u k****”?
S business strane je to vjerojatno bolje jer to drugima više znači, ali meni samome ne bi ništa predstavljalo jer Porin kao nagrada, po onome što sam vidio tko ga dobiva, meni stvarno ne predstavlja ništa.

Što bi za tebe, u Hrvatskoj, bio ultimativni znak uspjeha?
Hateri.

Hahaha, hateri. Kaj, to već nemaš?
Imam.

Hahaha, eto, znači, uspio si! I što hejtaju najviše?
Ma, dobro, to je zajebancija, ali to je normalno kada se desi puno PR-a odjednom ljudi uvijek pomisle tko se to gura, tko to pumpa, tko to plaća, a zapravo se dešava, nazovimo to “samo”. U principu funkcionira tako da netko proširi riječ, ljudi napišu recenzije i ako imaju utjecaja, skrenu pažnju na to.. Tako da dobivam dosta feedbacka sa raznih strana.

Da li kao glazbenik uopće možeš opstati na sceni bez da si potpisao ugovor sa nekom izdavačkom kućom?
Možeš.

A koje su ti onda prednosti toga da si na labelu?
Imam dobar deal sa Aquariusom i za ovaj album su stvarno dosta toga napravili. Trenutno mi je definitivno bolje da sam na labelu. Oni imaju neku svoju mrežu kontakta i dogovaraju intervjue sa radio urednicima i novinarima ili primaju upite od njih i proslijeđuju.

Ali internet je i dalje glavni medij širenja glazbe?
Da, ali recimo do radio stanica je stvarno nekada teško doći i tu definitivno pomaže label. Ljudi su prezaposleni i ne stignu sve nove stvari preslušavati ili nemaju interesa. Tako sam, recimo, došao u jednu emisiju bez da je voditelj ikada čuo za mene, ali uz takve pohvale je odlučio “riskirati”. Na kraju je njemu bilo super i doslovno je rekao “Oduševio si me”. Bio je to dobar test. Da sam ga tamo razočarao, bio bi to…

…Cut! Rez!
haha, da, bio bi Cut, veliki Cut!

3

Može li se u Hrvatskoj, trenutačno, živjeti samo od glazbe?
Neki uspjeh bi bio redovite svirke pod normalnim tehničkim i financijskim uvjetima.

Misliš da je to moguće?
Vjerujem da je moguće, ali isto ovisi o načinu života. Različiti su afiniteti i te kategorije su dosta klizne.

I u tom žanru?
U tom žanru teško, ali ima ovdje prostora kao i u susjednim zemljama. Cilj su ionako svirke po vani.

Privlači te život “on the road”, ono klasični rockerski stil života?
Da, naravno, jer da me ne privlači samo bih doma snimao pjesme i stavljao ih na web.

Da li ti je to ujedno i najljepši dio bavljenja glazbom - sviranje uživo i taj cijeli lifestyle?
Prije mi je snimanje bilo najzanimljivije. Sa svirkama se nisam najugodnije osjećao jer sam imao dosta pjesama, ponekad poludovršenih, i svirao u malom klubu za 30-40 ljudi i to sviraš konstantno autorske stvari uz poneki cover, ali u principu sam bježio od toga da me ne počnu shvaćati kao cover izvođačem. Bilo mi je čudno zašto ljudi uopće dolaze, ali onda sam se navikao na to.

Postoji li neki trenutak koji predstavlja prekretnicu u tom načinu razmišljanja?
Postoji. London.

Zašto London? Zbog reakcije publike, atmosfere…?
Bitna je reakcija publike jer su oni Englezi i njima ne možeš prodati muda pod bubrege. Što pjevaš, to pjevaš i ako je to dobro, onda je dobro, a ako nije, vjerujem da ti to i kažu

Znači, brutalno su iskreni?
U ovoj sferi, mislim da da.

Znači, smatraš da postoji velika razlika u kulturi slušanja koncerata između nas i Engleza?
Oni su poput klasične publike. Cijeli nastup šute, osim ako je baš pun pub pa se tu i tamo čuje nekakva priča jer ljudi jedu i piju, ali u principu su jako tihi. Tipa, između nastupa štimam gitaru i ništa drugo se ne čuje, a nije prazno (haha), dapače.

Tamo se dogodila prekretnica jer tamo nisam imao prijatelja koji bi me podržavali, nije bilo ekipe od dvadeset, trideset frendova i poznanica koji ti plješću i govore da si super. Svirao se, npr.,  u nekom pubu na sjeveru Londona za dvadesetak ljudi i tada sam shvatio da je to jedna vrlo iskrena situacija. Da mi to nije odgovaralo, ne bi se bavio ovime. Ali meni se svidjelo i tu sam zaključio da bi se stvarno volio baviti time, neovisno o tome kakav je put to toga. To je moment.

Jesi ikada razmišljao o ostanku u Londonu?
Jesam, ali tamo je jako skup život, a ovdje imam neki svoj tim i smatram da je bolje da se sada skoncentriram na to da ovdje nešto izgradim pa se onda pokušam progurati prema van.

4

Čitajući recenzije tvojeg albuma, naišla sam na mnogo usporedbi sa John Frusciantijem, Neil Youngom. Da li ti to ide na živce ili ti imponira?
Ma, ne smeta mi. Imponira mi jer su to svi izvođači sa potpisom.

A jel te smetaju naslovi u kojima se spominje tvoj izgled. Ono… “Luka Belani izgleda bolje od Strokesa”?
To je dosta hrabra izjava! (haha)

Ne brine te što ti to kreira i određen imidž?
Na mene nikada mediji nisu utjecali na takav način, pa me to ne brine. Osim što neki epiteti koje pobrali mogu biti dvosjekli mač pa live nastupi moraju razvaljivati.

Ali utječe na publiku!
Ah, da…

Imaš li već neki fanbase (a da ti to nisu frendovi)?
Mislim da imam, primam puno reakcija, najviše preko facebooka. Otkada je izašla ova recenzija u Jutarnjem, stalno mi zvoni mobitel. Ostao sam iznenađen koliko neki mediji imaju utjecaja.

Kako si došao do nastupa na INmusicu?
U restoranu Gastronomadu sam imao svirku za Valentinovo pa je između toga i dovorena pressica nakon izlaska albuma. Između ostalih, na preporuku su pozvani ljudi iz Multikulture. Na pressici se pojavio njihov production manager kojem sam dao CD i rekao o čemu se radi. Nakon što je on to poslušao i nakon par mailova, kroz tjedan dana, dogovorili smo nastup na INmusicu.

Hoće ti to biti najveći nastup do sada?
Da, hoće.

Imaš tremu?
Ne zasada, ali se stvarno pripremamo.

A na T-mobileu su velike šanse da bude mnogo hatera, pa ćeš doživjet velik uspjeh!
haha

Ima neki prijelomni trenutak kada si odlučio “e baš se time želim baviti”?
Ima. Sa 19 godina, kada sam došao na faks. Počeo sam sve više raditi na svojim materijalima i tada sam shvatio da se želim time baviti.

Faks si završio?
Jesam, kao prvostupnik. Antropologiju i povijest.

Gledaš li na tu diplomu kao na neki back-up? “Ako ovo ne uspije…”
Ne, nikad ne razmišljam o back-upu.

Nekako mi se čini da je zagrebačka lokalna scena sve aktivnija u zadnje vrijeme. Postoji li neka solidarnost između vas?
Kada sam prije dvije godine svirao u Jazz klubu i kada je Dragaš pisao o toj nekoj sceni, nisam osjećao nekakvu povezanost sa njom. Sad mi čini da smo povezaniji.
 
Znači, vlada više scena individualaca?
U stvari da, ali otkako je Ante Perković pokrenuo program “Škrabica” u Booksi, upoznaš se i povežeš sa puno izvođača. Zatim je Adam Semijalac aka Bebe na Volé imao program “Sobarica” u Sobi gdje su se događale slične stvari. Iz moje perspektive to se sve događa u zadnjih godinu dana.

5

Koga slušaš u zadnje vrijeme?
Nekako više vrtim po jednu, dvije stvari od nekog izvođača…You Tube i slično, ali kako sam u autu često, preko iPhone-a slušam albume. “For Emma, Forever Ago” od Bon Ivera mi je možda jedna od najboljih ploča ikada, TV on the radio “Dear Science”,…

Da li manje slušaš glazbu otkada se više baviš svojom?
Da. Jednostavno se primim gitare i više sviram svoje stvari i razvijam nove ideje. Uz to, manje slušam stvari sad stariji, nego kada sam imao 16 godina.

Ja mislim da su to faze…
Da, jesu, ali recimo kada si mlađi puno više upijaš, više si znatiželjan, iako to ide u krug.

Jesi zadovoljan svojim albumom?
Jesam, jako.

Hoćeš li na sljedećem albumu mijenjati smjer?
Sljedeći će biti više akustičan. Plan je bio da paralelno snimamo dva albuma, da drugi i treći izađu zajedno, ali je to ispalo financijski prezahtjevno i mislim da bi ispalo najsretnije pa smo odlučili to malo razdvojiti. Nadam se da ćemo krajem ljeta krenuti u produkciju.

Jesi pristaša nekakvog glazbenom minimalizma ili si možeš zamisliti da na album utrpaš brdo efekata i poigraš se studijskim gadgetima?
Trenutno više idem na svirku. Htjeli smo jako iskrenu ploču, da sve mora biti sirovo, da nema muljanja.

Što znači muljanje?
Da ne zvučimo kao video igrica, snimano na sto kanala, razni synthovi, ovo ono….

Misliš da to nije iskreno?
Može biti iskreno, ali ne kod mene i u ovom trenutku. Htjeli najiskreniju produkciju koju smo mogli dobiti. Na prvim snimkama koje smo radili na laptopu, zvuk je krčao, tipa na stvari “Drifter” i nama je to bilo super. Taj smo zvuk htjeli dobiti i u studiju. Zapravo mi je jako drago što je album toliko hvaljen i što su reakcije odlične, a zvuk je toliko radikalan. Možda nije jako radikalan, ali svakako ne podilazi publici.  Jer, produkcija nije sound, a vjerujem da smo pogodili oboje.

Slušaš li privatno ikada te, kako ti kažeš, synth pop elektro mulikanalizirane bendove?
Pa, slušam, naravno. Nemam ništa protiv toga, nego gledam iz svoje perspektive. Trenutačno razmišljam samo na svirke i bend. Trenutno mi to nije faza, što ne znači da neće doći neka druga.

Nedavno si imao prvi veći nastup u kinu Grič. Jesi zadovoljan odazivom publike i samim nastupom?
Zadovoljan sam odazivom publike, a nastup mi je bio ok.

Koja je shema bila sa onom videoprojekcijom za vrijeme tvog nastupa, kada su odjednom počeli projicirati snimke slatkih životinja za vrijeme tvog nastupa? Pomalo freaky… Jesi znao za to ili se netko malo zaigrao?
Nisam ni vidio (haha.). Računalo je zakazalo.