Neki Reperi nisu samo neki reperi, već zanimljiv dvojac i izniman sastav dvojice mladića koji su na svom, neovisnom, debitantskom albumu udružili snage s mnoštvom muzičara i vokalista kako bi stvorili jedan novi i specifičan zvuk na hrvatskoj rap sceni. Album "Neke Žene", na kojem je dvojac radio protekle dvije godine, podijeljen je na tri dijela; prvi je obilježen akustičnim zvukom, drugi agresivnim pristupom dok treći služi kao pomalo sumorno zatvaranje priče. U prvom dijelu albuma pronalazi se i numera "Brzo će lito", koja je prethodila samom albumu, a može se pronaći na youtubeu uz animirani video uradak.
Zatim, neposredno nakon pjesme posvećene ljetnim danima, pronalazimo i himnu zadnjeg dana u tjednu, odnosno uradak pod imenom "Nedilja" - na čijoj je vokalnoj, kao i instrumentalnoj, realizaciji sudjelovao Alejuandro Buendija (Saša Antić, TBF). Skupa s Antićem i Nekim Reperima na instrumentalu su radili basist Frane Delić i gitarist Boris Kontak, iz Buendijinog popratnog benda "Sinovi", član Jeboton Ansambla, Deni Nurkić, kao i član splitskog benda Mind Zoo, Toni Ljubić - koji je pridonio "Nedilji" izniman solo na gitari.
Mladi reperski dvojac repera tu nije stao sa svojim suradnjama, već su svoje partnere planski odlučili izostaviti iz naslova pjesama kako bi mala iznenađenja održavala svježinu tijekom preslušavanja albuma. Kroz veći dio albuma provlače se melodiozni dijelovi u vokalnim izvedbama nekih žena - po čemu je album i dobio naslov. Na devetoj numeri "Tražin", osim ženskih vokala, na refrenu sudjeluje i skup muških vokalista kao potpora sudbonosnom tekstu dvojice repera.
Na pjesmama poput "Slow mo Kanye", Hopo i Šeks (Neki Reperi), satirom se uklapaju u ono što bi se moglo nazvati 'novim' stilom repa. Ironično i hiperbolizirano opjevavaju svoje imućno imovinsko stanje kao jako imućni mladi ljudi dok istu traku zatvaraju s audio isječkom u kojem se žale na stvaran nedostatak novca. Album se nastavlja razvijati tim tokom preko mračnijih pjesama "Izgoria" i "Želim ići Leći" do posljednje numere "Vibra", koja ipak ostavlja prostor pozitivnoj energiji za kraj, kao svojevrsno "hvala i doviđenja" slušateljima. Mix i mastering albuma u cijelosti je predan u pouzdane i iskusne ruke Krunoslava Licitara Macole, što označava ozbiljnost i dosljednost ovog projekta.
Ukratko, album je stilski eklektičan i pun iznenađenja pri čemu ipak čini konzistentnu cjelinu posvećenu primarno malim užitcima i svakodnevnim problemima koji su prisutni u životima većine ljudi.
