Nisam od onih koji će olako dodijeliti epitet „koncert godine“ pa tako to neću kazati ni za ovaj, ali ću iskreno reći da je ovo bio jedan od onih sjajnih „malih“, zabavno/edukativnih koncerta za sva vremena. Zabavan zbog nepatvorene i opuštene interakcije između Richarda Bone i prepunog, oduševljenog gledališta kojoj nije nedostajalo vrhunskoga humora (o tome nešto kasnije); edukativan zbog toga što smo prisustvovali vrhunskoj svirci s iskričavim i impozantnim improvizacijama svih članova benda koje su nagrađivane aplauzima na otvorenoj sceni. Sjajan zbog još mnogo elemenata (prvenstveno, opet, zbog ranije navedene fenomenalne svirke, odličnog prostora, primjerene akustike, rekao bih vrhunskog ozvučenja zbog kojega se kristalno čula svaka odsvirana nota i izgovorena riječ) koji su se posložili te večeri, tvoreći glazbenu avanturu koja će se, sudeći po aklamacijama razdragane publike, dugo pamtiti.

Ante Gelo je u sklopu 9. Makarskog jazz festivala Richarda Bonu najavio kao jednog od najznačajnijih glazbenika u posljednjih 20 godina, a što se nakon koncerta itekako može potvrditi. Kako je negdje napisano: „Richard Bona je virtuoz poput Jacoa Pastoriusa, vokala fluidnog poput onoga Georga Bensona, s osjećajem za harmoniju poput Joaoa Gilberta, a sve to upakirano u afričku glazbenu kulturu“.

Za razliku od anemičnog zagrebačkog koncerta od prije koju godinu, kad je bio vidno neraspoložen i kad je u znatnoj mjeri izostala interakcija s publikom, očito se dogodilo da su mediteransko podneblje, oborita riba i vrhunska vina oraspoložili Richarda Bonu, koji je istaknuo da bi se rado doselio u Makarsku – uz, dakako, odobravanje prisutnih. Usput je pitao publiku kako se zovu žitelji Makarske, na što je po očito unaprijed priređenom scenariju odgovor Makarani ponovio kao Makaroni.

„Lijep je London, ali tamo umjesto svježe ribe možeš dobiti samo fish and chips“, zajedljivo je Bona komentirao vrh britanske gastronomske ponude.
„Ovo nam je prva turneja nakon izbijanja covida, započeta je u svibnju, pravi je užitak nanovo svirati u živo i mogu reći da smo baš sretni gadovi“, kazao je Bona, predstavivši u naslovu navedenu „mafiju“: Nicolas Viccaro na bubnjevima, Napoletanci Ciro Manna na gitari i Alesandro Scialla na klavijaturama, te izvanredni Alexandre Herichon na trubi. Ne krijući zadovoljstvo zbog pozitivnih reakcija iz publike, kazao nam je: “Smirite se malo, Putin dolazi.“

Kroz mješavinu predivnih, toplih ritmova i impresivnih improvizacija mjesta se našlo i za dvije skladbe Jacoa Pastoriusa, još jednog vanserijskog basiste kojega Bona spominje s očitim ponosom i poštovanjem – „Dreamland“ i „Teen Town“.

Prilikom izvedbe „Dreamlanda“ zaintrigirao je publiku obećavajući kao nagradu majicu i novčanik iz svog web shopa onome tko pogodi naziv pjesme, što ipak nikome nije pošlo za rukom. Inače, od prodaje sa svog shopa Bona rado pomaže ljudima u nevolji kojima je voda luksuz, na što je dobio dugotrajan aplauz.

Zafrkantski raspoložen, najavio je jednu od svojih skladbi inspiriranih Indijom pod nazivom „Shiva Mantra“, što prevedeno na hrvatski glasi – „Shiva Mantra“.

Kulminaciju njegovog humora dočekali smo pred sam kraj koncerta kada je, očekivano, uključio publiku, nagovarajući najprije ženski dio publike da pjeva refren Sen, Sen, Sen iz istoimene pjesme „O Sen, Sen, Sen“, da bi u prvome redu primijetio muškarca koji se rado priključio ženskim vokalima. Reakcija je bila neočekivano duhovita: „This guy must be from Zagreb“. Ne znam odakle mu je to palo na pamet, no izazvalo je dugotrajne salve smijeha.

I kad su se svi digli na noge, dobro raspoloženje u hipu se pretvorilo u plesni studio, jer tko može ostati hladan na rock'n'roll u izvedbi jednog od najboljih basista i njegove raspoložene družine koji su se dugo i iskreno zahvaljivali razdraganoj publici.

Inače, u publici su primijećeni i vrsni splitski glazbenici čije su reakcije bile nepodijeljene glede kvalitete svirke i cjelokupne atmosfere ovog zaista odličnog koncerta. Jedan od njih je nakon zagrebačkog koncerta „prestao razgovarati“ sa RB, da bi se nakon ovog koncerta pod hitno „pomirio“ s ovim vrckavim, izvanrednim basistom i plodnim kompozitorom.