facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Safari Disco Club

Bookmark

Data

Released Ožujak 2011
Format Albumi
Vrsta Pop / Synthpop / Club/Dance
Dodano Petak, 06 Svi 2011
Žanr Electronic
Broj diskova 1
Edition date 2011
Država EU (Francuska)
Etiketa Barclay
Edition details Datum objave: 14. 3. 2011.; Snimano: Recreation Center Studio (Brittany, France); Produkcija: Jean-François Perrier, Tanguy Destable i Siriusmo
Tags

Review

Yelle su svojim prvijencem Pop Up bili izvrsno revitaliziranje electropopa i ne treba se čuditi uspjehu i izvan granica Francuske. Četiri godine do sljedećeg albuma su promašena taktika jer su se u međuvremenu dogodile Ladyhawke, Robyn, Lykke Li i, u krajnjoj liniji, Lady Gaga koje su ispucale gotovo sve relevatne trikove u tolikoj mjeri da su ih počele ponavljati (potonja pogotovo). Čovjek bi očekivao da su u ove četiri godine Yelle i njeni suradnici osmislili novu paletu zvukova kao protunapad na teritorij koji su među prvima zaposjeli, no ništa od toga.

Safari Disco Club je solidan album, no nije ništa novo u odnosu na već davni debi. Ovaj album u krajnjoj liniji jest više pop, ali ne toliko da bi mogao biti proglašen zaokretom u zvuku. Očekivani uspjeh bi zbog toga mogao izostati, iako se radi o jedanaest solidno odrađenih pamtljivih melodija.

Drugi problem je uloga benda u cijeloj toj priči. Yelle je vokalom očita, no gdje su GrandMarnier i Tepr? Uloga koja im je ovdje pridana je tek stiskanje gumba za određene efekte na i oko Yellinog glasa. Kad se tome još pri doda i girl power filozofija cijele priče, Yelle postaje one woman band.

Ti efekti kojima se Yelle (ovaj put kao bend) tako rado bave najčešće zasjenjuju cijelu pjesmu i Julien (Yelle kao osoba se tako zapravo zove) dječji glas. Računalne majstorije su dobro reproduciranje naučenog iz osnova synthpopa i kibernetizacije glazbe iz informatičke revolucije devedesetih uz miješanje atmosfere osunčanosti i pozitivnosti, no kao takve dosta često postižu suprotan efekt i usisavaju pjesme, a u krajnjoj liniji i cijeli bend. Tu se gubi Yellina osobnost, karakteristika koja je u današnjoj pop glazbi i bitnija od pop glazbe same.

Ono što bi Yelle od masovnog zaborava moglo spasiti je Katy Perry koja ih je angažirala kao predgrupu na svojoj California Dreams turneji. Prilika je to da ih vide milijuni i da povuku barem dio dio globalnog Katynog auditorija. To će biti kompromis u kvaliteti, no nešto se učiniti mora jer Yelle još uvijek ne zaslužuju da propadnu.

Ivan Glazer

Hits 1180

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42