facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Siječanj 1972
Format Albumi
Vrsta / Art Rock / Prog-rock / Contemporary Pop/Rock
Dodano Utorak, 14 Listopad 2014
Žanr Rock
Length 36:36
Broj diskova 1
Edition date Siječanj 1972
Država Germany
Etiketa A&M Records
Catalog Number 86 560 IT
Edition details Datum objave: 23.1.1973.; produkcija: Rick Wakeman; snimano: veljača - listopad 1972, Morgan i Trident Studiji
Tags Rick Wakeman

Review

Osoba koja je svirala mellotron u svima dobro poznatoj Space odity (doduše za skromni honorar od svega 9 britanskih funti);  klavir,  u isto tako poznatima  Morning has broken, Life on Mars i Absolute begginers, svakako zaslužuje par riječi u rubrici Albumi  iz prašine. Dodatni kredit toj tvrdnji  pridonosi činjenica kako je Wakeman možda najpoznatiji kao klavijaturist dobro poznatih Yes.

U glazbenim kuloarima poznat je kao  multi instrumentalist koji je s lakoćom vrsnog meštra savladao sve tajne sviranja na klavijaturama, pa je tako na ovom uratku prezentirao umijeće sviranja  na Steinway  koncertnom klaviru, Hammond C-3 orguljama, mini moog sintetizatoru, RMI električnom klaviru, hapsikordu, mellotronu 400-D, cijevnim (crkvenim) orguljama…  Za napomenuti je kako je kao inovator gurao ideju razvoja, doduše sasvim nepoznatog instrumenta naziva Birotron. Isti je napravljen u svega pedesetak primjeraka, a neke od njegovih performansi danas možemo pronaći kod Korga M3, Korga  Oasis.

Prvi album u njegovoj karijeri upravo je njegovo glazbeno viđenje karaktera najbrutalnijeg, najnemilosrdnijeg engleskog kralja, točnije  njegovih šest  žena, koje iz uglavnom političkih razloga, mijenjao kao čarape. Wakeman  tom prilikom napominje kako krajnji rezultat prikaza pojedinih aktera i nije u suglasnosti s poznatim povijesnim činjenicama. Licenca poetica doslovce.

Iako je produciran i odsviran u razdoblju Veljače i Listopada 1972,  izdan je godinu dana kasnije kada  je stekao epitet jednog od najboljih pop albuma, da bi dvije godine kasnije postigao zlatnu tiražu, te je na taj način još više etablirao tada sveprisutan, popularan trend  tkz. konceptualnih albuma.

Kao što je jednom prilikom kazao Broj 1, lider poznate TNT grupe : Ako želiš pobijediti ne smiješ gubiti, tako je identičnu situaciju  predočio Wakeman sam sebi, svjestan činjenice kako je izdavanje prvijenca uvijek je osjetljiv trenutak prepun nervoze, treme i neprospavanih noći, dok  za drugu priliku trebaš biti pravi srećković  – sve svoje znanje i  iskustvo prezentirao je upravo na ovom albumu.

Instrumentalnu pomoć potražio je , sasvim normalno, od ljudi njemu najbližih : Chris Squirea  na basu, Steve Howea  na gitari, Bill Bruforda  na udaraljkama. Poznata imena?. Naravno, riječ je o članovima bivšeg benda, ranije napomenutih – Yes. Ne spomenuti ovom prilikom Ray Coopera, poznatog session bubjara koji je, btw, svirao s imenima kao što su George Harrison, Elton John, Eric Clapton, Billy Joel… te još jednog bubnjara , Alan Whitea (svirao s John lennonom, Ginger Bakerom, Joe Cockerom), kao i Dave Cousinsa na električnom banju,  bila bi prava sramota. Eminentna, zvučna imena s dugim i priznatim stažom u pravilu ne moraju biti nikakva garancija kvalitete finalnog proizvoda (sjetimo se samo propalog projekta Blind Faith), no u ovom projektu u kojem je epicentar sam Wakeman, učešće drugih svelo se uglavnom na instrumentalnu dimenziju ovog projekta.

Mana gotovo svih konceptualnih albuma sadržana je u nekonzistentnom materijalu kao nepobitnoj činjenici. Glavna nit se više-manje ponavlja u nešto  izmjenjenim varijacijama, a uvrštavanje glazbenog „škarta“ nije nikome strana. Wakeman je odabirom likova s ovog albuma lukavo izbjegao gore navedeno, naime svaki lik ima svoju dionicu, temu. Da li su sve pojedine kompozicije ujednačene, te da li se sviđaju svima – to je neka sasvim druga priča.

Otvarajuća Catherine Of Aragon napravljena je u najboljoj tradiciji miksanja rock glazbe s onom klasičnom, prekrasni zvukovi klavira i klavičembala naprosto dominiraju uz pametno nadograđene mješovite vokale.

Slijedeća Ann Of Cleaves ustvari je, makar po meni svojevrsni homage opusu grupe Yes, naizgled neusklađene improvizacije u najboljoj tradiciji progresivne glazbe 70 – tih godina protežu se u ovom „brzacu“ koji strši tematski u odnosu na ostatak materijala.

Treća žena s prve strane albuma zove se Catherine Howard, a njena glazbena vizija svojevrsni je mix klasične glazbe i glazbe koja je dominirala u vrijeme radnje  filma  Žalac, s dominirajućim mellotronom koje plete grandioznu pozadinu glavnoj temi, koja pak neodoljivo podsjeća na klavirske partiture slične onima koje je popularizirao Richard Clayderman. Ukratko vrlo dobro posložena kompozicija po kojoj je ovaj album i najprepoznatljiviji.

B stranu otvara Jane Seymour  jedina Henrikova žena  koja je s njim podijelila posljednje počivalište, uz činjenicu što mu je rodila i princa Edwarda. Cijelom kompozicijom dominira prekrasan, jedinstven zvuk crkvenih orgulja ala Bach, pomiješani s zvukom sintetizatora, tvoreći naizgled nespojivu kombinaciju.

Anne Boleyn predstavlja nam je kao najdosadniji lik od njih šest, to je samo svojevrsna demostracija Wakemanovih sviračkih umijeća sa,pri samom kraju,ubačene himne The Day Thou Gavest Lord Hath Ended – E.J.Hopkinsa.

Posljednja kompozicija Wakemanova je vizija Catherine Parr s pomalo ukradenim asocijacijama  na Slike s izložbe – M.P.Musorskog.

Onaj tko ne preferira hibrid klasične glazbe i rock glazbe, ovaj uradak će mimoići u širokom luku; onaj tko uz taj hibrid ne trpi niti progresivu koja se vezala uz grupu Yes – od ovog će uratka pobjeći brže od ptice trkačice. Svima ostalim ipak preporučujem odvajanje vremena za makar površno slušanje.

Wakeman se zasluženim prodorom ovog albuma kako kod publike, tako i kritike osjetio ponukanim da po sličnom receptu glazbenoj sceni podari još konceptualnih albuma koji nisu bili dorasli prvijencu kako po kvaliteti, tako i po idejama. Njihovi nazivi bili su: Put u središte Zemlje i Mitovi i legende o kralju Arturu i vitezovima okruglog stola.

Đorđe Škarica

Hits 1624

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42