Review
Zagrebačka grupa Terminator nedavno je objavila svoj drugi studijski album pod naslovom „Glad”. Bend postoji već šest godina i svira u odličnoj četveročlanoj postavi koju čine Dinko Pasini na gitari, Ivo Dunat na basu i Željko Kožar na bubnjevima, a predvodi ih Katarina Vukadin, pjevačica i autorica tekstova. Prije tri godine objavili su album prvijenac pod naslovom „Ovo nije raj”. Bilo je na njemu nekoliko poznatijih pjesama kao što su „Rubikon dama”, „Prokleti zec” i „Ovo nije raj”, koje su kasnije ՛podebljane՛ spotovima pa su tako postale i zapažene, dok je Terminator stekao i krug svoje publike. Odmah na početku treba reći da Terminator izuzetno dobro zvuči uživo u što sam se i osobno uvjerio jednom prilikom u Močvari u rujnu 2021. godine. Dojmljiva je njihova uvježbanost i enormna sviračka energija. Na tom su koncertu uz pjesme s prvog albuma svirali i neke nove koje su zvučale izuzetno dobro.
A onda je nastupila pandemija Covida s negativnim popratnim pojavama poput lock-downa, zabranom nastupanja i okupljanja, ograničenjima, potvrdama i maskama. Ukratko, najteži izazov za sve koji su se bavili i bave se glazbom. Tijekom toga vremena ni Terminator, naravno, nije mogao nastupati, što je bila prava šteta. Ali, nisu se dali pokolebati. I dalje su marljivo radili i uvježbavali novi materijal. U stvari, nove su pjesme počeli raditi odmah nakon objavljivanja prvog albuma. Sakupili su dvadesetak ideja te ih kroz iduće dvije godine razrađivali. Za neke pjesme kažu da su bile gotove nakon svega nekoliko probi, dok su druge postupno razrađivali ponekad i cijelu godinu. Konačno su se odlučili za deset pjesama koje su dotjerivali i snimili uz pomoć istog, starog producenta Silvija Pasarića. Odabir naslova albuma „Glad“, prema njihovim riječima, simbolizira njihovu 'glad' za živim svirkama koja se pojavila kao popratna pojava već spomenutog, frustrirajućeg lock-downa.
Izdavanje novog albuma popratili su objavom prvoga spota za pjesmu "On jako puno zna". Video uradak je jednostavan, a spot moderan i efektan. Režirali su ga sami članovi benda Ivo Dunat, Željko Kožar i Dinko Pasini, koji ga je ujedno i montirao. Pjesma čvrstoga ritma, odličnoga basa, nenametljive riffovske ritam gitare, pjevnoga refrena i lijepih gitarističkih solo-dionica ispod kojih nema ritam gitare savršeno je osmišljena za koncertne izvedbe. S efektnim mijaukanjem u skladu samoga naslova pjesme „Mijau” kreće druga stvar, koja glazbom i ritmom (a posebno njegovim nepogrešivim promjenama) neodoljivo podsjeća na RHCP. Iduća „Daj potrubi”, nešto je laganija, slična Jinxima, onako neopterećena kao poslijepodnevna su subotnja ulična šetnja. Ali nakon nje slijedi prava žestica s naslovom „Koliko je sati”. Katarina se na početku vragolasto smije, gitare su u njoj detaljno razrađene i školski su primjer koliko dobro i popunjeno može zvučati kvalitetna tročlana glazbena postava benda. „Boje duge” nešto su mračnijeg, čak pomalo blues ugođaja, s naglašenim basom i ponovno skladnih gitarističkih solo dionica. Naslovna pjesma „Glad” ima složenu ritmičku strukturu i promjene ritma koje upućuju da se sviračka trojka savršeno razumije, dok Katarina sve sigurno prati svojim kvalitetnim vokalnim improvizacijama. Pjesma „Baršunasti put” počinje kao ՛laganica՛, ali ako ste mislili da će se u tom smjeru i nastaviti – prevarili ste se! Jer, i u njoj ponovno ima neočekivanih i zahtjevnih promjena ritma, rokačine, smirivanja te vješto kontrolirane dinamike. Možda je pjesma „Ljubičasto-plavi” najbliža definiciji ՛laganice՛, ali ni ona u klasičnom smislu riječi to u stvari i nije, jer i u njoj ima i te koliko temperamenta i emocije, a Katarina je briljirala svojom sigurnom vokalnom izvedbom, a Dinko umijećem sviranja svojega instrumenta. „Oko oko nas” nije tek igra riječi već je mnogo više od toga. Ima i ovdje žestine, promjene ritma, onih zahtjevnih breakova, a u tekstu „vukodlaka“ i svega. Lagani funky ritam pjesme završne pjesme „Utopija” s prekrasnim poigravanjem wah-wahom na solo gitari i melodijskim basom te opuštajućim refrenom odličan je kraj jednog vrlo kvalitetnog albuma.
Ukratko, novi album „Glad“ grupe Terminator uspješan je nastavak priče koju je bend započeo svojim prvijencem „Ovo nije raj“, ali na jednoj višoj razini. Svirački izuzetno je kvalitetan, aranžerski savršeno posložen i produkcijski čist. Manje zamjerke albumu mogle bi biti blaga stilska nedorečenost i tekstovi koji su u nekim trenucima uistinu prejednostavni i suvišno opterećeni rimom te bi u budućem radu bend na njima trebao poraditi. Ali, sve navedeno u drugom je planu u trenutku kada krene nastup Terminatora uživo. Jer, u tome je ova uigrana sviračka ekipa predvođena energičnom i atraktivnom pjevačicom sigurnih vokalnih mogućnosti uistinu - nenadmašna.
Ivan Dukić
/
