facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Listopad 1980
Format Albumi
Vrsta / Funk / Experimental / New Wave / Post-punk / Worldbeat
Dodano Petak, 21 Studeni 2014
Žanr New Wave / Novi val
Length 40:10
Broj diskova 1
Edition date Listopad 1980
Država Europe
Etiketa Sire
Edition details Produkcija: Brian Eno
Tags Sire Records Talking Heads Brian Eno

Review

Glazba je pokret, jer ju tijelo shvaća prije glave, riječi su Davida Byrna, frontmena i često nazivane „glave“ Glava Koje Govore. Upravo je taj prioritet plesa oružje kojim Talking Headsi pobjeđuju vrijeme i ostaju vječno svježi.  Njihov četvrti  studijski album Remain in Light  vraća u prošlost, u trenutak u kojem rock evoluira u plesnu glazbu, u kojem se počinje realizirati vizija elektroničke glazbene budućnosti, pritom ostavljajući univerzalnu poruku sadašnjosti da se nikada neće prestati plesati. 

Nekoliko je razloga takvom uspjehu. Naime, kod Remain in Light TH se počinju potpuno prepuštati utjecaju afričke glazbe vidljive u pjesmi I Zimbra (s 3. albuma Fear of Music) koja im služi kao polazna točka pri jammu i snimanju. Kako objašnjava basistica Tina Weymouth: Cijeli album nastaje iz snimaka jamminga iz kojih su potom odabirani najbolji dijelovi na kojima su se radile dodatne improvizacije. I zaista, Remain in Light ostavlja dojam raznolike, spontane  zaigranosti zvukom s afričkom polirtmičnošću kao idealom i inspiracijom. U svrhu pomicanja granica slobode u toj igri zvukom za ovaj album Talking Headsi su se proširili na 9 članova, među kojima su neka od najinovativnijih imena scene 80-ih, uključujući gitaru Adriana Belewa, bas Busta Cherry Jonsea i klavijature Bernia Worrella, čime ovaj album dobiva punoću orkestralnog zvuka. Uz to, treba imati na umu broj u zagradi kraj imena albuma, koji govori godinu još uvijek analogne tehnologije bez danas jednostavnih programa digitalne revolucije i postaje jasno da je riječ o pionirskom radu u području sempliranja i loopiranja. Za to posebno je zaslužno vizionarstvo „oca ambijentalne muzike“ Briana Enoa koji je producirao i prijašnja  dva TH albuma. Za upornost u novoj tehnici produciranja, koja je zbog mana tadašnje tehnologije rađena metodom pokušaja i pogreške, uz Ena zaslužan je i Byrne. Naime, dvojac je prije snimanja Remain in Light istom metodom snimio jednako revolucionaran, iako manje melodičan album My Life in the Bush of Ghosts, te se s poletom zbog novog otkrića bacio na Remain in Light revoluciju.


Snaga i jasnoća te revolucije očita je već u prvih dvadeset sekundi albuma. Stvar „Born under punches“ snažan je udarac  pankerskog  funka  i jasno nagoviješta da će sljedećih 8 pjesama biti avantura eksperimenata zvuka i nesputanog plesa basa.  Byrnova teatralnost  rijetko  zakazuje, no nerijetko je jedini nosioc  svega , ali već se iz pola minute „Born uder punches“ čuje da je kod Talking Headsa u ovom albumu došlo do promjene. Naime, Byrne je dio tog orkestralnog zvuka i njegovi snažni stihovi apsurda služe cjelini, a ne obrnuto. Osim kao inovatori, TH su i indikatori promjena na sceni, a utjecaj rađanja hip hop-a osjeti se u drugoj stvari albuma, „Crosseyed and Painless“ , konkretnije u nabrajanju:  „Facts are simple and facts are straight. Facts are lazy and facts are late. Facts all come with points of view.Facts don't do what I want them to. Facts just twist the truth around…“  Stihovi  nastavljaju razradu Byrnove omiljene teme suvremenog apsurda , koju objašnjava svojom poznatom izjava da ga je strah da će ovim svijetom zavladati racionalnost koja će učiniti suvišnim sve koji se u nju neće moći uklopiti. „Crosseyed and Painless“ svojevrsni je plesni bunt te anksioznosti.  Eksplozija snage poliritmičnosti i najduža solo dionica virtuoznog Belewa događa se u „The Great Curve“ koja je ples bez presedana i ritmički centar albuma. Tko ne zapleše na The Great Curve  vjerojatno stoji u kutu u velikom Byrnovom odijelu iz filma Stop Making Sense (koji je apsolutna preporuka). Singl s albuma koji će kasnije postati jedan od njihovih najpoznatijih hitova je „Once in a Lifetime“, i njemu se nazire TH vizija mogućnosti elektroničke glazbe. Zanimljivo je da se ne zna kada je točno niti  čijom zaslugom  nastao ovaj kultni hit, koji se na početku zvalo  „Pjesma čudnog gitarskog rifa.“  Prema Tini Weymouth, zasluga pripada njenom mužu bubnjaru Chris Frantzu koji ga je odsvirao  za vrijeme jedne od njihovih jamm sesija, a onda ga je netko primijetio dok su preslušavali snimke.  Drugi singl s albuma je „Houses in Motion“  sa fascinantnom solo dionicom trube Johna Hassela koja je najzaslužnija za popuno unošenje emocije duha Afrike. Posljednje tri stvari s albuma, Seen anf Not Seen, Listening Wind i Overload , decrescendo su albuma iako im to ni po čemu ne umanjuje kvalitetu, već naprotiv naglašava raznolikost i širinu ovog albuma kao jednog iznad svega vrhunskog plesnog iskustva.

Rijetki su albumi s toliko pionirskih pothvata ( Remain in Lighta ima prvi kompjutorski dizajniran omot albuma u povijesti glazbe) i rijetke su grupe poput Talking Headsa koje obiluju tolikom dozom revolucionarnosti i eksperimentalnog zvuka a s toliko malo pretencioznosti. Razlog je jasan i jednostavan, kao i poruka koju uspješno prenose,osjećaj koji svi znaju, ples.

Mia Katančević

Hits 1164

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42