Review
Prvo, ovo je djelo čovjeka koji sa temom ove knjige nije nikada razgovarao. Drugo, ovo je knjiga koja će tvoje znanje beskorisnih pop-kulturnih trivijalija dignuti na poloubožansku visinu u društvu. Kad završiš sve 442 stranice o Davidu Robertu Jonesu slobodno uzmi godišnji i napadni neki kviz znanja jer Paul Trynka ovdje ide u detalje detalja, a posebno to voli raditi u sedamdesetima; budimo realni – najjačem Davidovom kreativnom periodu.
Ako u Bowieja ulaziš[1] bez puno podloge, ova će ti knjiga napraviti dosta muke jer količina ljudi (sporednih i slavnih) na tim stranicama je ogromna. Pomoći ti može dokumentarac gdje ti Jarvis Cocker priča o Ziggy Stardustu, vremenu čiji je proizvod i čovjeku koji je bio glavni tvorničar. Pomaže jer puno imena iz sredine knjige tu dobiva svoja lica pa je puno lakše s razumijevanjem probiti se kroz tekst. Dokumentarac se zove David Bowie and the Story of Ziggy Stardust[2].
Kako je dvadeset i pet studijskih, četrdeset i šest kompilacijskih i devet live albuma teško pojesti od jednom, Trynka ti na kraju knjige daje diskografiju i ne libi se lošem albumu davati lošu ocjenu iako u samoj naraciji ponekad pretjera s opisom Davidove genijalnosti ili s pola stranice pokušaja prijenosa ljepote pjesme koju mu idol izvodi. No, to je osobni pristup temi, ali ono što praktično fali je mnogo prizemnije: nedostaju godine u poglavljima da se lakše snađeš ako skačeš od albuma do albuma ili ti se na početku ne čita o siromašnom i sivom Brixtonu punom kratera i kako je mladi David bio prekrasno, uredno, pristojno i povučeno dijete već te odmah u glavu zanima kako je nastao štajaznam Heroes ili Alladin Sane.
Osim popisa supruga, ljubavnica, prijatelja, prijateljica, dilera, hotela, nekretnina i inspiracija za pjesme[3] jedna od zanimljivijih pozadinskih priča je priča o Bowie Bonds ili Bowiejevim obveznicama.
Tri godine prije Y2K Bowie je napravio sljedeće: pustio je na prodaju vrijednosne papire [4] koji ti daju zaradu od Davidovih autorskih prava u sljedećih deset godina (dakle od 1997. do 2007.). Taj hipotetski novac gospodin Bowie je naplatio ondašnjih 55 milijuna dolara i s tim parama kupio prava na stvari koje je snimio u sedamdesetima. Taj je potez bio vrlo svjež u diskografskoj industriji i slično se pokušalo sa katalozima Jamesa Browna, Bob Dylana i Neil Diamonda. Neki od engleskih novinara išli su toliko daleko da su Bowieja proglasili indirektno krivim za krize u dvijetisućitima jer što je David napravio sa svojim autorskim pravima, to su isto radili investicijski bankari s nekretninama i hipotekama kao što vidiš u suvremenim filmovima katastrofe poput Inside Job.
Ako idemo dalje u prošlost dođemo i do turneje s Nine Inch Nails u devedesetima gdje su Trent i njegov idol hengali u stražnjim prostorijama i jedan drugome zatvarali setove na co-headline turneji (Nails sa Scarry Monsters i Subterraneans, a Bowie sa Reptile i Hurt) ili trenutka u knjizi kada Trynka piše da je glavni uzrok stihova na Outside program za nasumično biranje riječi sa Apple Powerbooka. Ploču je producirao Brian Eno, a u studiju je bilo zajebavanje, slušanje Marvina Gayea i improviziranje.
Dobar dio knjige je i bromansa i poslovna suradnja između Davida i Iggy Popa po Berlinu i ostatku planete sa ironičnim anti-vrhuncem u rečenici „Tada je Iggy po prvi put shvatio da je ostavština Stoogesa utjecala na nove generacije njujorških bendova i po prvi put je odbio snif heroina koji mu je ponudio bivši član New York Dollsa, Johnny Thunders.“
Ima još i glasina da su budući Sex Pistols bili na zadnjem Ziggy Stardust koncertu u Hammersmith Odeonu trećeg srpnja 1973. (dakle dvije godine prije nego što će Lyndon uopće postati Rotten) i maznuli mikrofone s pozornice kad je koncert završio. To što su ove engleske sirove seljačine uopće bile na koncertu je čudo, ali Lyndon je uvijek bio mudriji nego što je htio pokazati. Ali ti je to uvijek htio dobro naplatiti.
Na kraju Trynka kao dobar istraživač daje ti vrlo kompletnu sliku čovjeka koji je htio od glazbe živjeti i to uspijeva već 48. godinu. Starman je na trenutke predetaljan i pun nepotrebnih epiteta o Davidovom vizionarstvu. Također, vjerojatno ćeš neki dio prolaziti po dva puta da pohvataš točno tko je koga i tko je radio što, ali to je cijena kvalitetnog portreta jednog od najvažnijih pop umjetnika prošlog stoljeća po principu smisli-primjeni-izrabljuj neko vrijeme-odbaci-ponovi-sve-opet.
PS.
Unutra nema slika.
Antonio Hadrović
[1]#nohomo
[2] Pravo mu je ime zapravo BBC.David.Bowie.and.the.Story.of.Ziggy.Stardust.PDTV.XviD.AC3.MVGroup.org.avi
[3] Čovjek je autor 108 hit singlova što znači da su muze Kaliopa i Erato (a ponekad i Terpsihora) bile vrlo darežljive.
[4] Asset-backed security ili vrijednosni papir temeljen na aktivi.
