St!llness

Review

Treći album splitskog St!llnessa nazvan je jednostavno "St!llness", što je zapravo svojevrsno iznenađenje s obzirom na prethodna dva albuma "Sve što znam o životu...odabrao je Đelo Hadžiselimović" i "Globalno zatupljenje-paket za preživljavanje" koje osobno smatram izrazito lucidnim, humorističnim i kritičkim nazivima koji dosta toga otkrivaju o samom bendu, odnosno najeksponiranijem članu Ivanu Juriću - Yuriju.

No, nakon više uzastopnih preslušavanja novog albuma, neke stvari po pitanju naziva, postale su mi nešto jasnije.

Naime, imam dojam da je novi album zatvaranje nekakve cjeline, prvi album se bavio simptomima bolesti ovog društva, drugi album se bavio samom bolešću, dok treći diže ruke od pacijenta i odiše rezigniranošću.

Ove tri razvojne faze se najvjerojatnije poklapaju s odrastanjem glavnog kreativnog motora benda Yurija, prvo si bijesan, mlad, nadobudan, pucaš iz svih raspoloživih sredstava po zatupljenim masama, kapitalističkim svinjama, političkim elitama, bend svira žestoko, rokerski, misliš da možeš promijeniti svijet.

Nakon što shvatiš da te taj isti "radioantena-huljić-redcarpet" svijet ne jebe ni pet posto, onda se počneš baviti sam sa sobom, svojim mikrokozmosom i konstantiraš "ja vam ne pripadam" u pjesmi "Naiva", a malobrojni istomišljenici potvrdno će klimati glavom kada kažeš "moja generacija misli da demokracija generalno je podbacila" u pjesmi "Moja generacija".

Muzika na albumu prati liričku rezigniranost. Raniji Rage Against the Machine/Manu Chao stav, susreće Fat Freddy's drop reggae/chill/dub ritmove uz natruhe afro beata, što je zapravo evolucijski logičan napredak u zvuku benda i dokaz sazrijevanja.

U ovom trenutku i za ovo stanje svijesti, ovaj album je pogodak u centar, vrijeme buđenja iz raznoraznih iluzija i shvaćanje da "svaki izam je idiotizam", uz nezaobilaznu dozu elegičnosti, patetike, nostalgije koja se provlači u završnoj "Samo još jedan blues" čiji dub/dalmatinski štih čini savršeni "izvod" iz albuma koji započinje slavnim Youtube upitom: "Šta reći? Koju posluku porati?" i pjesmom "Strah".

Palac gore novom albumu St!llnesa, napredak u zvuku i standardno dobra lirika Yurija svrstavaju ovo izdanje u sam vrh alternativne regionalne scene, poprilično izjednačen album čijih deset pjesama čine konceptualni niz i zapravo je teško izdvojiti pojedinu pjesmu u vidu favorita, opustite se, zavalite u fotelju i uz hladan napitak razbistrite glavu i um, vjerujte - funkcionira.

Mihael Pinter