Review
Snoop Dogg se toliko napušio da je promijenio ime u Snoop Lion, proglasio se reinkarnacijom Boba Marleyja i napravio reggae album. I ne, ne šalim se, i ja sam umirao od smijeha. Njegovo putovanje na Jamajku rezultiralo je njegovim prihvaćanjem rastafarijanstva, a zatim i žalbom pripadnika dotičnog pokreta na to da Snoop Dogg/Lion vrijeđa njihov narod svojim novim stilom. Snoop je, izgleda, zaboravio da mu činjenica što puši osamdesetak džointova dnevno ne daje pravo da se naziva rastafarijancem. Čak mu se ni album ne može nazvati reggae glazbom, a gosti poput Chrisa Browna i Miley Cyrus malo su neobičan izbor za "duhovno putovanje", kako je Snoop nazvao ovaj album.
Ipak, ovaj je album toliko presimpatičan i toliko prirodan, čak i neodoljiv. Na ovom albumu nema nijedne pjesme na kojoj svi gosti nisu upušeni do krajnjih mjera. Svi imaju jamajčanski naglasak, bez obzira iz kojeg su dijela svijeta, tekstova nema puno, podosta je ponavljanja refrena. a sve je tako izvrsno!
Major Lazer pobrinuo se za fantastičnu i bogatu produkciju ovog albuma. Neki će proglasiti album pseudorastafarijanskim smećem, no ukoliko se ostavite smiješnih činjeničnih podataka, otkrit ćete zašto je toliko čaroban - duh albuma uistinu je neponovljiv i, nakon puno godina, osjeti se da Snoop uživa dok radi ovakvu glazbu. Gostiju je puno, ali većina njih nalazi se upravo na svom mjestu i uklapa se izvrsno. Pitanje je li Snoop umislio da je novi prorok ili ne - ne želim u to ulaziti. No on se svakako tako ponaša. Tako propovijeda narodu u So Long, govoreći o ljepoti života, a na puno ozbiljnije teme okrenuo se u No Guns Allowed, na kojoj gostuje i njegova kći, Cori B, te Drake, a svi zajedno pokreću pacifističku propagandu protiv naoružanja i smrti maloljetnika. Pokušaj je fantastično uspio, poruka je poslana, sad se samo nadajmo da će ju ljudi shvatiti ozbiljno, za razliku od dobrog dijela ostatka albuma.
Ostatak albuma vjerojatno vas neće tjerati na razmišljanje, no u tome i je njegova čar - savršen bi bio za izležavanje na plaži jer svojom posebnom atmosferom oslikava predivne prizore ljudskog zajedništva, mira, ljubavi i ljeta. S druge strane, poruka o ubijenoj djeci i mrtvim Snoopovim prijateljima te nekoliko dirljivih reminiscencija na tu temu (Ashtrays & Hearbreaks, Rebel Way) uistinu pridonose miroljubivoj slici albuma.
Najbolja slika ovog albuma bila bi, kako sam pročitao jedan komentar, slika Snoopa, napušenog i sentimentalnog, kako pokušava zagrliti cijeli svijet. Je li uopće moguće s prijezirom odbaciti ovu sliku? Meni nije. Produkcija je kvalitetna, pjesme odlične, a cijeli album toliko organski napravljen i pun zanimljivih trenutaka. Lijepo je slušati album koji vas ne tjera da ga preslušate milijun puta kako bi se ono vrijedno spomena otkrilo - a to je neponovljivi duh koji ga prožima. Ima tu i praznog hoda i pjesama koje ne osvajaju, ali velik ih je broj uistinu odličan. Ostavite se velikih filozofija, upalite Reincarnated i uživajte!
Mislav Živković
« Doggumentary 
