A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Rent I Pay | 3:10 | ||||
2 | Inside Out | 5:02 | ||||
3 | Rainy Taxi | 3:58 | ||||
4 | Do You | 3:33 | ||||
5 | Knock Knock Knock | 4:39 | ||||
6 | Outlier | 4:22 | ||||
7 | They Want My Soul | 3:22 | ||||
8 | I Just Don't Understand | 2:38 | ||||
9 | Let Me Be Mine | 3:26 | ||||
10 | New York Kiss | 3:27 |
Ako smo i mislili da u Texasu svi nose duge kose i brade te slušaju blues i hard rock, Spoon nas je sredinom devedesetih uvjerio da nije tako. Zvuk eksperimentalnijeg debija ‘Telephono’ ubrzo je potisnuo popičniji okvir nasljednika ‘A Series of Snakes’, a dodatno su u tom smjeru otišli u novom tisućljeću albumom ‘Girls Can Tell’. Bend je potom rafalom vrlo dobrih albuma i singlova osvojio podjednako i kritiku i (alternativniju) publiku, a gotovo su svi znali i znaju za hitove ‘The Way We Get By’ i ‘I Turn My Camera On’.
Svaki takav niz mora izazvati određeno zasićenje ponajprije kod samih autora, iako fanovi uvijek žele još ‘dobrih starih Spoon’, onakvih kakvi su se potvrdili na sceni. Četiri godine prošlo je od sedmog albuma ‘Transference’ te su Britt Daniel i ekipa spremili novih deset aduta pod skupnim nazivom ‘They Want My Soul’. Pritom se prepoznatljivi zvuk Spoona nije previše promijenio, jedino se išlo malo više na sigurno, odnosno primjetno se pucalo i na top liste, na kojima im su se pjesme dosad pojavljivale rijetko te na razmjerno niskim pozicijama.
Sva tri singla s ovog albuma (‘Rent I Pay’, ‘Do You’ i ‘Inside Out’) uspjela su se uvrstiti na američku ‘Rock ljestvicu’, što je dosad uspio samo singl iz 2009., ‘Got Nuffin’. Ono što zaista veseli je činjenica da svaka pjesma s ‘They Want My Soul’ po svojoj ritmičnosti i zavodljivosti može biti singl. ‘Do You’ je već pridobio mnogo pažnje, naročito zbog jasno čujnih u Danielovom glasu koji obilježavaju ovaj ‘sad disco’ singl. U uhu ostaju i ‘Rent I Pay’, synthpop iznenađenje ‘Outlier’ te zanimljiva obrada davnog hita ‘I Just Don’t Understand’. Spoon na ovom albumu po prvi puta evociraju synthpop 80-ih: osim na spomenutoj ‘Outlier’, to rade i na posljednjoj ‘New York Kiss’. Tako je ‘They Want My Soul’ dobro komponiran album s klasičnim spoonovskim stvarima uz sve veću zastupljenost sintisajzera, što možemo pripisati dolasku klavijaturista Alexa Fischela u bend.
Kićenje albuma zvjedicama uvijek je surov i nezahvalan posao, što se potvrđuje kritiziranjem novog albuma Spoona. Mnogi eminentni kritičari su ‘They Want My Soul’ proglasili jednim od boljih ostvarenja ovih Teksašana, no, iako su skladali zanimljiv i uhu ugodan album, Spoon su možda previše išli na sigurno, a ponešto se može prigovoriti i prilično ‘suhom’ glasu pjevača Britta Daniela. Ovo je album koji se rado sluša, ali ponajviše zato što lako ‘sjeda’, na prvu, kao i zbog čvrstih ritmova i pamtljivih refrena njegovih pjesama. Nakon četiri godine stanke možda smo ipak zaslužili album s malo više ‘začina’, jer ‘They Want My Soul’ zadovoljava fanove, no ne nudi ništa istinski novo u Spoonovom katalogu.
Filip Katić
« Transference | Spoon Albumi Kronologija |