facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Izvedi me van


Bookmark

Data

Released Srpanj 2020
Format Albumi
Vrsta
Dodano Ponedjeljak, 06 Srpanj 2020
Žanr Pop-Rock
Length 37:26
Broj diskova 1
Edition date Srpanj 2020
Država Hrvatska
Etiketa Croatia Records
Catalog Number 6093182
Edition details objavljeno: 2.7.2020.; producent: Goran Martinac; snimano: Studio Deva, Split
Tags Croatia Records Goran Martinac The Splitters

Review

O ovom mladom splitskom bendu pisao sam već na stranicama našeg portala povodom njihovog nastupa na šestoj po redu glazbenoj manifestaciji „Evo ruke“ koja se tradicionalno održava u splitskom Đardinu. Tada sam pohvalio njihovu mladenačku energiju, konstantno zastupljenu melodičnost i harmonije koje u njihovim pjesmama nisu prolazne kategorije, a u kojima sam pronašao tragove oslanjanja na osamdesete godine, stanovito referiranje na „simfonije“ koje su svijetu ostavili John, Paul i George, uz primjerenu energiju i pomalo poslovičnu sirovost jednih AC/DC. Tada su odsvirali materijal sa svog prvijenca „Love Sucks“ otpjevanom na engleskom jeziku. Inače, bend je bio finalist ST@rta i pobjednik Rock Festa.

U sastavu su dva para braće: Marko (gitara) i Antonio Komić (bubnjevi), te Petar (ritam gitara, vokal) i Josip Senta (bas, vokal).

Ovo im je drugi album objavljen za Croatia Records, a kojeg od nedavno možete pronaći na Youtubeu.

The Splitters su (očekivano) odlučili ne mijenati strategiju, sadržaj i izražaj s kojim su na sebe skrenuli potrebnu pažnju; opet su se našli u možebitnom „nebranom grožđu“, odnosno sve svoje snove, ambicije, konačne realizacije smjestili su u najnezahvalnijem glazbenom segmentu – pop/rocku, aka mainstreamu, aka soft rocku te sa sporadičnim akcentima i na klasičan rock. A tu možeš s lakoćom ispasti predmet sprdnje, ili još gore totalne apatije, te nasladom glazbene kritike.

No, takve neugodne situacije ne stanuju kod braće koja su pametno iz svojih glazbenih priča izostavili prezašećerene dodatke koji stvaraju distrakciju od suštine, svojstvene suvremenim pop uratcima, trashu koji se pobjedonosno i uporno servira za europska natjecanja ili se prodaje pod etiketom bezličnog, urbanog popa. Njihove pjesme atmosferski direktno možemo usporediti sa glazbom 80-tih (uostalom momci ne kriju svoje uzore poput Beatlesa), pjesme tog razdoblja imale su konzistentnu, pamtljivu melodiju, a ako su pri tome sasvim korektno odsvirane, onda upravo dolazimo do sadržaja kojeg nam nude ovi mladi ljudi kroz 10 pjesama koje ponekad asociraju na domaću pop/rock ostavštinu bendova poput Aerodroma, Filma sa interpretacijom suvremenog pop/rock izražaja kojeg prezentira još jedan od uzora The Splittersa, bend King of Leon. Siguran sam da The Splitters nisu ni za trenutak igrali na kartu sentimentalnosti i podilaženja izazivanjem nostalgičnosti za nekim prošlim glazbenim vremenima, jednostavno svoje imaginacije donose čista srca bez ikakvih kalkulacija. Izbor njihove glazbe ujedno je i njihovo prirodno stanište u kojem se osjećaju sigurno i zaštićeno.

Uvodna „Oboji me“ svojim gitarskim zvukovima sugerira da su momci slušali U2 (uvod podsjeća na „City of Blinding Lights“), dok se „Život na ekranu“ može s lakoćom prikačiti Đavolima, Neni Belanu s početka karijere.

Inače instrumentalni dio je bez zamjerke, dok je Josipov vokal odlična mješavina glasova Jure Stublića i Paula Banksa iz Interpola i predstavlja značajnu komponentu u građenju cjelokupne glazbene slike.

Ukratko, njihova glazba nije ni na trenutak neprincipijelan spoj raznoraznih glazbenih utjecaja, nije to nikakav patchwork ili hibrid, već iskreno, hrabro i nadahnuto koračanje neizvjesnim stazama pop/rocka. Njihove harmonije prepune su potrebne mekoće, umjerene čvrstoće uz par neophodnih žestica, poput „Lollipop“ , te zasigurno jedne od nosača albuma, zanimljive/nabrijane „Njeni frendovi“ koja nedvojbeno ima radijski potencijal, a za bend može biti i odskočna daska prepoznavanja kod šire publike. The Splitters su ispravno napravili odmak od manje-više prepoznatljivog i ponekad stereotipnog dalmatinskog poimanja pop/rocka sa derivatima koji ponekad imaju i atribut bljutavosti.

Iskreno, ovo neće biti zbir nezaboravnih, antologijskih pjesama, arhitektura njihovih pjesama ima više od jedne note sa ipravnim stavom, što je za svaku pohvalu, a danas skoro i rijetkost. Optimizam i zarazni interes stanuju na ovom albumu što je sasvim dostatno za posvećivanje potrebne pažnje ovom bendu.

Đorđe Škarica

Hits 917

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42