facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Kolovoz 2013
Format Albumi
Vrsta / Crossover
Dodano Petak, 24 Travanj 2015
Žanr Rock
Broj diskova 1
Edition date Kolovoz 2013
Država Hrvatska
Etiketa Croatia Records
Catalog Number none
Edition details Produkcija: Denis Mujadžić Denyken
Tags Denyken Septica Croatia Records

Review

Mi smo ovdje samo da se dobro zajebavamo. To bi mogao biti opis ovog benda (i albuma) u jednoj rečenici. Septica dolazi iz Vinkovaca, djeluje od 2003. godine, osnovali su je Milan Lazarević aka Burmušku Kušlu i poznati crtač stripova Dubravko Matakovićaka.Govnar Smrti. Ovo je njihov drugi studijski album u deset godina djelovanja, debitantsko selftitled izdanje je izašlo 2006. godine. Žanrovski su možda najbliže crossoveru, ima tu svega, što je i očekivati od ljudi koji se dobro zajebavaju, dakle i metala i punka i rapa i rocka, a lirički, riječ je o +18 parental advisory materijalu upakiranom u slavonski sentiment i humor.

Album koji završava stihom „dođi draga da ti prdnem“ sadrži osam glazbenih brojeva u ukupnom trajanju od nekih 37 minuta. Prije nego što pređem na ono dobro, osvrnuti ću se na zapravo jedinu pjesmu koja meni osobno nije pretjerano sjela, a zove se „Nisam vratio oružje u MUP (Neću vratit oružje u MUP)“, muzička podloga u stilu Slayer/Sabbath škole te sloganski napjev ne pretjerano zanimljivog sadržaja, za mene stvar za zaborav. A dobro?

Pa dobro je, u suštini, sve ostalo na albumu, naravno ovo „dobro“ valja uzeti kroz prizmu rečenice kojom sam započeo ovaj tekst, jer ako tražite bilo šta drugo osim dobre zajebancije slobodno zaobiđite ovaj album, u protivnom vjerojatno će vam se svidjeti recimo „Janja“, pjesma koja otvara album, a bavi se ženskim umom u tijelu muškarca i, ono što je najbitnije, ima upečatljivi melodični, pjevni refren koji za razliku od, recimo, sveprisutnih Brkova ne traži inspiraciju u folku, a to je s moje strane veliki plus ovom albumu. U duhu „Janje“ ide i „Bodyguard“ te „Žena mi je poručila da se udaje/Deda“ sa stihom:

Pijem brlju, jedem špek, napravim na ćuni sklek ko što' bi i Stena Blek

Mislim, šta reći (smajlić). Čak i da pokušam sada tu glumiti nekog čistunca urbanih manira, ova ekipa mi je toliko simpatična (a ne poznajem ih osobno) da im ništa ne mogu zamjeriti, naravno bitnu činjenicu u tome igra spoznaja da se radi o izuzetno inteligentnim individualcima koji u paradoksu i anti-junaštvu vide jedini izlaz iz ove vukojebine. „Motorkotači“ je vjerojatno i najbolja stvar na albumu (uz „Biać“), solaže prosto paraju zrak a „an an an an an“ vokalno turiranje kada sam prvi put čuo, pao sam sa stolice.

Dakle, „Biać“, ne nije Bihać (ili možda ipak je!?), a možda je i slengovski „bitch“, vjerojatno jedno i drugo, u svakom slučaju ova sedmominutna stvar koju otvara neki Timbalandski introa la Septica in da house,a obilježava bogata instrumentalna podloga i čitav lirički ep, je vrhunac ovog anti-albuma, koji vam neće dati odgovor na smisao života niti će vam pojasniiti kako funkcionira nizozemsko kormilo, pa ni ono duplo nizozemsko kormilo. Odgovorena ta pitanja će te morati potražiti sami, ovo je izdanje strogo za zajebanciju.

Mihael Pinter

Hits 901

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102 albuma