Review
Za Jacka Johnsona se stvarno može reći da je svestran lik koji od života uzima ono najbolje. Dok ne surfa i posjećuje neke od najljepših plaža svijeta te dok ne snima opuštene i uhu ugodne lagane stvari kao što su one snimljene za posljednji album/soundtrack Courious George, vrijeme krati snimajući dokumentarce o surfanju poput onog naziva September Sessions čiji soundtrack upravo imam namjeru predstaviti.
Znam da će se barem devedeset posto vas odmah istrčati i pomisliti "ha, ako je on radio film i glazbenik je pa očito je da je i soundrack njegovo autorsko djelo.. prosta računica kao jedan i jedan koji daju dva". Međutim u ovom slučaju jedan i jedan ne daju dva i računica je malo kompleksnija te je rezultat ovoga puta nije kakav ste očekivali iako bi to bilo prirodno. Međutim sam zaključak i nije totalni promašaj jer JJ ima svoje prste u ovom Sountracku te mu je dao početnu i završnu riječ.
Album, dakle, otvara temom Pirates Looks At 40, koju je u svom stilu ogolio i akustično obradio od Jimmy Buffetta, te zatvara temom za ljenčarenje F-Stop Blues. I to je gotovo sve što se njegovog muziciranja tiče. Ostatak Soundtracka rezerviran je za ne toliko poznate izvođače, a ugođaj koji prevladava ide od Jazza, Funkya i Soula te malo reggaea i puno puno ležernih melodija koje vas hrane pozitivnom energijom sada kada nam je u ovim prevrućim danima najpotrebnija.
Od izvođača koji se ističu maštovitošću izvedbe posebno izdvajam Greyboy feat. Karl Denson izvrsnom izvedbom stvari Grey's Groove kojoj poseban dojam daju beskonačne bravure na flauti koje vas hlade poput laganog povjetarca, zatim September Sessions Band koji se na albumu pojavljuju u dvije teme od kojih je posebno zanimljiv dvo i pol minutni laid back instrumental Thug Style. Tu je još i nezaobilazna Piglet's Lament u izvedi Beat Down Sound kao i Meaningles Conversation benda Princes Of Babylon.
Dragutin Andrić