A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | As Black As My Lungs | 0:00 | ||||
2 | What I've Become | 0:00 | ||||
3 | Greet The Devil Wit A Grin | 0:00 | ||||
4 | Wrong | 0:00 | ||||
5 | Cruel Conscience | 0:00 | ||||
6 | Old | 0:00 | ||||
7 | A Ship That Sinks | 0:00 | ||||
8 | Eyes Of Emerald | 0:00 | ||||
9 | Dead Calm | 0:00 | ||||
10 | Slept So Long | 0:00 | ||||
11 | No Time To Die | 0:00 | ||||
12 | Weight | 0:00 | ||||
13 | Sky Roads | 0:00 | ||||
14 | Empty Skies | 0:00 | ||||
15 | Moonlight Blues | 0:00 | ||||
16 | Say Hello And Wave Goodbye | 0:00 | ||||
17 | Ghosts (Bonus Track) | 0:00 | ||||
18 | Yo No Hablo Ingles | 0:00 |
Najprije se treba zapitati što znamo o rumunjskoj rock, hard rock i heavy metal sceni. Vjerujem jako malo. Meni osobno, 'žešća' rumunjska scena je jedno malo slatko otkriće. Smatram kako je neke od tih bendova potrebno predstaviti i čitateljima SoundGuardiana i široj hrvatskoj publici.I uz sve mreže i komunikacije još uvijek propuštamo usmjeriti našu pažnju na neatraktivne zemlje i zaroniti u njihove zanimljive glazbene scene. Jedan od vrlo dobrih rumunjskih bendova su i Roadkillsoda. Četiri momka iz Bukurešta: Sebastian Stancu "The Colonel"(vokal), Mihnea Ferezan "Panda Elixir" - (gitara), Victor "Vava" Ferezan (bas) i Alex Para Ghita "Raptor America" (drums ) praše izvrstan stoner rock još negdje od kraja 2011. godine. Na ovogodišnjem Rockstad Extrem Festu jednostavno su zaplijenili pažnju svojim nastupom i pjesmama. Prije nešto manje od godinu dana objavili su svoj treći album „Yo No Hablo Ingles“. To je dvostruki album čistokrvnog stoner rocka na rumunjski način. Dva CDa pomalo se razlikuju, prvi je nešto sporiji i kompleksniji, a drugi je malo brži i jednostavniji. Ukupno osamnaest sporih, bučnih pjesama s groove bučnim basom i jako dobrom gitarističkom svirkom. Uz sve to Sebastian Stancu svoje vokalne dionice određuje baš onako kako i treba, dok i Alex Para svojim 'bučnim' i preciznim lupanjem sve to skupa zaokružuje u cjelinu. Na trenutke, uz pomoć društvom utemeljenih predrasuda, čini se kako su RoadkillSoda iz Louisiane, a ne iz Bukurešta. Njihova verzija stoner rocka, je više rock nego haevy. Vrlo lako se može uočiti i utjecaj rock klasika kao što je Hendrix, Sones, ali i grungea.
“Yo No Hablo Ingles” jest dvostruki album, možda je bolje reći da su to dva albuma u jednom pakiranju. Prvi CD je sporiji, čišći stoner album, dok se na drugom osjeti više utjecaj grungea.. CD započinje rockerskom „As Black As My Lungs“ koja zvuči kao punokrvni rock s kraja 60ih u stoner maniri sa zanimljivom gitarskom minijaturom i pomalo psihodeličnom atmosferom. Na istom CDu ističe se i pjesma „Wrong“ svojom sporom psihodelijom i laganom, ali vrhunskom gitarskom igrarijom. Možda najbolja pjesma na prvom CDu je lagana “A Ship That Sinks”. Odličnog ugođaja, pjesma koja još jednom potvrđuje kako bas, glas, bubanj i gitara mogu tvoriti odlične pjesme. Lagano, psihodilečno i sporo! Vrlo dobra je i „Eyes of Emerald“ koja je u malo nržem ritmu, s povremenim pozadinskim vokalima koji ne zvuče baš zdravo. Zanimljiva je, brža, ali isto tako mračna i psihodelična „Cruel Conscience“ na kojoj nedostaje, na ovom albumu uobičajenih, gitarističkih solo igara (ima ih, ali premalo).
Drugi CD ukazuje na, već spomenutu, promjenu stila. Grunge u stoner rock omotu je možda najbolji opis pjesama na ovom albumu. Naravno više je tu stoner rocka, nego grungea. Vrlo dobra „No Time To Die“ ukazuje na izvrstan spoj glazbe i vokala. Opet rastezljivo i tmurno zaigrano. Instrumental „Weight“ započinje sa stoner rifom na gitari koji se provlači kroz cijelu pjesmu, svaki je instrument na svom mjestu. Lagani i tih početak pjesme „Sky Roads“ koji se u jednom trenutku pretvara u poznatu RoadkillSoda buku može i mora postati jedna od omiljenih pjesama osoba koji su zaljubljenici u stoner rock. Tu je i „Moonlight Blues“,pomalo hororična, opet psihodelična i mračna, ali ovaj put stoner rock s pokojim blues elementom. Za kraj je ostavljena naslovna pjesma „Yo No Hablo Ingles“. Pjesma je na španjolskom, traje jako, jako dugo, ali nije dosadna niti nešto posebno kompleksna. Tekst je zafrkancija, a glazba je sasvim drugačija negoli na cijelom albumu. Meksičo-akustična pjesma sa stonerskim zavijanjem i kraćim dijelovima električno-stonerskog gitaristiciranja. Zanimljivo.
Za sve ljubitelje stoner rocka preporučam preslušati i to nekoliko puta, za početak. Za sve ostale, poslušati barem jednom, možda zavolite ovakvu vrstu glazbe preko vrlo dobrog benda iz Bukurešta. Ukoliko budete u prilici, obavezno pogledati uživo.
Bruno Ćurko