facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Ožujak 2021
Format Albumi
Vrsta Contemporary Singer/Songwriter / Indie Electronic
Dodano Ponedjeljak, 29 Ožujak 2021
Žanr Indie
Length 32:57
Broj diskova 1
Edition date Ožujak 2021
Država Hrvatska
Etiketa Croatia Records
Edition details Datum objave: 8. ožujka (streaming)
Tags Croatia Records Sara Renar

Review

"Ja nisam ovdje da držim govore, ja nisam ovdje da vam se svidim, ja nisam ovdje da lijepo lažem, ja sam ovdje da nešto kažem, i ako boli i ako steže, posao je obavljen" stihovi su s novog albuma zagrebačke kantautorice Sare Renar, naslovljenog "Šuti i pjevaj" i objavljenog na streaming servisima na Međunarodni dan žena (i njezin rođendan), a koji o samome albumu u malome govore gotovo sve. Slijed je to, zapravo, poetike koju je ova zanimljiva glazbenica u svom karakterističnom stilu njegovala od sjajnog EP-ja "Jesen" naovamo. Neovisno o pojedinačnoj kvaliteti Sarinih izdanja, sve kao da je vodilo do ove nove zbirke, za koju sama ističe da je prikazuje u dosad najogoljenijem, najranjivijem izdanju, usprkos svoj beskompromisnosti i nepodilaženju (široj) publici.

I tu negdje, između svih tih izjava, što onih u stihovima, što onih izrečenima za medije, leži možda najveći problem nasljednika pretenciozno hermetičnog, tri godine starog "hibridnog" albuma "Gdje povlačiš crtu". Jer, ako je hvaljena "Tišina" kao nasljednica "Jeseni" naznačila da se iskaz mlade ambiciozne autorice pomiče prema naglašavanju forme i hermetizaciji sadržaja, taj je live album, zapravo dokumentirani performans, alarmirao na opasnost od samodopadnosti. Kad "Šuti i pjevaj" dođe, dakle, na krilima ovakvih najava i stihova, slušatelj stječe dojam da se mnogo toga nameće kao ključ, a da mu se istodobno servira glazba koja traži širi vidik i veću dioptriju.

Album počinje ambiciozno (i jako dobro!) s "Hana je već dugo budna" i "Marija, budi oprezna", programskom naracijom koja nas uvodi u intimističnu refleksiju svijeta pandemije, nesigurnosti i relativiz(a)ma. S uvodom "Hana kaže ako je stanje permanentno, dušo, to onda nije kriza" nova zbirka Sare Renar otvara sebi snažan metaforički potencijal i zdravu višeznačnost. Efektno korištenje trube u "Hani..." sintetičnoj pak podlozi daje gotovo filmsku notu i šarm, baš kao što pozajmica iz marijanskog napjeva "Salve Regina" u "Marija, budi oprezna" funkcionira prilično dobro usprkos iznimnoj sliskosti takvih rješenja. Ono što je taj efektni dvojac pjesama otvorio, na ostatku se albuma ipak ne razvija u punom zamahu, već ostajemo na stalnom čeprkanju, što glazbenom, odnosno, zvukovnom, što na samoj razini stiha.

Tako se spomenuta skliskost umrežavanja vjerskih motiva i stilizacija s profanim i svakodnevnim pokazala pogubnom već u "Držali smo se za ruke" (posve promašena parafraza stiha iz "Oče naš"), a posebno u pseudonapjevu "Kapital". Dok je prva dodatno opterećena stihovnom stihijom po diktatu one "ja sam ovdje da nešto kažem", druga je prikaz kapitala kao novog (dobro, ne baš novog, ali svakako ovovjekog) božanstva, što u načelu stoji, ali ovaj plod takvih promišljanja bio bi možda efektan da potpisnica nije starija od 15-ak godina; ovako sve skupa djeluje više smiješno. Naslovna je pak pjesma ambiciozno zamišljen proglas, samo možda bi sav njegov potencijal bio bolje iskorišten da sva ta brojanja milijuna i parole zavijene u artizam razumije uistinu svaka žena, osobito one s dna društvene ljestvice, koje i jesu najpogođenije spolnom diskriminacijom.

"Šuti i pjevaj" se kao album tako kroz svojih ukupno tridesetak minuta vrti i prevrće u sličnom tonu i stilu, koristeći se pritom i Euripidovim likom Medeje u svom naglašenije feminističkom istupu (pjesma "Medeja", inače, sa zvukovne strane, dosta spretan spoj elektronike i klavirskih tipaka). No, povratak u formu, da se tako izrazim, s početka albuma, ostvaren je tek u završnici: natruhama jazza prošarana "Mlad kao mi" ima hipnotički učinak na kojeg su joj srodnice iz središnjeg dijela albuma svojim nerijetkim repetitivnim dionicama možda također ciljale, ali nisu i postizale, dok je "Epilog" vjerojatno najuspjelija pjesma na albumu, gotovo nimalo drugačija od ostalih, ali u svim stavkama efektnija i dorađenija.

Možda ću zazvučati oholo, ali nakon opetovanih slušanja stalno mi se nameće retoričko pitanje gdje, bar otprilike, leži granica nakon koje umjetnička beskompromisnost, odnosno, nepodilaženje publici prelazi u područje samodopadnosti, odnosno, pozerstva. Jer – ostajem u zoni retoričkoga – umjetnost se događa i zbog konzumenta, drugoga, dakle jalova je kad je samoj sebi svrha i kad nije okrenuta drugome. Uzročno-posljedično, okarakterizirati svoju umjetnost nečim što ne podilazi, što "nije za svakoga" (govorim, dakle, o slučajevima kad to sam autor govori o svom djelu), nerijetko zna biti puka poza, celofan za formu bez sadržaja.

Ne, nikako ne mislim da je poetika Sare Renar puka forma bez sadržaja; štoviše, ostajem pri tvrdnji da je njezino prijelomno djelo, EP "Jesen", izuzetna mala zbirka na kojoj je savršeno balansirana stvaralačka raspojasanost (neki bi rekli, eksperiment) i otvorenost konzumentu, ali ne mogu se oteti dojmu da je sve što je potom slijedilo polagano klizilo u dubine zamućena dna. "Šuti i pjevaj" nas tako, što svojim najavama, što najpamfletičnijim dijelom tekstova, a što samim (nepodilazećim) sadržajem, dovodi do neke vrste zida: možemo nekritički zapljeskati i nadiviti se svemu što je potpisnica nagurala u "uzmi ili ostavi" paketić, a možemo napraviti i odmak, distancu koju i sama hladnoća materijala na neki način zaziva, baš kao što Sara vidi "babe" a ne "bake" u onima našim starima koji su čekali bolja vremena ili, citirajući Branka Miljkovića (posredno i Bijelo dugme), obećava oluju onima što ne čuju pjesmu. No, dobro, sigurno ima i onih koji su sve shvatili i prihvatili pa ne spadaju ni u jednu od ove prethodne dvije skupine...

 

Toni Matošin

Hits 794
Gdje povlačiš crtu? « Gdje povlačiš crtu? Sara Renar Albumi Kronologija

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102 albuma