Review
Dakle pred nama je knjiga, točnije, zbirka poezije. IIsto tako pred nama je i pitanje zašto - te još drugi niz raznih pitanja poput Tko je uopće Milan B. Popović? Zašto zbirka poezije? Gdje je u svemu tome glazba?
Odgovor na sva ta pitanja najbolje je početi tražiti od biografije Milana B. Popovića, a zatim nastaviti potragu u činjenici da se umjetnosti jedne od drugih ne mogu razdvajati, da one supostoje i isprepliću se na raznim razinama.
Pa, krenimo redom…
Milan B. Popović rođen je 1976. Pisao je u glazbenim časopisima Rocks, Time out , X-zabava i u Večernjim novostima. Danas radi kao novinar u glazbenim časopisima: Sound & music, Butcherian vibe, Helly cherry art & underground, Metal sound, Barikada, Trablmejker, My people, Nervni slom, Aku-punk-tura, Ispred dragstora, Hard & heavy, Serbian underground, Kontra, te u književnim časopisima: Kvartal, Gradina, Književne novine, Naš trag, Književni magazin, Pressing, Novina beogradskog čitališta i novina za kulturu Bestseler. Urednik je književnog fanzina Poezin. Piše prozu i poeziju.
Dakle iz ovog nam postaje jasnija povezanost Milana B. Popovića s glazbom koja čini veliki dio njegova života.
No posvetimo se samoj zbirci. Oka da ne ispustim dah treći je dio trilogije Bolji od svog života.
Opet novo pitanje suditi ili ne knjigu po koricama? Svi oduvijek govore ne sudite knjigu po koricama, ali ovih korica se ne bi posramili ni najžešći poklonici death metal - pomalo uznemirujući prizor zove nas da zavirimo u unutrašnjost, zove nas da saznamo o čemu se tu zapravo radi. Da bi se to saznalo potrebno je ipak zaviriti u unutrašnjost korica.
Zbirka je podijeljena u tri cjeline koje nose nazive Umiri me, Spasi me i Čuvar mi budi. Riječ je o modernističkoj zbirci koja se bavi pitanjima nemira, otuđenosti, samoće, gubitka sebe, drugih, egzistencijalnim krizama. Svaka pjesma građena je čvrstim, jasnim pjesničkim slikama koje nam daju jednu zabrinjavajuću sliku današnjeg svijeta. Te riječi potiču nas na daljnje promišljanje, one ostaju duboko u nama.
Pjesnik u ovoj zbirci komunicira u početku s nepoznatom osobom, a zatim se ona pretvara u ženu, ženu koja ga je trebala umiriti, spasiti, čuvati ga (Opusti me./Konak i predah mi daj,/daruj mi dar,/saveznik,/budi mi na dah,/okom da pogledam, progledam,/svom javom da savladam strah.). On komunicira s današnjim društvom, izražava probleme i promjene kojih smo i sami svjedocima (Devojke,/za parče krpice/krpe od sreće/i pola gazirane čaše,/jednu vožnju i jahanje više,/gutljaj bogate,/bogataške sperme-/izdale bi te, prodale.). Komunicira s tradicijom.
Sve te komunikacije, razgovori u obliku pojedine pjesme nose u sebi nemir, košmar koji se dodatno nadopunjuje slikama noći, sna, život je kao jedna velika noćna mora. No, posljednja pjesma zbirke kao da nosi buđenje, smiraj, vjeru da ipak ima i malo dobra, nosi u sebi pomirenje prošlosti, sadašnjosti, ili samo privid nekog sklada. Zadnja pjesma kratko kaže Dobro je (U prikrajku,/dobro sam,/spuštam kamen na dah,/njime ulamam prošlosti plam.).
Završimo citatom Olge Stojanović iz predgovora zbirke: Gust a sveden, razuđen a kontrolisan, bahat a obziran – to je lik koji stoji ispred i iza ovih stihova.
Bolji pregled svega dobit ćete pročitavši zbirku, samo na taj način možete vidjeti kamo će vas stihovi odnijeti, vidjet ćete gdje je glazba riječi.
Ana Dorić
