Review
Za mnoge, pa tako i mene, novi album švedskih melodičnih death metalaca Opeth predstavlja još jedno novo muzičko putovanje prostranstvima njihove glazbe. Ova švedska nakupina talenata nam je kontinuirano nudila nove i inovativne materijale te se upisala u knjige popularne glazbe što ne uspijeva mnogim metal bendovima.
Od ranih remekdjela poput Morningrise i My Arms, Your Hearse preko njihovog Blackwater Park albuma pa sve do Ghost Reveries iz 2005. godine, uvijek su bile prisutne dvije stvari: konzistetnost i kompetencija. Krajem 2007. godine se počelo šuškati od Watershedu i napokon sam se uspio dokopati primjerka te ga željno ubaciti u svoj CD player.
Prva stvar na albumu Coil otvara cijeli album sa svojim mekanim akustičnim tonovima, skoro kao ostatak Damnationa. Ali odmah od starta se primijeti nešto svježe i novo: Mikaelovi vokali sa svojom tipičnom paperjastom mekoćom ovdje stvaraju širu sliku u ukupnoj zvučnoj kulisi, žešće nego što pamtim na prošlim albumima. Također je prisutna ženska vokalistica kao gošća, nisam siguran o kome se radi, ali svakako pridonosi melankoliji pjesme.
Sve ovo pada u vodu sa žestokim uvodom na slijedećoj stvari Heir Apparent, i da se nebi zabrinuli, to je i dalje onaj žestoki Opeth koji poznajemo. Žestoki riff se polako utapa u malu klavijaturističku melodiju, da bi se opet žestoko izdigao praćem Mikaelovim growlom.
Lotus Eater je još bolji, sa otvaranjem boljim od ičega što su Opeth do sada napravili, a cijela pjesma se nastavlja u riffove srednjeg tempa koji ističu melodično vokaliziranje i povremeno growlanje. Ova pjesma bi mogla biti i jedna od najboljih koju su napravili. To se pogotovo osjeti oko sredine pjesme gdje do izražaja dolazi cirkusantizam melodija i vokala međusobno isprepletenih u zaraznu melodiju popraćenu žestokim basom.
Burden bi mogla biti njihova najpristupačnija pjesma do sad, ali je agresivnija u svojoj želji da bude centar Mikaelovih uleta i predstavlja blistav primjer što nesputani talenat može napraviti kad mu se ostavi dovoljno mjesta za kreaciju.
Mogao bih nastaviti i o posljednjih tri numere na albumu, ali ne želim zvučati kao neki nekritični fan Opetha pa ću se tu zaustaviti i reći da je ovo još jedan upečatljiv uradak neospornih majstora ovog žanra metala. I osim što je Opeth jedno od najprepoznatljivijih imena u metalu, mislim da će Watershed postati jedan od onih albuma koji će se spominjati kao trajna kvalitetna ostavština metal muzike.
Svim fanovima metala, svih veličina i dimenzija jedan savjet: nabavite si ovaj album i poslušajte ga pomno, i nikada si nećete prestati zahvaljivati na tom potezu.
Ivan Šunić - Camaro