A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Madonna: Poput ikone

Bookmark

Data

Released 2007
Format Knjiga
Vrsta Biografija
Dodano Srijeda, 27 Travanj 2011
Žanr Biografija
Edition date Listopad 2008
Država Hrvatska (originalno Velika Britanija)
Etiketa Naklada Ljevak
Edition details 532 stranice / Format: 15x23,2 cm / Tvrdi uvez
Tags

Review

U prošlogodišnjem obilježavanju 50. rođendana slavne Madonne Louise Veronice Ciccone engleska je novinarka i glazbena publicistica Lucy O’Brien (NME, Guardian, The Independent, Q i Mojo) vidjela idealnu priliku za promociju Madonnine “potpune” biografije naslovljene Poput ikone, koja je, doduše, već bila izdana 2007. godine. O’Brienovoj to nije prvi literarno-biografski pohod u svijet glazbenica: za njom su životopisi Dusty Springfield i Annie Lennox, knjige She Bop I i II: Popuna povijesna kronika o ženama u rock i pop-glazbi, te Pop i soul. Valja spomenuti i podatak da je Lucy O’Brien svojedobno bila osnivačica i članica feminističkog punk-rock sastava The Catholic Girls.

Knjiga već u samom uvodu otkriva temeljne autoričine postulate i načine pristupa tom gotovo dvadesetogodišnjem projektu. Ona se u osnovi ne libi podastrijeti čitatelju brojne sličnosti i generacijske paralele koje je povezuju s kulturnom “ikonom” Madonnom. Što bi uz njezinu nepobitnu umješnost i akribiju u vladanju bio-biobliografskim podacima kao i stručno tumačenje pjevačicina opusa trebalo bio dovoljno jamstvo za vjerodostojnost takvog ambicioznog biografskog, pa i literarnog (507 kartica!) pothvata.

Čim utone u priču, čitatelj će na imaginativnom “platnu” s Madonnom u glavnoj ulozi volens nolens iščitavati i subjektivne refleksije autorice Lucy O’Brien. Osobito u uvodima za poglavlja biografije koja je zapravo koncipirana kao trilogija: Knjiga I.: Krštenje (1. Smrt Madonne, 2. Čarobno mjesto, 3. Drskost i odvažnost, 4. Jam Hot) Knjiga II.: Ispovijed (5. Bolesna i nastrana, 6. Kako sam prestala brinuti i naučila voljeti Madonnu, 7. Šminka na način velikog Hollywooda, 8. Ja na slici, 9. Grijeh je u tebi, 10. Pokazivanje dobrog lica, 11. Pali anđeo, 12. Snimam samo ono što trebam). Knjiga III.: Odrješenje (13. Komadići i ništice i jedinice, 14. Marljiva i nasmijana, 15. Mamica je pop-zvijezda, 16. Američka supruga, 17. ABBA na drogama, 18. Od samoga Boga).

Boljim poznavateljima ili poklonicima lika i djela pop umjetnice Madonne zasigurno će goditi tako pretenciozno rezimiranje životnih i stvaralačkih faza u svjetlu liturgijske frazeologije. Štoviše, brojni će se ekscesi, kojih nije manjkalo u “najvrućim” razdobljima pop dive, tumačiti strogim ozračjem katoličkog odgoja u kojem je rasla, osobito do majčine smrti 1962. godine.

Uslijedit će potom dojmljiv i filmičan opis buđenja kreativnih silnica koji su se u Madonni tinejdžerki ispoljavale kako za plesnu umjetnost tako i za poeziju (Anne Sexton, Sylvia Plath i dr.) za što su zaslužni prijatelji Wyn Cooper i kasnije, plesni mentor Christopher Flynn. Sve će to posljedovati teškom borbom i prodorom Madonne na njujorškoj sceni (dojmljivi opisi Danceterije koja će odigrati važnu ulogu u njezinom kasnijem radu, osobito u stvaranju albuma Confessions On A Dance Floor) uz galeriju likova iz svijeta glazbe i oko njega koji čitatelju daju plastičan socio-kulturni uvid osamdesetih godina prošloga stoljeća.

Madonna

Što se više oblikuje i na pop sceni ustoličuje “njezino veličanstvo” Madonna, tako i autorica u drugoj knjizi Ispovijed, a napose u trećoj Odrješenje svoje spisateljsko pero sve manje rabi kao kroničar i životopisac, a sve više kao pisac pledoajea i odgonetki Madonninih uzastopnih kameleonskih metamorfoza (njezin se kapacitet za ponovno rađanje već je postao kulturni cliché), te neobjašnjivih i kapricioznih poteza. Osjeća se dužnom to činiti, iako to nije nužno zadaća životopisca. Međutim, kada se netko upušta u pisanje “potpune” biografije naočigled živog i zdravog umjetnika, štoviše ekstremno ambicioznog kakva je Madonna, onda tako patetičan podvig zasigurno podrazumijeva principijelna opravdavanja i tumačenja koja se olako oslanjaju na psihologijska nagađanja (nije poznato je li Lucy O’Brien psiholog ili kakav stručni poznavatelj ljudske duše). Ipak takav pristup kod manje zahtijevnih čitatelja zbog svog benevolentnog tona zasigurno neće naići na veće zamjerke.

Pohvalno je, međutim, to što je autorica na nekoliko mjesta citirala i makar privremeno uzela kao smjernice misli velikana kulurne zbilje kakvi su bili Michel Foucault, Theodor Wiesengrund Adorno ili Roland Barthes, makar je to više iznimka nego pravilo.

Knjiga donosi pedantan i cjeloviti popis Madonnina opusa (singlovi, albumi, glazbene videosnimke, filmovi, kazališne predstave i knjige), a također na četiri mjesta objavljuje odabrane slike iz Madonnina života o kojima je autorica upravo govorila.

Lucy O’Brien autorica je nadahnutog i stručnog pera, preciznog izražavanja i hipoteza koje prizivaju izvjesnost, a njezin se stil oslanja na dinamičnu tehniku filmskog kadriranja što čini knjigu Poput ikone uzbudljivom i lakom za čitanje. Sagledana kao populističko štivo o popularnoj umjetnici koja je “vedrila i oblačila” najprpije glazbenom scenom, a potom glazbenom industrijom ona je zasigurno dosegnula visoku tiražu. Madonnini fanovi dobit će u ovoj biografskoj publikaciji “all-in-one” proizvod, “arhiviranog i ukoričenog” idola premda je o njoj dosad već napisano oko dvadesetak knjiga i studija. Kada već spominjemo radove koji i nisu bili tako blagonakloni prema Madonni, knjigu Like an Icon (koja aludira na pjesme Like A Virgin i Like A Prayer) osim kao Madonnin rođendanski poklon moguće je sagledati i kao stanoviti korektiv.

Međutim, iščitavanje ove knjige dovodi nas na jedan novi i drugačiji početak. Naime, problem je u tome što je ova nametljiva i prodorna, ledeno predeterminirana djevojka iz Michigena, prototip ne postmodernog već modernog (vjera u Napredak) nezajažljivog umjetnika koji svojim radom želi utjecati na stvarnost, kulturne trendove pa čak i ostaviti svoj neizbrisiv trag u njezinom veličanstvu Povijesti. Ne treba zaboraviti njezinu glasovitu i ne tako davnu izjavu Sebastianu Foucanu: “Je suis l’art.” (“Ja sam umjetnost.”). U tom procjepu između htijenja i ostvarenja zasigurno je kodirano puno podataka koje, čini se, još uvijek valja otkriti. Nadajmo se da će takva uloga pripasti nekom objektivnijem sociologu, kulturologu ili naprosto autoru koji će propitati sve te sufikse “naj” koje Madonna tako rado prisvaja za sebe (i pritom smatra da je osvajanje istih valjana umjetnička motivacija), te bez potrebe za feminističkim, “sestrinskim” suosjećajem valorizirati njezin golemi opus iz kojega je Povijest već odavno k sebi prigrlila onaj možda ponajbolji i najautentičniji dio – Madonnine pjesme s najranijih albuma.
 

Gorjana Ivoković

Hits 2090

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102

Izvještaji



freekind. nastupile u Vintage Industrial Baru


Depeche Mode emotivno i snažno u Budimpešti


Galerija fotografija: Billie Joan, Boebeck i I Love You Honey Bunny


Đubrivo + Iron Kingdom


KODO bubnjari protutnjali Lisinskim


Održano treće izdanje "Vintage Rock Sessionsa"


Rijeke pravde: Jura & Film u Tvornici


Večer u Tvornici kulture uz “The Quarantinos”


Riblja čorba u sportskoj dvorani Brežice


Ida Prester u Tvornici


CHUI u Vintage Industrialu


Dvostruko glazbeno slavlje


Taake supp. Nordjevel i Theotoxin - Crnometalni Dan očeva


Peperton Fest u Močvari najavio neke nove početke


Psytrance spektakl u Željezničaru


Ante Jeličić Quintet nastupio u Providurovoj Palači u Zadru


Večer fada u Hrvatskom domu u Splitu


Mašinko + nabod! i IDEM u Tvornici Kulture - trijumf punka


Pocket Palma i Jymenik nastupili u Tvornici Kulture


Galerija fotografija: Sjena & Zerc u Križevcima