180/365

Review

Zli jezici će često reći da su OK Go poznatiji po svojim video uratcima nego po pjesmama koji ti video uratci prate. Ti zli jezici pričaju gluposti. Spot je promotivno sredstvo već više desetljeća i kreativnost pri izvedbi spotova je samo bolje obavljanje promocije. To što OK Go i s manjim budžetom ostvaruju veće gledanosti spotova od multimilijunskih izdanja poznatijih im kolega je zapravo za svaku pohvalu - potvrda priče o mogućnosti probijanja malih u svijetu velikih.

No, priču o spotovima na stranu, OK Go su dobar bend. Pozitivna energija koju uobličuju u power pop bi dala puls i mrtvima i ta promotivna sredstva ne skreću pozornost na loš proizvod. Ono što bi nas sve trebalo interesirati kod studijski veoma energičnih bendova su njihove koncertne mogućnosti. Već sama struktura pjesama bendu kao što je OK Go tu donosi pluseve, no sto bendova, sto ćudi – i najveće zicere moguće je zabrljati.

180/365 je live album koji donosi probrane izvedbe s posljednje turneje OK Go-a. Ključ po kojem su pjesme odabrane je dosta nespretan, naime, golemi dio ovog albuma je zapravo live preslika posljednjeg Off the Blue Colour of the Sky što, obzirom na osrednje kritike i mlak prijem publike i nije najbolja odluka. Sve i da ovime pokušavaju izvući maksimalni mogući interes publike to i nije najpametniji potez.

I upravo zbog tog poteza ona pozitivna energija s početka teksta u slučaju ovog albuma gubi na snazi. Onog veselog pop rocka kojim su se OK Go ispromovirali u svojim počecima značajno je manje nego što bi za jedan takav bend trebalo biti. Gotovo polovica albuma biva utopljena u balade koje se monotono nadovezuju jedna na drugu kroz izvedbe ne pretjerano različite od originalnih tako da su mogućnosti za bilo koji kuriozitetni interes bitno smanjene.

Live album OK Go-a tako umjesto dodatnog argumenta za razvikanu živost ipak služi kao još jedna potvrda da su stilski zaokreti ovog benda bili ozbiljna namjera. Na sreću benda koji tako potvrđuju zrelost, a na žalost svih ostalih.

Ivan Glazer