A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Svibanj 2012
Format Albumi
Vrsta / Heavy metal / Alternative metal / Industrial dance (EBM) / Industrial metal / Alternative/Indie Rock
Dodano Petak, 31 Listopad 2014
Žanr Metal
Length 59:23
Broj diskova 1
Edition date Svibanj 2012
Država Europe
Etiketa Cooking Vinyl
Catalog Number 0207862EIT
Edition details Objavljeno: 1.5.2012.; produkcija: Marilyn Manson i Chris Vrenna; snimano: 2009. - 2011.; Zane-A-Due, California
Tags Marilyn Manson Chris Vrenna

Review

Prvo što se mora učiniti prije nego se uđe u arenu hvatanja u koštac s novim albumom Marilyna Mansona jest prepoznati i priznati činjenicu kako se radi o kreiranoj personi iz jedne sasvim specifične društvene pozicije. Naime, lik i djelo Marilyn Mansona predstavljaju, putem izvlačenja na vidjelo sve licemjernosti američkog, srednjeklasnog, malograđanskog društva, jednu abominabilnu, grotesknu kreaciju koja je odraz u ogledalu tog istog društva. Kao takva Mansonova kreacija je prije pravi društveni eksperiment nego što je muzika. Zapravo, ona je tu samo sredstvo za postizanje Mansonovog cilja, a to je provokacija, izazivanje, i na taj način suočavanje društva sa sobom samim. Marilyn Manson je, skoro pa, kritički pedagog. Kao takav, apsolutno je ovisan o društvenom kontekstu, iz njega polazi i od njega ovisi. Njegova muzika ima smisla onda kada sa žarom u srcu i pjenom na ustima vrište na njega crkva i njezino stado, konzervativni roditelji, a srednjoškolska mladež pomamljeno i predano vole tu istu. Zbog tog odnosa ovisnosti o kontekstu, akciji i reakciji, pa onda i relevantnosti, Marilyn Manson je mjerljiv popularnošću. Muzička estetika nije nebitna, upravo suprotno – njegov eksperiment traži da bude „žestoka“. Međutim, radi se, s muzičkog stajališta gledano, o konfekciji koja je sebe svjesna i zna da jedino kao takva može prodrijeti do masa. Upravo joj je to i cilj. Ono što se ovom društvenom projektu ne bi smjelo događati jest da postane prihvatljiv, odnosno irelevantan. Tu dolazimo do centralne točke za procjenu, više-manje, svih njegovih albuma nakon Mechanical Animals.

Naime, ovaj Antichrist Superstar, androgini David Bowie, glam-„goth“ rocker koji se gologuz pojavljuje na MTV music awards kada ta granica još nije bila probijena, gdje prvi val nu-metal bendova još nije iz lažnosti „depresije“ napravio unosnu karijeru, a blijedunjave i politički korektne zvjezdice poput Lady Gage još nisu kapitalizirale ono što su drugi prije nje na mnogo dublji način iznijeli u popularnoj sferi, odavno je prestao biti „šokantan“ ili na ikoji način provokativan. Kroz albume Holy wood i The golden age of grotesque provlače se izostanak koncepta i reproduciranje, a potpun raspad prisutan je u albumu Eat me, drink me i svojim privatnim polu-slomom u kojem je Marilyn Manson postao dečko iz susjedstva, na taj način napuštajući svoju poziciju persone na kojoj se lomi društvena stvarnost. Potez koji je konceptualno promašen i nedopustiv. Odmak od ove „slabosti“i privatnosti napravljen je simbolično nazvanim The high end of low, albumom ponovnog ujedinjenja sa Twiggy Ramirezom, što je za posljedicu imalo nešto bolje „pjesme“ i mnogo novih sitnih „pametnosti“ oko društvenih uvjeta i glazbene industrije, ali u smislu novog projekta kao društvenog eksperimenta ništa novog nije donio. Tu se sada susrećemo sa novim, patetično nazvanim Born villain albumom.

Što su današnji kontekst i vrijeme učinili Marilyn Mansonu?

Proždrali su ga. Jednom shvaćan kao opasan lik i ugrožavatelj nevine djece, danas je tek eventualno crtica u kakvoj showbiz emisiji gdje je sva njegova relevantnost u njegovoj šminki i mogućnosti prenošenja (u ublaženoj varijanti, naravno) iste na šminkerice sa zagrebačke špice. Cinizam, izostanak ozbiljnosti i dubine kao i totalni odmak današnjeg vremena ne dopuštaju temeljnoj premisi Marilyn Mansona da i dalje funkcionira. Krajnje pojednostavljene, profane, nekreativne i razvodnjene „provokacije“ likova poput Lady Gage ili Severine današnjoj masi puno više govore. I žive od inicijalnog proboja kojeg je Manson još davno napravio. To na stranu, ovdje imamo muzički dobre, čvršće, definiranije pjesme nego na prethodnih nekoliko albuma. Zvuk gitara je nepromijenjen u odnosu na temelje koje je postavio Trent Reznor. Pjesme su koncizne i zaokružene, riječi kolaž dobrih i jednostavnih uvida koje vrijedi slušati. Ali, onog čega nema jest iznalaženje istinski novog i provokativnog sebe. Do tada, album se može bezrezervno preporučiti mlađoj publici kojoj na svom životnom putu  može poslužiti kao dobar početak druženja sa samima sobom.

Barbara Komar

Hits 1289
The High End of Low « The High End of Low Marilyn Manson Albumi Kronologija The Pale Emperor » The Pale Emperor

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102 albuma

Izvještaji



Placebo + Jonathan na Šalati


Habib Koite nastupio na 4. Backstageu


Inciter predstavili novi album u Hard Placeu


Novigrad je postao dom bluesa


Konstrakta u Zagrebu


Kids form the sky u Močvari


Dark alternativa u Boogaloou


Prepuna pulska Arena ispratila odlazak velikana


Artistični Urban sa svojom četvorkom popunio pulski Kaštel


Zatvoren je INmusic #15


INmusic festival - dan 3.


Drugi dan INmusic festivala


Otvoren je jubilarni 15. INmusic festival


Vlajternativni dokumentarac prikazan u Zadru


Rival Sons - rock je živ i diše punim plućima


Kasabian kao šlag na tortu jubilarnog INmusica


Nick Cave And The Bad Seeds na INmusicu


Njihovo veličanstvo The Killers


Deftones na INmusicu


Gogol Bordello razvalili Main Stage