Majke su napravile pravi boom u glazbi i prekretnicu u rock glazbi domaće scene između 1988. i 2000. te su se ponovno okupili 2007. U početku Majke su bile u sastavu : Goran Bare (vokal), Korozija (bubnjevi), Nedjeljko Ivković - Kilmister (bas), Ivica Duspara (gitara) i Pokrovac (gitara). 1989. godine pojavljuju se njihove snimke na legendarnom LP-u "Bombardiranje New Yorka", na kojem su zastupljeni većinom neovisni vinkovački rock bandovi, u izdanju "Slušaj najglasnije" (1998. reizdanom u obliku CD-a za Dancing Bear, sa bonus pjesmama). Odlaskom Marina Pokrovca u London grupa se raspada, no uskoro i ponovno okuplja nakon njegova povratka. Marin Pokrovac pogiba u gadnoj automobilskoj nesreći kada je završio u rijeci Bosut 25.02.1989. vraćajući se s probe. U nesreći su osim njega poginuli Pavo Pap i Goran Matoševic - Bratanac. Tada je došao period domovinskog rata i Majke pauziraju s radom. U novijem sastavu djeluju Bare, Zoran (Čalić), Željko (Korozija) i mali Jurica (Nižić). Majke 1993. snimaju svoj drugi album "Razdor" za T.R.I.P., podlabelu Croatia Recordsa, zahvaljujući Aleksandru Dragašu. 1994. snimaju svoj treći album "Milost". Godina 1996. bila je ključna za Majke i zaslužili su titulu najvećeg rock'n'roll fenomena. Nakon tragične 1995. - smrt Baretove supruge (predoziranje). Bare je ipak odlučio preživjeti, te je ponovno okupio Majke u manje-više starom izdanju: Bare (vokal), Zoki (gitara), Kilmister (bas), Kruno (gitara) i Čaka (bubnjevi). Album "Vrijeme je da se krene" sniman je u studiju ZeKaeM-a, snimljena su 3 spota: "Mene ne zanima" (osvojen Porin za najbolji spot), "Odvedi me" i "A ti još plačeš". Na dodjeli prve rock nagrade "Crni Mačak", u Čakovcu u ožujku 1998. godine Majke su osvojile dva "Crna Mačka" za najboljeg rock izvođača u 1997. godini i najbolji nastup uživo (nagrada publike). 1998. novi bubnjar umjesto Čake je postao Tomas. Za izbore 3.1. 2000. Bare se uključio u kampanju SDP-a i HSLS-a, te zajedno sa još nekolicinom rock grupa sudjelovao u projektu "Budi ponosan", koji je doživio vrhunac koncertom u Domu sportova 22. prosinca 1999. U proljeće 2000. Bare raspušta Majke i pokreće solo karijeru, a Majke su se oprostile od publike na Šalati u sklopu koncertnog događaja "Zagreb gori" 8. rujna.
24. veljače 2001. Goran Bare objavljuje album "Izgubljen i nađen" snimljen sa pratećim bednom "Plaćenici" (Kruno Levačić na bubnjevima, Dubravko Vorih na basu, Marko Križan na klavijaturama i harmonici, Alen Kraljić na gitari, Davor Rodik na steel gitari, Rista Ibrić na violoni i mandolini). 2003. izdaje album "7", također snimljen sa "Plaćenicima". Krajem 2006. Bare izdaje 3. solo album, album „srce“ - promocija tog albuma bila je kraj „Plaćenika“. 2007.
Majke se ponovno okupljaju u zagrebačkoj Tvornici kulture 9.3. iste godine i to u sastavu: Bare kao vokal, Kilmister na basu, Zoran Čalić na jednoj gitari, Kruno na drugoj te novi bubnjar i stari lauferovac Alan Tibljaš. Na 19. dodjeli diskografskih nagrada Porin 2012. u riječkoj dvorani Zamet najboljom pjesmom godine je proglašena njhiova pjesma "Teške boje", a ta pjesma je ujedno, po glasovima publike putem interneta, postala hit godine. Goran Bare i Majke još su nagrađeni Porinom za izvedbu grupe s vokalom a njihov album, također nazvan "Teške boje", najbolji je rock album godine.
Martina Vlahović
