Review
Prije 3 tjedna diskografska kuća Lost Highway objavila je 36-i album velikog irskog vokalista i glazbenika Van Morrisona, album je izdan pod nazivom Pay The Devil. Kod nas je distribuciju ovog albuma preuzela Aquarius Records.
Ovaj album svakako je poseban najprije po činjenici da je cijeli album sastavljen od country skladbi. Do sada smo imali prigode upoznati Van Morrisona, prvenstveno kao fantastičnog bijelca- vokalista, koji na fascinantni način izvodi ritam & bluz i bluz. Shodno tome ni jazz kao glazbeni izričaj nije mu stran, no cijeli album country glazbe pravo je malo iznenađenje i to vrlo ugodno, osobito stoga što je tamo daleke 1971. na svom albumu Tupelo Honey izvodio uz ostale i skladbe obojene country štihom.
Danas, slušajući album Pay The Devil dolazimo do spoznaje da je i ta kolaboracija sa country glazbom izvršena i da je saživjela u potpunosti. Svaki pravi poznavatelj djela Van Morrisona prepoznat će njegov osobiti glazbeni izričaj te će svakako ostati bez teksta. Sam Van Morrison konačno se odužio i country 'n' western glazbenom izričaju koji je uz bluz, r&b, soul i jazz apsolutno imao velikog udjela u formiranju njegovog glazbenog izričaja.
Mnogi su skloni raznim paušalnim ocjenama od prevelike hvale do omalovažavanja albuma Pay The Devil, osobno nisam sklon niti jednoj strani te želim naglasiti slijedeće: Nema aposlutno niti zbora o bilo kakvom skretanju prema alt – countryju i americani. Osobno držim da je album Pay The Devil više sličan starom nashvillskom country 'n' westernu sa pjevačem, koji nije u stanju ( a niti ne želi ) sakriti svoje soul korijene. Ono što me osobno smeta su pomalo nategnuta i nervozna fraziranja, koja zaista kvare vrlo izraženu suptilnu melankoličnu nit većine skladbi sa albuma Pay The Devil. No, to nije ama baš nikakva prepreka isticanju mojih osobnih favorita u kojima Morrison naprosto briljira, kao u svojim najboljim danima a to su: Till I Gain Control Again, There Stands The Glass, My Bucket"s Got A Hole In It, This Has Got To Stop, What I Am Living For, a tu je i naslovna skladba Pay The Devil.
PREPORUKA:
Album Pay The Devil vrijedi poslušati i imati u fonoteci, kao jedinstveni dokument, koji će na pravi način pokazati i dokazati da pravim igračima nije nikakav problem okušati se u bilo kojoj vrsti glazbenog izričaja, da se takvi igrači u svakom području snalaze k'o riba u vodi.
Van Morrison nije nikakva iznimka koja potvrđuje pravilo, već je on glazbenik, koji je velikom većinom svojih albuma na ovaj ili onaj način opravdao povjerenje; koje je kroz dugi niz godina izgradio kod svoje publike.I na kraju da zaključim: Van Morrison snimio je album, koji će vjerojatno dugo vremena biti istican kao svojevrsni iskok iz uobičajenih okvira, no to nikako nije razlog da se ne prepustimo ugodnom glazbenom djelu nazvanom Pay The Devil.
Mladen Lončar Mike
/
« Moondance 
