facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Magnetic Man

Bookmark

Data

Released Listopad 2010
Format Albumi
Vrsta Dubstep / Club/Dance
Dodano Četvrtak, 21 Travanj 2011
Žanr Electronic
Length 1:02:14
Broj diskova 1
Edition date 2010
Država UK
Etiketa Columbia Records
Catalog Number 88697 765242
Edition details Datum objave: 11. 10. 2010.; Produkcija: Magnetic Man; Snimano: 4 1. - 30. 7. 2010.
Tags

Review

Trojica smrtno ozbiljnih frajera. Tri MacBooka sa prelijepljenim jabukama. Gudački kvintet. Zbunjena djevojka za mikrofonom. Sve to je bio prvi susret sa grupom Magnetic Man u live verziji Perfect Stranger izvedene na BBC-evom Radiu 1. Zbunjena djevojka je Katy B kojoj je ova najbolja pjesma u karijeri. Čemu ovo suhoparno nabrajanje i tko su sad Magnetic Man?

U moru britanskog dubstepa koji je uzeo ogroman zamah posljednjih godina, spadaju u one koji su našli mjesto pod varljivim londonskim suncem. I što sad s njima? Izdali su prvi album, pod istim nazivom kao i grupa, u desetom mjesecu prošle godine. Ipak, trebalo je malo više od samog izdavanja da bi se zavrtio po referentnim internetskim portalima i playerima te došao do mojih kritičkih ušiju.

Magnetic Man su trio koji čine Benga, Skream (da, onaj Skream koji je remiksirao In For The Kill) i Artwork. Funkcioniraju po principu podijeli pa sviraj, stoga (preko Maca, naravno) sviraju bubnjeve, odnosno basove, odnosno vodeće i sporedne melodije. Nakon godina suradnji sa mnogim glazbenicima, samostalnog rada i iskustva, zašto su uopće izdali album kada je diskografska industrija na rubu propasti? Zašto onda kada znaju da će taj album od svih koji će ga poslušati, možda nekoliko posto ustvari i kupiti? Ne znam za njihove namjere kroz nosač zvuka, ali je jedna od njih sigurno bila probijanje šire od granica Kraljevstva, što polako uspijevaju. Isto tako će se probiti na Exitu ove godine i potegnuti za sobom tisuće divljih Engleza kojima je Novi Sad ionako meka preko ljetnih praznika. Na sveopće veselje poštenih taksista tamo.

Sam album spada u prosječan i/ili dosadnjikav dubstep da se popuni lista od 13 pjesama. Izvlače ga suradnje te The Bug gdje doduše nema lijepih Katy B ili Ms. Dynamite (koje imaju i solo suradnju u pop pjesmici Lights On), ali ima modificirani i politički (de)motivirani glasić koji priča o kukcu u globalnom društvu. Takva borba pojedinca ispranog mozga protiv kolektiva prividne demokracije (jedinstva/parlamentarne monarhije/kako vam drago) vidljiva je u pjesmi i najnovije izdanom spotu Getting Nowhere gdje vokalni dio izvodi John Legend. Spot u kombinaciji nekolicine vozača BMX-a u kapuljačama bez lica i Crnog jahača sa licima izmučenih ljudi u zgradama i na ulicama postiže mišljenje koje nije politički korektno. Na kraju krajeva, takva čitaj-između-redaka pjesma i video sigurno nisu slučajno napravljena upravo u vrijeme političkih revolucija u Europi i Aziji.

Gorespomenuta Ms. Dynamite surađuje u pjesmi Fire. Iako su početak i refren bolji od prosječnog dubstep/popa, nije mi jasno forsiranje toastanja kroz strofe i općenito u dubstepu. Ms. Dynamite nije wannabe posvuduša koja misli da zna pjevati, (potvrđeno i na Exitu 2010.) i trebala je iz pjesme napraviti puno više od pukog nabrajanja i oslovljavanja sebe i Magnetic Man koji donose vatru.

I Need Air, prvi izdani singl s albuma, predstavlja Angelu Hunte. Iako se ona vokalno ne izdvaja, I Need Air se tekstualno, instrumentalno i ugođajno stopio u cjelinu koju vrijedi poslušati i ne obrisati sa mp3 playera nakon dva dana. Na live verziji, ponovno sa Radia 1, mijenja ju Emeli Sande. Favoriziram pjesmu zbog skladne kompozicije, ali mi je studijska verzija, sa Angelom, bolje sjela.

Katy B, slatka djevojka sa slatkim pjesmuljcima je (tek) sad pokazala što može i zna kroz pjesme Perfect Stranger i nešto manje Crossover. Osim njezinih vokalnih mogućnosti, koje potvrđuje činjenica da jednako zvuči studijski i uživo, ubačeni su gudači (da, ljudi sa živim instrumentima). Već klišeizirani spoj klasičnog i modernog kojem mnogi izvođači teže su Magnetic Man pogodili samim time što je rijetko viđen. Ajde probajte naći još nekoga tko izvodi dubstep sa violinistima. Malo teže. 

Kroz čušpajz gdje svaki dan lik koji si kupi Mac misli da je time DJ i svaka djevojčica kojoj su u školi govorili da ima lijep glas misli da je profesionalna pjevačica uspiju, Magnetic Man su se izdvojili i ogradili. U masi loše i nemaštovite glazbe 21. stoljeća, jedni su od rijetkih koje ću si pustiti i za nekoliko godina, čak i ako ostanu samo na ovom albumu. Iako su iskustvom daleko ispred albuma kojeg su izdali (zbog prosječnog dubstepa na više od polovici pjesama), kroz iznenađujuće skladne suradnje sa pjevačima i glazbenicima različitih profila su dokazali svoj talent i kreativnost te pokazali da se ne misle tako skoro maknuti od Maca. Jobs bi im trebao platiti.
 

Lahorka Lojen

Hits 1376

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102 albuma